Crtica o Šibenčaninu Čedi Paiću
tekst i foto: Jakov Vranković
Koblenz/ Poznato je koliko našim ljudima u zemljama Europe znači što mogu nesmetano pratiti program svoje Hrvatske televizije. Iako mnogi kažu da program nije dobar, ali …Bože moj, svak ima svoje mišljenje.
Sretneš u gradu poznanika i nakon pozdrava, odmah je i pitanje: -Ma, jesi li gledao sinoć HTV?
I onda slijedi razgovor o nome šte se vidjelo, o stanju u domovini, politici, sportu i drugim temema.
Emil Cipar
U Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu organizirana je u ponedjeljak 22. travnja 2013. godine, izložba likovnih radova. Ništa posebno za Gradsku knjižnicu …to je već postala rutina. Slike, recenzenti, katalog, pozivnice, novinari, publika…
Kad bi to bilo tako onda o tome ne bih sigurno ovdje pisao. Kao prvo …ne razumijem se dovoljno u likovnu umjetnost, a kao drugo: sam čin otvaranja izložbe nije mi posebno zanimljiv. Izložbe volim pogledati u miru, jer ne volim dodatne informacije uz osobni
Koliko ljudi govori po naški
Joso Špionjak
U gradskom tramvaju u Karlsruheu dječaku u predškolskom uzrastu je očigledno dosadno. Neprestano se šeta i zvjerka uokolo.
-Sjedni! – uporno ga opominje majka.
-Pusti me, ‘oću sve da vidim. – negoduje mališan.
Jedna mlađa gospođa se, čuvši ovakav odgovor, krišom nasmiješi.
A što je to duhovnost, korizma i ražanj? (foto©Emil Cipar)
Emil Cipar
Veliki petak je 2013. godine. Nešto između praznika i radnog dana, nešto onako …nije dobro baš raditi ako ne moraš po svaku cijenu.
Vjernik sam ali ne idem u crkvu i Veliki petak mi je najduhovniji dan u godini. Na današnji dan prije skoro dvije tisuća godina umro je razapet na križu Isus Krist čovjek koji je pobudio nadu u spas svih grešnika. Njegova grozna smrt na križu je oslobađanje
piše: Emil Cipar
Ponekad se ima vremena za stvari koje bih najradije radio kad bih imao puno vremena. Moja pasija su slavonska sela. Bolje rečeno …tragovi onih sela koja su opisana u književnosti, opjevana u pjesmama…
Slavonska sela dobila su svoju fizionomiju pod austrijskom vlasti. Puno toga što je danas običaj, bila je nekada naredba austrijskih, kasnije …austrougarskih vlasti.
piše: Emil Cipar
Ah ljudi moji kako vrijeme prolazi. Nisi se ni okrenuo, a ono…
Dobro nećemo očajavati. Ima se još vremena pa ga valja pametno iskoristi. Pitanje je samo …kako? Kako se snaći u poplavi novih vrijednosti i galopirajućoj inflaciji starih na koje si navikao i s kojima si odrastao.
Pojavio se sveznajući i sveprisutni Internet. Što učiniti s njim, koje mjesto mu dati u mom životu?
izabrao: Joža Prudeus
Jednog je dana svetac imao priliku popričati s Bogom te ga upita:
-Gospodine, bilo bi mi zadovoljstvo znati kako izgledaju Pakao I Raj.
Bog odvede sveca do dvaju vrata. Otvori jednu od dvaju vrata i dozvoli mu pogledati unutra.
Na sredini sobe, stajao je veliki okrugli stol. Na sredini stola,
napisao: Vjeko Hudolin
- I danas se mogu biciklom odvesti do 15 kilometara udaljene Nove Gradiške, samo se sada sve više bojim neopreznih vozača automobila koji jure uskom cestom po savskom nasipu …kaže čili 97-sedmogodišnji Cvetko Kocef iz Mačkovca, jedan od najstarijih stanovnika novogradiškog kraja.
Djed Cvetko zaljubljen je u svoj plavi bicikl kojim svakodnevno odlazi u selo po kruh, mlijeko i druge najosnovnije namirnice koje si može priuštiti uz socijalnu pomoć od 400 kuna mjesečno.
piše: Emil Cipar
Nekako zaboravljeni, izašli iz mode, potisnuti blještavilom današnjice… su anđeli među nama. Stariji se sjećaju molitve „Anđele moj“ iz djetinjstva.
Moram priznati kako sam ih i sam pomalo zaboravio. Osjećam da su tu, osjetim kako me čuvaju, ali njihova djela pripisujem sreći, sudbini koja mi je naklonjena. U molitvi ih ne spominjem.
A svatko ima svoga anđela. I to čak dva. Jednog dobrog i jednog
Napisao: Željko Jelavić
Deset dana prije nego što će postati kralj, Ferdinand I. imenovao je Senjanina Nikolu Jurišića za vrhovnog kapetana i savjetnika, koji će uspješno i mudro obavljati diplomatske i vojničke poslove sve do svoje smrti 1545.
Svojim junaštvom Jurišić se je proslavio god. 1532., kad je sa 700 Hrvata obranio Kiseg i tako zaustavio 140 000 turskih vojnika na njihovom vojnom pohodu prema Beču. Turci koji su mogli mirno proći pored malenog grada i tako iznenaditi tada još nespremne
Piše: Emil Cipar
Ovih dana sretnem poznanike …bračni par srednjih godina bez djece. Sretnem ih na ulici i pozivam ih na kavu u obližnji kafić…
…Joooj nemamo vremena …oboje će u glas. Kupujemo perilicu za suđe, pa obilazimo trgovine, a tek smo počeli sa obilaskom.
Nismo se dugo vidjeli i kad jesmo onda je to bilo u predvorju kazališta, u prolazu, na nekoj promociji… Nekako se ipak odlučiše za jednu kavicu „na brzaka“, ali onda stvarno moraju.
Napisao: Emil Cipar
-Ma znam, vidio sam na fejsu …ovu rečenicu čuti ćeš vrlo često u dnevnim razgovorima.
Nema sumnje …društvena mreža facebook, ili popularno zvana fejs, ušla je u naše domove i uređuje i određuje naš život.
Društveni status se ne određuje više po akademskom stupnju, sportskim i radnim uspjesima, broju objavljenih knjiga. Neee …broj poznanika na fejsu je mjerodavan, kao i broj objava, a da o
piše: Emil Cipar
Ovih dana vozim se puno Slavonijom. Od Broda do Osijeka i nazad. Svaki dan. Pa da ne bude dosadno, putujem uvijek drugim putem.
Izmijenila se moja Slavonija. Nije više za prepoznati.
A koja je to moja Slavonija. Nije to ona Slavonija opisana u djelima Josipa i Ivana Kozarca. To je bilo prije mojega dolaska na svijet.
Dušu moje Slavonije najbolje je opisao Dragutin Tadijanović. On me je naučio voljeti ju i
piše: Emil Cipar
Zapečeni štrukli sa sirom
Slavonski Brod/ Nisam od današnjeg dana puno očekivao. Subota je …malo odmora, malo užitka (čitanje i tako to), malo šetnje sa psom.
Ali i u danima u kojima nište ne očekuješ moraš nešto pojesti. Bit će to fast-food danas. Za doručak omlet, ručak kod sestre …što baš i nije fast-food, već ukusno pečenje sa zapečenim pire-krumpirom i svježom salatom iz sestrinog vrta.
Ali za večeru ipak fast-food. Ćevapčići, ražnjići …tako to. Ne jede mi
Ovaj post objavljen je prvi puta na našim stranicama 3. svibnja 2011.
SUSRETI
piše: Emil Cipar
S vremena na vrijeme obuzme me želja obići svoje najbliže. Udaljenosti su relativan pojam. Danas se češće komunicira, putuje se brže, pa ni udaljenosti nisu što su nekada bile.
Ipak …tisuću i pol koilometara nije mačji kašalj. Cilj je Njemačka, točnije Sjeverna Rajna Westfalija, još točnije Remscheid, grad u blizini „Pota“, u blizini Kölna, u blizini Düsseldorfa…
Putujemo automobilom, jer za Čuku i mene drugi oblici prevoza ne dolaze u obzir, a nije to tako ni loše, jer se …putujući autom …više doživi.
