berlin

SJEĆANJE U RUŽINOM GRMU

Posted on : 11-10-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

1

piše: Sonja Breljak
003Istina, bilo je to formalno gledajući, u stvari na jučerašnji dan, 10.10. u 22. i 10 minuta ali eto, ja odlazak mog prijatelja i dugogodišnjeg urednika Glasa, Emila Cipara, vežem za jutro poslije, dakle 11.10. na današnji dan i onaj trenutak kad me u rano jutro, prije četiri godine, probudio zvuk mog telefona. S druge strane je Brod, i prijateljica Slavica Mravinac mi javlja tu vijest.

U tih 22 i 10 minuta tog desetog listopada za ovim sam istim računalom na kojemu nastaju ovi redovi, razmišljam o Emilu i

RETROSPEKTIVA

Posted on : 12-09-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

4

piše: Sonja Breljak …foto album

PHOTO-BugojnoBerlin/ Dok ove redove stavljam na „prazni list“ Hrvatskoga glasa Berlin, dva dana prije nego li istekne moj godišnji odmor, vrijeme je i za njegovu svojevrsnu retrospektivu.

A bijah ga jednostavno željna. Ponekad, onako ponekad, umorim se od brojnih, paralelnih svjetova i života, poziva i poslova koji u meni žive. Pa se poželim nekog laganijeg hoda, smirenja, drukčijeg tempa (kao da je to meni i moguće). Jasno, ne ispuštam u tim danima kormilo Glasa (tek usporim njegov hod),  no onog trenutka kad pospremim radni stol u Saveznoj službi za migracije i izbjeglice u kojoj radim i poslove prenesem na kolegicu koja me mijenja i o tome obavijestim sve suradnike širom države, onog trenutka kad sa sinovima dogovorim tko, što i kad i izljubim obojicu u oba obraza

NEK´ PUTOVANJE TRAJE DANIMA

Posted on : 23-08-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

0

piše: Sonja Breljak

bugojno1Velika Gorica-Bugojno-Makarska  / Nek putovanje traje danima. To volim. Znam, nekom je dobar  godišnji odmor, otići nekamo, stići na odredište što prije, što brže, odmarati tjedan dva i onda tako odmoran, što prije nazad, ne gubeći putem energiju.

Eto, meni to (još) nije. Uživam kad putovanje traje i kad se smjenjuju gradovi, ljudi, doživljaji, susreti.

Negdje krajem travnja ciljano posjetih Zagreb i Slavonski Brod. Neće ni sad bíti zapostavljeni, no put od mjesta boravišta u Hrvatskoj, vodi ovaj puta, najprije do rodnih krajeva, zavičaja i rodnoga mjesta u Bosni i Hercegovini.

Kako se smjenjuju državne teritorije i granice, tako se mijenjaju predjeli i  krajolici, okolina, način gradnje, način života, odijevanja a bome i pisma i pravopisa.

Iako nas putukaz u Hrvatskoj upućuje da je ispred nas granični prijelaz prema Bosni i Hercegovini u gradu Bosanska Gradiška, na licu mjesta ukaza nam se tek Gradiška. Bez (božemiprosti), onog Bosanska. Rezultat je to ratnih zbivanja i od strane samoprozvane Republike srpske prisvojenih teritorija te izmijenjenih naziva što je uzrok brojnih i kasnijih podjela i svađa. 

Načinjena je kaos država od Bosne i Hercegovine. U njoj se tri strane ni o čemu ne mogu dogovoriti. Slika je takva i na terenu uočljiva čak i površnim promatranjem.

Recimo kod zastava ili pisma koje se upotrebljava. U dijelu oko Banjaluke u javnoj upotrebi je pretežito ćirilica. Kako se primičemo Srednjoj Bosni, nazivi gradova ispisani su latinicom i ćirilicom samo su u nekim dijelovima, gradovima, naseljima i selima, crnom bojom premazani oni na ćirilici   a ostali vidljivi oni na latinici pa potom, idući prema Hercegovini, samo na latinici.

PHOTO-BugojnoUlaz u Bugojno, moj rodni grad, uvijek je poseban.  Naime, grad i ja smo u fazi otuđivanja pa smo na nekom uzajamnom „promatranju“.

Najprije, već pri ulasku u grad, doživim uvijek svojevrstan duhovni potres prolaskom kraj osnovne škole koju sam pohađala osam razreda. Nosila je naziv „Vojin Paleksić“. Ime je to jednog od trojice mladića, uz Stipu Đereka (druga osnovna škola) i Mahmuta Bušatliju (Gimnazija) poginulih u ranim dvadesetim godinama u Drugom svjetskom ratu i proglašenim narodnim herojima. Njihove biste, nakon poratnog (devedesetih) prvotnog uklanjanja pa postavljanja istih ali nejednakih veličina, stoje sad (kao nekada) jedna pored druge ( i iste veličine)  uz zgradu gimnazije na bugojanskom korzu.

Osim svojevremenih ljetnih odlazaka baki u Slavoniju, u ovom sam gradu provodila svo vrijeme do polaska na studij u Sarajevo. I voljeli smo se  grad i ja.

Samo, grad nisu tek kuće i trgovi, već i ljudi. A ja, evo, prolazim ulicama moga rodnoga grada, još prepoznatljivih obrisa a nasilno, ratom, promijenjenog sastava, i zaključujem kako ne poznajem skoro baš nikoga više.

I ono malo hrvatskog življa, zamiče iza granica Njemačke, Irske ili još dalje, Kanade, Amerike… Ja skoro da i nemam više kome dolaziti. I sav posjet i susret svest će se uskoro tek na onaj koji se odigrava na bugojanskom groblju.

A što reći na to, odlazak mladih ljudi je i teritorijalno širi, osjetan i u Hrvatskoj, posebno u nekad poljoprivredno i prehrambeno najvažnijoj Slavoniji a reklo bi se i u Dalmaciji gdje je gramzivim poslodavcima, izmakla jefitina radna snaga željna dostojanstvena života pa i na račun čežnje za domovinom.

Velim, moj grad i ja u fazi smo promatranja i otuđivanja. Neke stvari nikako preboljeti pa me još vuku iz godine u godinu. Sakupljam po majčinom stanu ono nešto uspomena, slike koje smo slali brat iz Amerike i mi iz Berlina, ogledalo pletenog ovira koje je radio moj ujak Jozo u valpovačkoj pletari koje više nema, pa ručni, heklani radovi koje je godinama, nakon povratka iz druge smjene, s puno pažnje i strasti, izrađivala moja mama…  Oklijevam. Ponesem li i te uspomene, čemu ću dogodine dolaziti?

Iz Bugojna, preko šumovite Koprivnice kojom je zimi teško putovanje po zaleđenim cestama, ulazimo u tunel i izlazimo u neki drugi svijet, širokoh vidika. Kupres. Lijep a pust, kao zaleđen pejzaž, nigdje ni čovjeka a niti životinje. Prostor živne zimi jer su tu skijaški tereni vrlo blizu ljubiteljima skijanja iz nedalekog Splita. Eh, šta bi nam predci rekli? Bavljenje stočarstvom i proizvodnju hrane zamijenili smo zabavom i potrošnjom. Kako ovdje tako i u Hrvatskoj. Kud nas to na koncu vodi?

PHOTO Makarska danas (1)Dok sričem ove redove i spuštam ih na bjelinu Hrvatskog glasa Berlin, koji nije na godišnjem odmoru kao njegova urednica, tiha je i mirna noć u Makarskoj kamo smo stigli u ponedjeljak. Baš sve je utihnulo. Iza je topal dan, mirno, toplo more, puna plaža (što meni ne smeta) i dolazak (prvi u životu), naše malene unučice u Hrvatsku. S njom svi dani postaju zanimljivi. Sa svojih nepunih osam mjeseci, tek otkriva svijet. Rado bih da u tim nastojanjima, naše malene, netom rođene i one koji će još doći, ne ometamo. Ne kvarimo im svjetove (znamo kako to izgleda), nemamo na to pravo.

Da godišnji odmor za jednu novinarku i urednicu nikako ne može biti samo to, potvrđuje i dan iza. Pratim događaje i u Berlinu, pa nastojim suradničkom mrežom pokriti skori dolazak (27. i 28.08.) premijera Plenkovića u njemački glavni grad i na razgovore s Angelom Merkel.

S druge strane i ovdje predstavljam Hrvatski glas koji je medijski pokrovitelj Festivala klapa uz mandoline und gitare koji se u Makarskoj održava 31. kolovoza u ovdašnjem ljetnom kinu.

Tim povodom dala sam izjavu  za radijsku emisiju Hrvatima izvan domovine Glasa Hrvatske koje zanima ta naša naklonost lijepoj, dalmatinskoj pismi. A zanimao ih je i nedavno organizirani flasch mob, zajednička izvedba pjesme Vjeruj u ljubav, pokojnog Olivera Dragojevića, kod Brandenburških vrata u Berlinu …

Bit će zanimljivo narednih dana u Berlinu a i ovdje.

Do sljedećeg javljanja, lijepe pozdrave šaljem svim čitaeljima  širom svijeta iz tople i ugodne makarske noći.

Čitamo se! (Bolji poznavatelji Glasa, znat će čemu i o komu govore, koga se spominju ove riječi.)

SJEĆANJE NA PUTOVANJE

Posted on : 19-08-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

0

piše: Sonja Breljak
vlakBerlin -Velika Gorica/ Jedva, jedva se „dočepah“ tog godišnjeg odmora!

U Berlinu traje dugo, toplo ljeto, baš onako toplije i bez kiše, kakvoga nije bilo u ove 24 naše berlinske godine. Dakle, komotno smo, sudeći prema toplini ljeta, naše ljetovanje mogli provesti i u njemačkoj prijestolnici ali daj, nas još vuče zov nekih nam davnih i dragih korijena.

Rano je subotnje jutro, u mirnoj ulici berlinske četvrti Steglitz, jer još sve

GDJE (NE) MIRIŠE NA DOM

Posted on : 10-08-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

2

Iz naše arhive/ objavljeno 12.09.2016.

tekst i foto: Sonja Breljak
DSC_0266Bugojno-Slavonski Brod-Kutjevo-Stružec/ Traje moj godišnji odmor. Valja duboko udahnuti toplinu, milinu, lijepe slike, dobre vibracije, tako da traje i traje, pomaže, grije, olakšava, jača.

S lijepe, suncem obasjane obale koju oplakuje drago Jadransko more, nakon besprijekornih, onako baš bez i jedne mane, predivnih deset dana u Makarskoj, putem ćemo preko Kupresa do rodnog mi Bugojna.

DOČEKALI SREBRO ZLATNOGA SJAJA

Posted on : 17-07-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

0

piše: Sonja Breljak
h20180716000663_5b4cc35d27063_970xrBerlin
/ -Vi ste naši šampioni, poručuju brojni koji čekaju i dočekuju u Zagrebu hrvatsku nacionalnu nogometnu reprezentaciju, unatoč izgubljenom susretu u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva, izvještavaju njemački mediji. Uistinu, fascinantne scene iz Zagreba, prelijepe slike i lica sretnih ljudi, puka, navijač, igrača, trenera. Hrvati su kao heroje, junake, pobjednike i prvake, dočekali svoje prvo srebro zlatnoga sjaja. Prvotnu, nedjeljnu tugu i ponos, zamijenili su radost i ponos.

STIH NA TRONU

Posted on : 28-04-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

0

tekst: Sonja Breljak

foto: Sonja Breljak i Željko Buklijaš   …foto album

120Berlin/ Prošlotjedno, sedmodnevno  putovanje u Hrvatsku planirala sam prema par događaja ili bolje rečeno prema ljudima do kojih mi je stalo.  Pa onda tako odoh do Broda, Lize, Emilova humka, do naše lektorice Marije u bolnici u Vinogradskoj, zagrebačkim trgovima s Marijanom, do Evelin Novak u HNK, na pjesnički susret u Sesvete…

DIVNIM SUSRETIMA OPLEMENJENA

Posted on : 22-04-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

1

tekst: Sonja Breljak
foto: Sonja Breljak, Zdenko Vanjek i Marijana Šundov

zgSlavonski Brod-Velika Gorica-Zagreb/ Čini mi se da prvi puta provodim ovako aktivan odmor. Dobro, taj odmor sačinjen je tek od jednog tjedna ali ovako ispunjen brojnim doživljajima, susretima i događajima, čini se dužim, puno dužim.

Dakle, da bi u tih tjedan dana stalo sve zamišljeno podijelih ga na dva dijela. Prvi dio, tri dana, provedoh u Slavonskom Brodu. S razlogom. Opisah to već u tekstu naslova „Gradu koji me voli“.

GRADU KOJI ME VOLI

Posted on : 19-04-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

0

tekst i foto: Sonja Breljak
sonja u brofuZagreb-Slavonski Brod/ I tako, prema planu koji utvrdih sama sa sobom, moje putovanje, nakon tek provedenog nedjeljnog dana u Velikoj Gorici i Zagrebu, nastavi se već u netom prošli ponedjeljak.

Na zagrebačkom autobusnom kolodvoru kupujem kartu do Slavonskog Broda (109 kuna) i smještam se na sjedalo broj 19. Kratko radim na računalu i onda se prepuštam uživanju u vožnji. Ja naime, volim putovanje bilo kojim prijevoznim sredstvom. Jednostavno, volim. Možda tu ljubav imam zahvaliti stalnim putovanjima koja su me od djetinjstva pratila jer bijah zarana pa sve do polaska na studij, članica bugojanskog Zbora 57 djevojčica i dječaka s kojim se naputovah i nauživah i napjevah uzduž i poprijeko nekadašnje nam države.

PRATEĆI SRCA HOD, STIGOH U BROD

Posted on : 17-04-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

1

piše: Sonja Breljak
Berlin-Zagreb-Velika Gorica-Slavonski Brod
/ O, da, u Njemačkoj se puno radi. I Nijemci puno rade, pa i mi s njima. A to onda, ta točnost i pedantnost, taj mar, nakon nekog vremena, uđe u krv pa to činiš po automatizmu, stihijski. I više od potrebnog.

U njemačkoj saveznoj službi u kojoj radim, zbog aktualnosti teme (izbjeglice i migracije) kojom se bavimo, radi se često i prekovremeno. Pa se onda nakon nekog vremena nakupi i nešto prekovremenih sati. I onda hvataš dah, pokušavaš uhvatiti vrijeme

IZVOZNICI PRIMITIVIZMA

Posted on : 13-04-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

6

piše: Sonja Breljak

16708208_1754283544888046_6895265096273686214_nSlavonski Brod-Berlin-Bad Homburg/  Piše mi ovih dana Elizabeta Kopić, dopredsjednica  Zavičajnog kluba „Brođani“ Berlin koja provodi  zimske i ranoproljetne dane u rodnom Slavonskom Brodu.

Elizabeta ili teta Liza, poznata je humanitarna volonterka koja je, u okviru „Brođana“ sudjelovala u brojnim dobrotvornim akcijama za svoj grad i svoju domovinu i koja je preko 40 godina dugim radom u Berlinu zaslužila i priznanje iz ruku kancelarke Merkel.

ŠTO ME NAJVIŠE DIRNULO

Posted on : 26-02-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

6

tekst i foto: Sonja Breljak
amerika 379Salt Lake City- Las Vegas-Berlin/ Jasno, takav, za nas i naše male živote, povijesni susret većeg dijela moje obitelji, poput ovog prvog dolaska u posjet bratu u Ameriku, nije mogao proći bez priča, podsjećanja, usporedbi, doživljaja iz bliže i dalje prošlosti.

Dvije obitelji, moja i bratova, i nisu prije imale puno vremena za upoznavanje. Samo što smo ih oformili, malo proširili, sve se

MOGA BRATA AMERIKA

Posted on : 21-02-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

7

piše: Sonja Breljak
bratSalt Lake City
/ Nakon burnog, čekanjem i promjenama leta, te potragom za prtljagom ispunjenog polaska i dolaska u USA, nastavak koji traje već desetak dana, ljepšeg je sadržaja.

Rat koji je iza nas evo već dvadeset i nešto godina, naše je obitelji i naše živote usmjerio u raznim, nimalo planiranim pravcima. Poredim to s pokidanom bisernom ogrlicom. Njene dijelove nastojimo prikupiti sve ove godine iza.

I naš posjet Americi, prvi i jedini do sada, dio je tog nastojanja da moja/naša/ uža obitelj, ne izgubi vezu i bliski dodir koji joj jedno vrijeme, fizički bijaše uskraćen.

Pamtim mog velikog brata Zdravka iz dana našeg

ČEKANJE DUŽE OD LETA

Posted on : 12-02-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

4

tekst i foto: Sonja Breljak
delta 1Berlin-Salt Lake City/ Nikako pronaći najpogodnije vrijeme za pribilježiti koju riječ na stranicama Glasa.

S mjesta s kojeg pišem, a u odnosu na Berlin ili Zagreb, osmosatna je razlika.

Dok ova slova sričem po ovoj bjelini, nešto je prije pola noći po ovdašnjem vremenu i to još uvijek nedjeljnog dana 11. veljače, a europsko vrijeme je već na jutarnjim satima dan poslije, 12. veljače.

HVALA DA POSTOJITE

Posted on : 07-02-2018 | By : admin | In : Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

0

Nakon sudjelovanja u kulturnom programu u povodu međunarodnog priznanja RH u organizaciji Matice hrvatske za Ruhrgebiet

tekst i foto: Sonja Breljak ...foto album
145Berlin/ Dogodi se ponekad da neke lijepe doživljaje, psoebno prirasle srcu, koji dan nosim skrivene prije nego li ih detaljnije podijelim dalje.

Eto, u takve ugodne doživljaje koji toplo griju oko srca, smještam i netom prošli posjet i boravak u Essenu na poziv i u organizaciji Matice hrvatske za Ruhrgebiet koja organizira svečano obilježavanje međunarodnog priznanja Republike