berlin

PORUKA

Posted on : 22-07-2012 | By : admin | In : 260 DANA

0

 U našoj rubrici naslova 260 dana, nastaloj prema istoimenoj knjizi Marijana Gubine, uz odobrenje autora …na čemu od srca zahvaljujemo …objavismo cjelovitu knjigu kroz …kako simbolično …26 nastavaka. Potresno do bola, neshvatljivo, žalosno …ljutnja, gorčina, razočarenje …smjenjuju se u nama, čitateljima, različiti osjećaji dok hodimo zajedno s glavnim likom ….autorom knjige …a u vrijeme radnje tek desetogodišnjem dječaku …kroz svih 26 nastavaka kao po svojevrsnom Križnom putu.

PONOVO ROĐENI

Posted on : 15-07-2012 | By : admin | In : 260 DANA

1

Marijan Gubina: 260 dana
Ugledavši moga tatu, promijenio je izraz lica. Na njegovom licu jasno se vidjelo da vodi borbu sam sa sobom. Nešto bi rekao i ne bi. Na kraju, samo je namignuo mom tati i okrenuo se natrag. Bio sam svjestan da tata bježi, da ne bi smio biti s nama. Drugi je krenuo prema dnu autobusa. Umirem od straha. Imam osjećaj da će mi tata stiskom ruke zdrobiti nogu. Sreća, prvi vojnik okreće drugoga, grli ga i kreće s njim van iz autobusa.

Autobus kreće.

I SAD JECAM

Posted on : 08-07-2012 | By : admin | In : 260 DANA

0

Marijan Gubina: 260 dana
…Dugo smo čekali da se probudi. Spavali smo, budili se, spavali, budili se, no on je bespomoćno ležao.

Jednom prilikom, kad sam se probudio, nisam ležao uz njegovo tijelo. On je ležao na boku uz mamu. Približivši mu se osjetio sam njegovo hrapavo disanje. Bio je živ. Hvala ti, Bože, na čudu.

Zagrlio sam se sa sestrama i pridružio njihovom plaču. Prošao je dan ili dva, možda tri, i ponovo su se otvorila vrata, ponovo me

BOŽE, POMOZI MOME TATI

Posted on : 01-07-2012 | By : admin | In : 260 DANA

0

Marijan Gubina: 260 dana
Danima nitko nije otvarao. Imam osjećaj da smo svi poludjeli. Sreća da je tata preživio i da smo svi skupa.

Bolovi u glavi i trbuhu bili su nepodnošljivi. Kako je vrijeme odmicalo, nisam više mogao ni plakati, prestao sam i kukati. Zadržavao sam svoju bol za sebe, nadajući se da ću time pomoći sestrama. Ponekad se začuo očev jecaj.

NEĆETE OSTATI ŽIVI

Posted on : 24-06-2012 | By : admin | In : 260 DANA

0

Marijan Gubina: 260 dana
… Okrenuvši se, potegao je nogu na kojoj je visila mama, koja je na kraju poljubila blatnjav pod.

On odlazi, a nas grabe. Opraštamo se pogledima jer znamo da je to to. Nema više izvlačenja, nema više sreće. Vadeći nož iz kožne futrole, stvorio je bol u mom trbuhu. Tata je nešto pokušao, no našao se na podu, a oni na njegovim leđima. Postavili su ga da klekne te mu se jedan obratio:

MI SMO VAŠI

Posted on : 17-06-2012 | By : admin | In : 260 DANA

0

Marijan Gubina: 260 dana
… Nakon nekog vremena, tata je odlučio da ćemo se odmoriti i pričekati mrak jer, kako kaže, nije znao gdje su im položaji i imaju li dalekozore. Super! Svima je olakšao. Mislim da smo u jednom trenutku svi zaspali. Kad sam se probudio, svi su bili budni i gotovo da je počeo sumrak. Mama mi je dala kobasice da pregrizem pa ćemo krenuti. Znao sam da ima i slanine, no neću je jesti jer nož koji sam bacio bio je namijenjen za rezanje slanine.

ODLUKA

Posted on : 10-06-2012 | By : admin | In : 260 DANA

1

Marijan Gubina: 260 dana
Svi smo na kraju završili na tom, za nas malom, krevetu. Nakon nekog vremena, svi osim  tate, mame i mene su zaspali. Tata se izvukao iz kreveta, sjeo za stol i suzom za suzom koja je kapala po stolu, ispijao rakiju po rakiju.

Zamolio je mamu da sve probudi, da moramo svi donijeti tešku odluku.

Zbunjeni i pospani, svi smo se okupili oko stola, čak i mala Helena

PRAZAN POGLED ME PRATI

Posted on : 03-06-2012 | By : admin | In : 260 DANA

0

Marijan Gubina: 260 dana

Pričajući sa mnom, položio je dvoje ljudi na kolica, primio ručke i krenuo prema van. Mene je molio da metem krv prema leševima. I jesam, meo sam bez prestanka. Ponovili smo postupak i tako nekoliko puta. Posjetio nas je i zli čovjek. Samo, sada je, umjesto pištolja, na ramenu nosio pušku, a u rukama posudu s vodom i nekoliko vreća od žita.
„Vode imate u avliji[1]. Hoću da se za pola sata sve sjaji! Nemojte

ĆAĆA JE ŽIV

Posted on : 27-05-2012 | By : admin | In : 260 DANA

0

Marijan Gubina: 260 DANA
Došao je dan kada sam i ja morao ponovo na rad u selo. Moj prvi susjed Miloš se pobrinuo za to.

Prvo ponovo kod obitelji Kojčin, gdje je sve bilo uobičajeno. Dobiješ zadatke, odradiš veći dio, dobiješ vrč domaćeg soka, nešto za prigrist i idemo dalje – dok se ne smrači. No dobro, nitko me nije tukao, nisu me vrijeđali, čak se u nekim trenucima moglo nakratko osjetiti i suosjećanje.

ONA JE HEROJ

Posted on : 20-05-2012 | By : admin | In : 260 DANA

1

Marijan Gubina: 260 DANA
I sad je vidim kako sa suzama na licu, uplašenog pogleda koji luta po prostoriji, jecavim glasom uz drhtanje čeljusti, uvjerava mene i sestre kako će sve biti u redu, kako će se brzo vratiti. Proživljavajući sada tu nemilu situaciju, shvaćam da  je slutila da će biti sve suprotno od onoga što nam je govorila. Unatoč tome što je pretpostavljala da će joj se dogoditi jako ružne stvari, unatoč tome što je pretpostavljala da se neće vratiti, kao što se nije vratio ni naš tata, ona je bila dovoljno jaka i odlučna da krene

ONA IDE S NAMA

Posted on : 13-05-2012 | By : admin | In : 260 DANA

1

Marijan Gubina: 260 dana
Je li je prošlo tjedan ili dva, danas se ne mogu sjetiti, no sjećam se da mi se u tom periodu život sastojao od spavanja, jaukanja, hranjenja i izmjene obloga.

Došao je dan kada sam počeo hodati, a nedugo zatim počeo sam i sa svojim uobičajenim radnim obvezama u obiteljskom domaćinstvu. Sreća u nesreći koja me zadesila i prikovala za krevet je ta što nisam išao raditi kod gospođe Kojčin jer, kada su me našli u krevetu, i sami su rekli da je sve ok. Kad se oporavim

KO SE PROBUDI IZ MRTVIH …

Posted on : 06-05-2012 | By : admin | In : 260 DANA

0

Marijan Gubina: „260 dana“
Iznijevši me van, naslonili su me na zid. Jedna je gospođa razgovarala s mladićem iz Doma zdravlja, a druga je brzim korakom nestala. Baka je ostala gore. Nakon nekolicine uvredljivih riječi koje je primio, i mladić je otišao gore, a jadna izbezumljena gospođa, koja je pozivala ljude u pomoć,  ni sama nije znala što sa mnom. U pokušaju da me polegne kod obližnjeg drveta, nagradio sam je obilnim povraćanjem. Ispovraćao sam i nju i sebe. Svakim pokretom, koji je izazvan potrebom za povraćanjem, nanosio sam

ŠTA ĆE BITI SA MNOM

Posted on : 29-04-2012 | By : admin | In : 260 DANA

0

Marijan Gubina: „260 dana“
„Mogu dobiti kokice u čokoladi?“

„Možeš, evo. Ajd sad idi, nosi mami germu. Mama te sigurno čeka, zabrinuta što se nisi vratio.“

„Zna mama da sam ja dobro. Ja svaki dan radim u selu i dođem tek kad padne mrak.“

„Dobro, dobro, ajd plati. Ovi novci ti više ne vrijede. E, bonovi su dobri. ‚Ko vam je dao te bonove?“

VRISAK

Posted on : 22-04-2012 | By : admin | In : 260 DANA

0

Marijan Gubina: 260 dana
Sa čardaka se spuštala žena meni okrenuta leđima. Nosila je staru seosku suknju, koja se izdizala u zrak i otkrivala njezine debele, izuzetno dlakave, noge. Otkrivala je i njezine gaće nalik gaćama iz kaubojskih filmova. Napokon se spustila niz te stare drvene ljestve. Okrenuvši se prema meni, umalo se nisam onesvijestio. Bio je to odvratan prizor. Ružniju ženu nisam vidio, gotovo da je muško. Čak štoviše, više mi liči na ružnog muškarca, nego na ženu. Okruglu glavu ispunjavale su crne, velike dlake, brkovi,

JEL´ JASNO?!

Posted on : 15-04-2012 | By : admin | In : 260 DANA

0

Marijan Gubina: „260 dana“
Taman kada sam krenuo u dvorište da ga počistim, na kapiji su se pojavila dva čovjeka naoružani puškama s  dugačkin noževima na njima.
„Mali Čaruga, gdje su psi?“
„Nema ih, mrtvi su.“

Ušli su u dvorište, prošli pokraj mene i zaputili se pravo u kuću. Krenuo sam za njima, no jedan se namrgodi i reče: „Tu čekaj!“