DRUGI KUT MORIŠTA
piše: Rajko Glibo
Niko je, ljudi moji, poput mnogih drugih relativno davno, a opet bliže je onom nedavno hrvatsko prezime odnio na istok gdje nije bilo prezimena. Stoljeće poslije svi se u bezprezimenskom kraju u prsa busaju kako su jedino prezimena na “ić” prava njihova prezimena, a sva ostala su pod, nekad više, nekad manje, vidljivim kišobranom nesrpska ili u najgorem slučaju manje srpska …
Oni koji se ljute pa ne žele pjevati na ove note u istom su
Rajko Glibo
Dalmatinski ponos curi
Ispod krova stida
Pronicava se cura
Tvrdim orahom pravi
A smokva je u duši
I ljupkost u glavi
Božica rada i reda
Rajko Glibo
Zuje pčele duha
jato novo da izroje
i vrt duše da ugoje
Škaklji strah od pacova
koji od sretnih kreativaca
nesretnike grade.
Obrve sisnuti
zaleđeni snovi,
Rajko Glibo
Gdje si bio? Reci! Gdje?
Kad sunčeva koplja
probadaju sve
kao da si zarobljen
u zračnom jezeru nestajanja.
Gdje si bio?
kada su pobjegle crne sjene
sunčevim kopljima probodene …
Rajko Glibo
Gušteri i pokoji zelembać
virkaju me i sunčaju se
na zjapavim kamenim prozorima
zavičajne kuće
koja se urušava kamen po kamen.
Pomrli su mrki gorštaci meke duše,
gora raste između hrobalja i zipki,
u mene kapa kap po kap duše,
Rajko Glibo
Male glave jurcaju
Da se na brzake
Dosuču slave
Slava im na brzake ušla
Pa još brže izišla
Iz poluprazne glave
Traže se dodiri
DRUGI KUT MOTRIŠTA
piše: Rajko Glibo
Jesi li završio Kosu cool školu. Ne volim nijeme ukočene I buljave poglede. Jesi, ili nisi? Nisi! Nisi, znači da ne možeš biti dostojan partner hik menagerima. Kako? Čuj, kako? Ti si munjen, ako ne shvaćaš da tako lude i otkačene karaktere, kojima je imanentna tanka moć pljačke, nitko neće isturiti u javnost. Lošu marku nitko ne voli. To su nepouzdani borci u borbi s iskusnim rogovima u vreći. Nepodobni su pa kao s nokta otpadaju.
Kosa cool škola za menagere modernog kova. Oni su vješti cool
DRUGI KUT MOTRIŠTA
piše: Rajko Glibo
I siromašan i bogat stari čovjek nosi noćnu moru kako ga svi potkradaju.
Ovaj grad nema markirane lokacije spomenika, bilboarda na ulazu u grad, suvenira, razglednice, WWW stranice, pjesme, priče, filmskog zapisa, brošure, flajera, postera, kao ni fotografije u prostorima općine. Ne znam ti ja to.
Ni jedna vlast od stare Juge do danas nije puno vodila računa o
Rajko Glibo
sa tjeskobom u duši
slade se ocvali jadi
dok sočnost života
pretačeš u riječi
da svjetlošću ošineš tamu
Rajko Glibo
Iza mene iskre
Iskre obrazli traga
Dišu toplim dahom
Svakim dodirom dobrote
Ufinjuju dodirnute živote
Kada dobrijan
Pomisli na mene
Rajko Glibo
Velik kao pjesma
Malen kao mrav
Jak kao jaka riječ
Slatka riječ
Kao zbunjeni poljubac
Dugo se pamti
U duši zvuci reda
Uređuju svoju zdanje
piše: Rajko Glibo
Svaka kolateralna žrtva počinje iz sitnog tora razularenih duša. Komešaju se virusom zlobe kao šipak ispunjeni vjetropiri. Svoju nejakost obično ustremljuju na one koji, prema njima, naglo izrastaju u veličine i na razini općine, onda regije i države postaju sve poznatiji i priznatiji. To su iskreni i nepotkupljivi borci za pravdu i pravednost pa se na njih u velikom postotku gotovo doslovno odnosi ona maksima Petra Kočića. Tko iskreno i strasno ljubi pravdu, domovinu i slobodu, hrabar je i neustrašiv kao Bog, a prezren i gladan kao pas.
Rajko Glibo
Moj je život
Avanturistički roman
Mimo moje volje
Miga se u procjepu
Ideologije i estetike
Slučaj sam koji kroji
Nemušte riječi
Profil sam koji
piše: Rajko Glibo
Jeste li čuli za selo Donja Vast? Niste! To je drag toponim. Uginjete ramenima. Ono „drag“ ne zvuči vam privlačno. Kako vam zvuči toponimski pojam? Niječno mrdate glavom. Znači ne znate. Hladni ste na pitanja!? E, pa kad je tako, dragoviću moj, idemo od početka. Odmorište sa kojega promatramo selo zove se Komar. Ispod njega Donja Vast kao na dlanu. Ubavi pejzaž lovi nas i ne pušta od sebe. Jedinstven je. Cjelovit je. Autentičan je. Prelijep je i nudi jedinstvenu ljepotu. Regija je prepuna hrvatskih toponima
Rajko Glibo
Moj jezik
Jezik je iskrenosti
Iskrenost istine
Riječi se igraju
U meni i oko mene
Stapaju se i pretapaju
