berlin

UBIJAM NOĆNE I DNEVNE MORE

Posted on : 17-08-2017 | By : admin | In : Sonja Smolec

2

Sonja Smolec
images… kad sanjam o tebi a buđenje pokazuje
da te nema. Možda je to dnevna mora…
kakogodmora…
Plaši me kao što je Golem plašio svog stvoritelja.
Na dlanu mi sjećanja na ispljunute koštice višanja.
Mirno je ljetno jutro. Ljetna kiša,
protuglavoboljna kava u pozadini,
mineralna voda u prednjem planu,
pjesma grlice ispod oluka obližnje kuće…

PTICE SANJALICE

Posted on : 03-08-2017 | By : admin | In : Sonja Smolec

0

Sonja Smolec
sanovnikNa svakom ramenu nosim
po jednu pticu sanjalicu.
Jedna u očima nosi more, kamen i bure
Drugoj u zjenama vide se planine, potoci
i plavo cvijeće.
Obje mi šapuću… sanjaj, sanjaj moje snove,
moji su ljepši, mekši, sanjiviji,
stvarniji.

NEDOSTAJU MI…

Posted on : 12-07-2017 | By : admin | In : Sonja Smolec

2

Sonja Smolec
snoviNedostaje mi sestra koju nikad nisam imala,
njen jutarnji zvonki smijeh, i njena svjetlost,
bijela ljetna haljina prepuna cvijeća, makova i ivančica

Ponekad razmišljam kako bi to bilo da sam je imala
u ono vrijeme kada smo se kao djeca igrali vjenčanja,
pokrivajući glave čistim, tek opranim zavjesama.

Za nju bih isplela topli šal da je grije

I BOLI SVJETLO, BOLI TAMA

Posted on : 27-06-2017 | By : admin | In : Sonja Smolec

0

Sonja Smolec
snovi_02Duša moja prepuna samoće,
nabubrena tugom izljeva sivinu,
i čeka i sanja, svaki dan ponovo se rađa,
napuštena; kao dijete bez majčinog mlijeka
nastavlja suhoću disati.

I boli svjetlo, i boli tama,
vrijeme odjekuje tišinom.
Ruke pružene u nedohvat
ostaju prazne.

Sa rubova trepavica
sjećanja kaplju.

PRIČAM TI…

Posted on : 16-06-2017 | By : admin | In : Sonja Smolec

1

Sonja Smolec
unnamed (6)… stihom kasnog ljeta
kad u rano poslijepodne
sjene postaju sve dulje
a umor se sakupi u mišićima
kao teret sjete na duši.

Sjedam na prvu klupu
štiteći rukom oči
od zalazećeg sunca.

MOJA POEZIJA

Posted on : 08-06-2017 | By : admin | In : Sonja Smolec

0

Sonja Smolec
knjiga_ptice_poezija_ilustracijaToliko sam puta željela napisati
neku pametnu, dubokoumnu pjesmu,
htjela biti gospodar riječima.

Riječi mi se kao divlji konji otimaju uzdama,
postaju meke, kače se za listove breze,
upliću u tek ispletenu paučinu babljeg ljeta,
zajedno s pticama sakupljaju jutarnju rosu,
penju se preko planinskih vrhunaca,

MOZAIK JESENI

Posted on : 13-09-2016 | By : admin | In : Sonja Smolec

0

Sonja Smolec
listList do lista, list do lista.
Žuti, mokri, sjajni, umiveni.
Jedan do drugog, jedan preko drugog
guraju se, smiruju, dodiruju sneni.

Sve se žuti, sve se žuti.
Vjetar jesenje dukate otima sa puta.
Zavlači se, provlači se, šulja oko breze,
teret njegov važe grana iskrenuta.

ČITAJ JOŠ, MAMA

Posted on : 27-11-2015 | By : admin | In : Sonja Smolec

3

Iz naše arhive …objavljeno 29.08.2013.

Sonja Smolec
mama_citaU tihim satima večeri, djeco moja,
kad zvijezde polako nebom niču,
sjest ćemo zajedno, opušteni i sretni,
mama će opet pročitat vam priču.

Nije vam važno što već sve ste čuli,
ljubav i mir tako dragocjeni su nama,
ništa nije ljepše čuti od glasova vaših
dok pospani molite: Čitaj još, mama.

KORIJENI

Posted on : 31-05-2015 | By : admin | In : Sonja Smolec

0

Sonja Smolec
KorijeniWebTražim se među starim slikama,
među svim onim požutjelim papirima
koji govore o prošlim generacijama.
Kako da ih sačuvam od zaborava?

I nađoh se na obalama Mediterana
čije kamenje ima bjelinu uzdrhtalih bedara,
a s proljećem pupoljci jorgovana bujaju
ljepotom nevinih ženskih grudi.

ČUJTE I POČUJTE …

Posted on : 07-10-2014 | By : admin | In : Sonja Smolec

0

Sonja Smolec
10641096_544098782358434_6357221203677098014_n

SAN SLIKARA

Posted on : 20-02-2014 | By : admin | In : Sonja Smolec

0

Sonja Smolec
mikuld4Potezom jednim ja nacrtah sliku;
moj labud se bijeli ponosno vine,
raširi krila sred bijelog papira
i dostigne u tren plave visine.

*

Oko mu tamno sad nadzire vode,

EH, PJESNIČKA DUŠO

Posted on : 31-01-2014 | By : admin | In : Sonja Smolec

0

Sonja Smolec
998148_569114103171193_1311296968_n (1)Eh, pjesnička dušo, ti između leda i vatre,
pomalo nestašna si a opet tako nevina.
Živiš, opstaješ u neizgovorenoj tišini,
putem ideš sama, punim vlastitih krhotina.

Opijena iluzijom hraniš se, trpko je voće
ostatak bez slada, mirisa i životnog soka.
Na usni riječ neizgovorena, lice ti blijedo,
suza oštra zarobljena je u dubini oka.

PREPOLOVLJENO NEBO

Posted on : 05-10-2012 | By : admin | In : Sonja Smolec

0

Sonja Smolec
Kad će zvona s katedrale
prepoloviti nebo
a golubovi preletjeti
preko Trga
napustit ću mjesto na stanici
gdje uvijek čekam jedanaesticu
i poći prema Griču,
kroz uzani prolaz,
po uspomene.

IZ nove knjige „Kad zadrhte trave“

 

STARCI

Posted on : 26-09-2012 | By : admin | In : Sonja Smolec

0

Sonja Smolec 
Živjeti život
za jednu starost
i smirenje
u konačnom blaženstvu
iza svega što je iza
i ostati u tom cilju
prema kojem smo živjeli
da bi našli ljepotu
postojanja ljubavi.

Iz nove knjige „Kad zadrhte trave“

KAD ZADRHTE TRAVE

Posted on : 24-09-2012 | By : admin | In : Sonja Smolec

1

NOVA KNJIGA SONJE SMOLEC

Leptiri u svom
posljednjem letu sanjaju
proljetno cvijeće

Uvodni su ovo stihovi nove knjige naše suradnice Sonje Smolec, njene prve knjige poezije na hrvatskom jeziku naslova „Kad zadrhte trave“.
Pod sljedećim linkovima donosimo više informacija o autorici kao i o novoj knjizi i mogućnosti njene kupnje.

A evo i jedne od pjesama iz nove knjige Sonje Smolec.

JESEN NA MOM PROZORU