piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin

Homonimi (grč. homo=jednak, onoma= ime) ili istozvučnice riječi su istog izraza, a različitog značenja, dakle, jednako se pišu, ali nemaju jednako značenje.

Popratit ću to s nekoliko primjera:

Kosa – dio ljudskog tijela, kosa – alat za košenje trave

Konac – nit,  konac – kraj, svršetak

piše: Maria Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin

Često puta griješimo u primjeni riječi isto i jednako.

Često se upotrebljavaju kao istoznačnice, što nije točno jer su oni bliskoznačnice, nemaju isto nego slično značenje.

Kada ćemo koju riječ upotrijebiti?

Isti (ista, isto) znači da je „istovjetan sam sa sobom, koji nije drugi.“

piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin

Dvotočje  (:) može biti i rečenični i pravopisni znak. Danas ću se malo zadržati na dvotočju kao rečeničnom znaku.

Već znamo da se dvotočje piše ispred upravnog govora. Ali dvotočje se stavlja i ispred onoga dijela rečenice u kojemu se nešto nabraja.

Riječi ili skup riječi koje nabrajamo odvajamo zarezom. Posljednje dvije riječi ne odvajamo zarezom nego umjesto zareza koristimo riječi i, te.

piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatakoga glasa Berlin

Riječi: sljedeći i slijedeći, slične su po obliku, ali su različite po značenju. Obje inačice su ispravne, bitno je samo što njima želimo izreći.

Riječ sljedeći je pridjev i dolazi uz imenicu. Sklonjiv je, a znači onoga/onu/ ono/ koji dolazi iza nekoga ili nečega.

Npr: sljedeća stranica, sljedeći put, sljedeći korak, sljedeći sat, sljedeće upute…

piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin

Pokrate ili akronimi su složene kratice. Riječ akronim dolazi iz korijena grčke riječi AKROS što znači krajnji, gornji, dok ONOMA znači ime.

Pokrate ili akronimi  vrste su kratica nastale odabirom prvih slova nekih drugih riječi koje, iako same za sebe ne znače ništa, zajedno napisane označavaju neki pojam.

piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin

Kraćenjem jedne ili više riječi dobivamo kratice. Upotrebljavaju se od najstarijih vremena radi uštede pisaćeg materijala, vremena, napora pri urezivanju riječi, bržeg pisanja…

Ima stalnih i prigodnih kratica. Stalne kratice  nastale su po utvrđenom načelu, a prigodne stvara sam pisac, ali ih čitatelj mora u potpunosti razumjeti.

Kratice mogu biti jednostavne i  složene. Danas ću se malo

piše: Marija Kukić, lekotrica Hrvatskoga glasa Berlin

Zelen, crven, žut, siv… to su pridjevi koji nam opisuju boju nečega ili nekoga. Od svakog opisnog pridjeva pa i od ovih, mogu se izvesti glagoli. Kod glagola izvedenih od pridjeva možemo imati najmanje dvije mogućnosti. Sve mogućnosti su ispravne, samo ako ih znamo pravilno rabiti.

Je li ispravno reći pozeleniti ili pozelenjeti od zavisti?

piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin

Čestice su nepromjenjive vrste riječi (uz već poznate priloge, prijedloge, veznike i uzvike). Njima se izražava stav govornika prema sadržaju iskaza. Dijele se na nesamostalne i samostalne čestice.

Među nesamostalne čestice spadaju upitne čestice li, zar i da.

Čestica li je enklitika* i uglavnom dolazi iza nekog glagolskog oblika i osnovno je gramatičko sredstvo upitnih rečenica.

/ Nekada velikim, nekada malim slovom – 3. dio /

piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin

Još danas zadržat ću se na primjeni malog i velikog slova u riječima koje imaju jednak glasovni / slovni sastav, ali se njihovo značenje razlikuje  obzirom na to je li riječ napisana velikim ili malim početnim slovom. Započet ću pitanjem:

„Teče li kroz Rijeku rijeka?“

Iako su obje riječi sastavljene od istih slova, one nemaju jednako značenje. Riječ Rijeka imenuje grad na Kvarneru, dok

/Nekada velikim, nekada malim slovom – 2. dio/

piše: Marija Kukić, lektorica  Hrvatskoga glasa Berlin

Vrlo često nađemo se u dvojbi kako pisati  imena planeta, zvijezda, zviježđa,  zvjezdanih sustava, nebeskih tijela… Velikim ili malim slovom? Ako se naziv sastoji od samo jedne riječi, pišemo ga velikim početnim slovom: Mars, Jupiter, Venera , Sjevernjača, Danica…

Ako se naziv sastoji od dviju ili više riječi, pišemo samo prvu riječ velikim početnim slovom, a ostale riječi malim slovima:

piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin

U hrvatskom standardnom jeziku postoji niz riječi koje imaju isti glasovni / slovni sastav, a ipak nemaju jednako značenje. Njihovo značenje ovisi o tome je li riječ napisana malim ili velikim početnim slovom.

Prijateljici Đurđici omiljeni je cvijet đurđica.

Prvim jagodama  raduje se djevojčica Jagoda.

Pred  Jasminovom kućom raste grm jasmina.

piše: Marija Kukić, lekorica Hrvatskoga glasa Berlin

Imenica Uskrs piše se velikim početnim slovom (o čemu sam već pisala).

Kako glasi posvojni pridjev nastao od ove imenice? Uskrsni ili uskršnji?

Oba pridjeva nastala su od imenice Uskrs i pišu se malim početnim slovom. Pridjev uskrsni nastao je dodavanjem sufiksa  -ni i češće se koristi, dok je uskršnji nastao dodavanjem sufiksa

piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin

Danas ćemo se prisjetiti kako pravilno pisati  neke naslove kao što su: naslovi knjiga, brošura, časopisa, podnaslova…

Tu spadaju i naslovi umjetničkih djela: filmova, kazališnih komada, glazbenih, likovnih i ostalih umjetničkih djela.

Ako se naslov sastoji od jedne riječi, tada se piše velikim početnim slovom: Vijenac (časopis), Skrupule (roman), Branka (pripovijest), Autoportret (likovno djelo), Aida  (opera), Maršal (film)…

piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin

Nekidan sam na 1. programu Hrvatskog radija slušala kratku edukativnu emisiju Jezičnih savjeta. Tema je bila  pravilna uporaba riječi par i nekoliko prof. sc. Marka Alerića s Filozofskog fakulteta.

Pozorno sam slušala jer i naši suradnici na HGB vrlo često čine pogreške što sam uočila lektorirajući  neke njihove tekstove.

U hrvatskom standardnom jeziku riječ par označava ono što

piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin

Što je frazem?

Frazem je ustaljena sveza koja se ostvaruje kao cjelina i ima vlastito značenje.

Obilježja frazema  su:  sastoje se od najmanje dviju punoznačnih riječi, veza između članova ne može se mijenjati, riječi u frazemu uvijek dolaze u istom poretku, barem jedna punoznačnica gubi svoje leksičko značenje, uklapaju se u