berlin

NAJLJEPŠI ADVENT

Posted on : 11-12-2017 | By : admin | In : Sonjine priče

4

piše: Sonja Breljak
IMG_1002Berlin/  Silna komercijalizacija predstojećeg, meni najdražeg blagdana, navodi me da velike trgovačke centre obilazim u širokom luku. A ista traje svake godine sve duže i duže, počinje sve ranije i sve je agresivnija do te mjere da osim sjaja, darova i dobre hrane, brojni ne vide nikakav drugi, dublji smisao cjelokupne božićne priče.

Stiže mi ovih dana i jedan link, pa kad se na njega klikne može se dati glas da je najljepši upravo advent u Zagrebu. Vele, bilo bi to

ANĐELE MOJ

Posted on : 03-12-2017 | By : Emil | In : Sonjine priče

1

Ova priča, objavljena na portalu u lipnju 2010. godine, dio je sadržaja Katoličkog kalendara „Danica“ za 2018. godinu

piše: Sonja Breljak
353cqs0Berlin/Stižu mi ovih dana, sasvim  friško, vijesti s druge strane svijeta. Iz daleke i egzotične Indije. Tamo se, naime, na jednomjesečno, studijsko putovanje, zaputilo jedno od moje djece. A čini se, slijedit će poslije i cijela studijska godina. Nije mi to baš pretjerano drago. Pa još nedavno su se tamo odigrali teški, terotistički napadi na goste  jednog delhijskog hotela.
No, što se tu može. Kad ptice dobiju krila, vrijeme je i za let. Pa očekivano, onaj tko izučava filozofiju Svijeta, radoznalo želi zaviriti i pojmiti povijest i sadržaj različitih promišljanja i poimanja života. Ne čudi me to. Tako mi sad direktno i ekspresno stižu vijesti i doživljaji

NE PLAČI, MARIJA

Posted on : 27-07-2017 | By : Sonja | In : Sonjine priče

Schlagwörter:

2

U sjećanje na Nju, na Njih. Nekad bili a nikad zaboravljeni…

Iz naše arhive/objavljeno 29. lipnja 2010. godine/

piše: Sonja Breljak

Najljepše je kad sve olista i ozeleni a priroda se uresi najljepšim bojama cvijeća kao u svibnju ili lipnju.
To najviše volim. Sve je puno i bogato a toplo i pitomo.
Znam, lijepo je sada i kao začarano i u mojim čudnim bosanskohercegovačkim krajevima. Kao u kakvoj bajci.
Čini se …možete tamo svakoga časa susresti dobru vilu ili zmaja. Takva je to neobična zemlja.

NAŠA INTEGRACIJA

Posted on : 19-01-2016 | By : Sonja | In : Sonjine priče, SUSRETI

2

Iz naše arhive ...objavljeno 24.05.2011.

SUSRETI

piše: Sonja Breljak
Poput riječi dijaspora, tako mi uvijek tvrdo i grubo zvučala i riječ integracija. Znači puno a opet zvuči nekako isprazno. Riječi dijaspora u Hrvata se pokušalo stati u kraj, nadomještajući je blažom riječju /hrvatsko/iseljeništvo pa opet ona prva nekako preživjela sve te napade i …iako znači nešto drugo …ostala visjeti u zraku kao naša odrednica.

Ni s riječju integracija nije se puno bolje sreće. Od česte upotrebe zadnjih godina, postade pomalo  bezlična, potrebna a ne previše

I …KAKO SE ZOVE UNUKA

Posted on : 21-11-2014 | By : Sonja | In : Sonjine priče

3

ISELJENIČKE PRIČE  …objavljeno 16.03.2012

piše: Sonja Breljak
Berlin
/ Otkako se svakodnevno bavim tražiteljima azila u jednoj njemačkoj službi za zdravstvo i socijalu, manje mi ostane vremena za upoznavati, promatrati samo …kako mi to volimo reći …“naše ljude“. Siromašni i progonjeni sloj čovječanstva koji hrli u Europu, u potrazi za boljim životom, većinom je uskih potreba i promatranja, a eto ipak proširi moje vidike. S malima se bolje vidi. Tako i ja …što dalje, to više upoznajem i spoznajem ljude i samu sebe. Pa me zanima sve više i tuđa kultura, više volim grad,

OSTAJEMO ZAUVIJEK

Posted on : 20-11-2014 | By : Sonja | In : Sonjine priče

4

ISELJENIČKE PRIČE …Iz naše arhive/objavljeno 04. kolovoza 2010./
piše: Sonja Breljak

Berlin/Godina 2003. Sjedimo u uredu naše berlinske odvjetnice. Hoćeš-nećeš, bi prije par godina neophodno obratiti se stručnoj osobi za pomoć. Borba s birokratskim sustavom, nepoznatim pravilima koja na šturom, suhoparnom, pravnom, njemačkom jeziku pojašnjavaju naš status u Njemačkoj i Službom za strance koja nas pritiska, postala nemoguća. Poput borbe  s vjetrenjačama. A naš status u stvari …nikakav! Boravak nam se zove Duldung …u prijevodu s

UMJESTO DJETETA-MLADA ŽENA

Posted on : 05-11-2014 | By : Sonja | In : Sonjine priče

3

ISELJENIČKE PRIČE   ….Iz naše arhiva /objavljeno 29.06.2010.

 Ova priča je netom tiskana u godišnjaku Danica 2014./najstariji hrvatski katolički kalendar, izlazi od 1891., izdavač HKD Sv . Jeronima/

piše: Sonja Breljak

Ima tome već 16 punih godina kako se, jednoga hladnoga jutra   s kraja veljače, umorni i iznemogli  od truckanja, duge vožnje, neizvjesnosti i tegobe, iskrcasmo na berlinskoj autobusnoj postaji na Kaiserdammu.
Od tada, pa do danas, nisam zaboravila skoro niti jedan korak, načinjen toga i narednih dana. Kolega s kojim surađujem na jednoj knjizi, uporno sugerira;- Pa piši o tome! A meni još uvijek  teško. Riječi, poput kamena koji se otkida od velike stijene. Takva ta sjećanja, tvrda, teška…pa  valjda  zato.
Najstarije dijete nam, tada imalo pet godina. Djevojčica. Iza nje

BIJELA HALJINA LIJEPE MARIJE

Posted on : 26-05-2014 | By : Sonja | In : Sonjine priče

0

IZ NAŠE ARHIVE ….objavljeno 17.07.2011.

ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak

Danas zasigurno skoro u svakoj hrvatskoj kući u Berlinu, stoji u ormaru posložena barem po jedna duga, bijela haljina ili opravica za dječake  što spremno čeka mogući novi naraštaj dorastao  za sakramenat svete pričesti, za dan kojega će se mališani uistinu sjećati cijeloga života. Poput mene.

Ovogodišnja, berlinska prva pričest, netom je minula u našoj crkvi svetog Sebastiana. Ja s  pažnjom iz godine u godinu, za svake prigode iznova,  rado pogledam prelijepe djevojčice u bjelini, pa izaberem poslije naljepše fotose za našu Slobodnu i Živu zajednicu. Onda me nekako neizostavno povuče želja i opet i ponovo uzmem u ruke jednu crno-bijelu fotografiju iz mojeg djetinjstva.

Eto tu, na tom fotosu, sačuvanom i nošenom  preko trideset

POČNI OD POČETKA

Posted on : 26-01-2014 | By : admin | In : Sonjine priče

1

-Pa piši, bona! (Objavljeno prvi puta u prosincu 2010. godine)

piše: Sonja Breljak
Sjedila sam dugo pred praznim papirom.

Treba se eto vratiti na početak. Staviti prve rečenice na papir. One za koje često priupitaju i naša djeca. –Pa kako je to mama bilo? I gdje sam tada bio ili bila ja? Zašto je počeo rat? Zašto smo došli u Njemačku?

I druga, slična pitanja. Teško izlaze prva sjećanja. Kolega veli:

TIPIČNA ISELJENIČKA PRIČA

Posted on : 16-11-2013 | By : Sonja | In : Sonjine priče

2

Iz naše arhive (objavljeno 29-06-2010)

ISELJENIČKA PRIČA
piše: Sonja Breljak

Istina, naš dolazak  u Njemačku, u Berlin, ni po čemu nije nalikovao načinu  na koji su naši ljudi dolazili ili u iseljeništvo odlazili prije toga. Išlo se svojevremeno  za boljim životom, što bi rekli, trbuhom za kruhom.
Posla bilo pa se s granice skoro direktno odlazilo za stroj ili neki drugi  tvornički posao.
A mi devedesetih stigli nekako naopako, kao pali s neba. Sad ono neko privremeno, takozvano izbjegličko stanje

BILA SAM

Posted on : 14-07-2013 | By : Sonja | In : Sonjine priče

4

Iz naše arhive Ova priča objavljena je na Hrvatskom glasu Berlin prvi puta 9. srpnja 2009. pod naslovom: NAPIŠITE NAM NEŠTO

ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak

Od malena pišem. Bile su to najprije pjesme, kratke priče, školski sastavi starijem bratu  gimnazijalcu, pa pismeni radovi za upise na fakultete poznanicima, ljubavna pisma slovima i rečenicama nesklonim  prijateljima…

Moje odrastanje pratio je i dnevnički zapis iz srednjoškolskog doba onako po uzoru na zapise male Ane Frank.

IGRAČKE NA KLJUČIĆ

Posted on : 25-02-2013 | By : admin | In : Sonjine priče

2

Sonja Smolec
Grozno! Nevjerojatno! Danas je mama ljuta jer tata, umjesto da iz dnevne sobe iznese tepih na dvorište, opet sjedi u podrumu i divi se svojim igračkama – vlakiću koji vozi po vijugavim tračnicama i penje se i spušta po brežuljcima koje je on sam napravio od gipsa. Vlak prelazi preko mostića i rječice od prave vode ulivene u plastičnu posudu koja se svako malo prevrne i u podrumu napravi poplavu a onda on uključi uređaj koji bi trebao u sebe upiti svu vlagu.

TKO PJEVA …

Posted on : 04-04-2012 | By : Sonja | In : Sonjine priče

0

SUSRETI
tekst i foto:
Sonja Breljak
Berlin/ Može se ova pripovijest naslova Tko pjeva … smjestiti u rubriku SUSRETI iako će njen sadržaj svakog trenutka prijetiti pretvoriti se u stvari u susret sa samom sobom. Istina, na gornjoj fotografiji nije moja malenkost …e pa sad netko je morao biti i iza foto aparata …ali tu sam. Ma zamolim ponekad i druge pa nastanu i fotke na kojima sam i ja ukoliko skupu pripadam …ali eto to ti je kad daješ fotić drugima u ruke, zna faliti koja glava, noge …pa nije uvijek za objavu. Dakle, fotka …bez mene …je tu. Nastala je u prošlu nedjelju, na Cvjetnicu,

LIZINE I VLADINE ZLATNE GODINE

Posted on : 22-03-2012 | By : Sonja | In : Sonjine priče

7

ISELJENIČKA PRIČA
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Trebao je ovo biti prilog u rubrici Susreti. Ali, eto, spletom okolnosti, do susreta s konkretnim događajem iz ovog teksta u stvari i nije došlo. Stoga se sve ”preselilo” u drugu rubriku, onu Iseljeničkih priča. Jer …priču i njene protagoniste dobro poznajem. Istina, ne svih 50 godina …jer o tome se u ovoj pripovijesti radi, no, ipak dovoljno dugo da mi i glavni likovi i njihove sudbine, pronađu toplo  mjesto u srcu. Eto ..ima tome skoro mjesec dana kako sam netom prošlu subotu i nedjelju rezervirala za odlazak u Frankfurt. Obećah doći na završnicu Večernjakove domovnice. U to ime, dan prije puta čestitah starijoj kćerki rođendan koji je padao

MATINA LEKCIJA IZ ŽIVOTNE ŠKOLE

Posted on : 10-03-2012 | By : Sonja | In : Sonjine priče

0

IZ NAŠE ARHIVE  …objavljeno 29.06. 2010.
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

piše: Sonja Breljak

Berlin/Nije baš sasvim točno da cjelokupno hrvatsko iseljeništvo tijekom ljeta napusti Berlin i ode u Domovinu ili drugdje na ljetovanje. Postoje i oni koje u tome  spriječe poslovi, obaveze, bolest. Za odmor  i daleko putovanje treba i odgovarajuće prijevozno sredstvo a sasvim sigurno i koja lijepa svotica novca. Pitanje je, raspolažu li njome danas svi Hrvati u Berlinu?!
Prava je šteta da  sve hrvatske kulturne i ine aktivnosti u ovo vrijeme, skoro zamru. Osim večernjih i nedjeljnih svetih misa, te igre balota u kojem od berlinskih parkova, nema