berlin

LIJEPO JE BITI HRVAT

Posted on : 17-11-2017 | By : admin | In : OSJEČKI DNEVNIK

4

Iz naše arhive/objavljeno 17.11.2012.

piše: Emil Cipar
Osijek/
Kavica, cigareta, internet …jako spori internet, radio… Ovo jutro u studenom puno je neke napetosti, očekivanja, straha…

Tamo negdje daleko, neki sud, koji se sam izdigao u moralnu okosnicu današnjeg pokvarenog svijeta, treba donijeti presudu o najvećoj hrvatskoj vrijednosti …o Domovinskom ratu u kojemu je izvojevana sloboda.

Presudu trebaju donijeti ljudi, koji nikada ne mogu shvatiti istinu o tome ratu, koji su samo na slikama vidjeli jedan mali dio strahota i nemoći koje su Hrvati proživljavali tada.

I presudu trebaju donijeti 20 godina kasnije.

Može li to biti realna presuda? Nije za očekivati, ali opet. Vjerujem da su visoki suci svjesni odgovornosti koju su prihvatili.

Ne sudi se samo dvojici hrvatskih generala, nego se sudi cijelom hrvatskom narodu.

Pobijedili smo u ratu kojega nismo htjeli, koji nam se nametnuo. Skupo smo platili svoju slobodu, posljedice rata još nismo sanirali.

I ako jednoga dana materijalna šteta ne bude više vidljiva, ostat će ona u duši.

Ne mogu čekati presudu, koja treba biti pročitana svakoga časa. Čuko je nemiran, krajnje je vrijeme za jutarnju šetnju.

Osim toga …ja na nju ne mogu uticati, ma gdje god se ja nalazio. Ona će biti …oslobađajuća, djelomično oslobađajuća, ili će žalba biti u potpunosti odbijena. Kod suda je sve to moguće.

Hrvatska nacija je okupljena pored televizora, radija, interneta …a mi izlazimo u osječko jutro.

Na Dravi je, osim nas, još desetak ljudi. Neuobičajeno pusto i tiho u Osijeku …pusto i tiho u cijeloj Hrvatskoj.

Tijelo je na Dravi u Osijeku, a duh je u dalekom den Haagu.  Osim mene je …rekoh već …desetak osoba na obali. Jedan od njih uputio zamišljen pogled u Dravu, ostali, svaki na svoj način zamišljen i nemoćan.

Odjednom …kao na komandu čuje se zvuk desetak mobitela. Zvoni i moj. Pogledam …poznanik koji me do sada zvao na mobitel najviše dva puta.

-Jesi li već čuo!

-Što čuo Ivane?

-Generali slobodni …upravo sada pročitano.

I da mi nije to rekao, znao bih kakva je presuda. Znao bih po licima onih deset nemoćnih, zamišljenih individua na obali Drave u Osijeku. Znao bih to po sviranju automobila, po dva tri pucnja ispaljenih negdje u nebo iznad Osijeka.

Desetak usamljenih, zamišljenih, nemoćnih na dravskoj obali odjednom su to prestali biti. Razgovaraju međusobno, vesele se, kao da se odavno poznaju. Dio smo jedne velike složne nacije koja se zove hrvatska i svjedoci smo rijetke prilike kada to možemo pokazati.

Unatoč tako sretnom događaju, moram ipak u bolnicu na zračenje. Na ulicama brojni automobili okićeni hrvatskim zastava, opće veselje…

U bolnici ozarena lica. Imam osjećaj kako je ozaren i akcelerator za zračenje, inače hladna mašina. Sve je nekako ljepše, toplije, srdačnije…

U bolničkoj menzi jednak štimung. Sumnjam da će bilo tko nakon pola sati znati što je ručao toga dana, iako je služen odličan prženi šaran i salata od krumpira.

Poslijepodne putujem za Brod. Ja putujem za Brod, a hrvatski generali …slobodni, ponosni, sretni …putuju za Zagreb.

Na trgu ih očekuju Hrvati. Stotine tisuća njih. Njihovi Hrvati, zbog čije sudbine su oni osjetili hladnoću europskih zatvora.

I nacija je opet jedinstvena.

Razmišljam kako je taj osjećaj lijep. Razmišljam kako je lijepo opet vidjeti hrvatske barjake po kućama u selima kroz koje prolazim i koji su polako već nestajali iz tmurne svakidašnjice.

Generali putuju avionom, a ja autom. Stigosmo istovremeno …ja u Slavonski Brod oni u Zagreb.

Kucam na vrata puničinog stana u Gupčevoj ulici u Brodu. Pola šest je. Nitko ne otvara …čujem iznutra neko mrmljanje, nešto kao ono …kud baš sad?

Ipak netko mi otvara vrata, ali nitko me ne dočekuje na njima. Glave moje žene i moje punice okrenute su televizoru …generali se upravo penju na binu na Trgu bana Jelačića.

Ostanem stajati i gledam i ja. Za pozdrav ima vremena. Povijest se ne smije propustiti.

Nacija je u transu. Opet …hvala Bogu da je tako.

-Rat je završen, okrenimo se budućnosti …poručuje Hrvatima hrvatski heroj Ante Gotovina.

Pozdravljam se sa svojima, sjedam …odgovaram na pitanja …kakav je bio put, jesi li gladan …i tako to.

Televizor je upaljen …ništa se ne smije propustiti …lijepo je biti Hrvat.

Ali najkasnije u ponedjeljak kada banke pošalju ovrhe zbog neplaćenih rata kredita, kada bude najavljeno novo poskupljenje nečega, kada Elektra nastavi opet sa isključivanjima struje, kada počnu nove deložacije …nacija će se probuditi iz transa.

Garancija za to su neki likovi koje mogu vidjeti na Trgu bana Jelačića u neposrednoj blizini generala i koji su neposredni krivci za bijedu u kojoj se nalazimo. Ti likovi se jednostavno uvijek nađu u pravo vrijeme na pravom mjestu i nemaju probleme koje ima prosječan Hrvat.

-Rat je završen, okrenimo se budućnosti …rekao je alfa-Hrvat Ante Gotovina. Ma hoćemo Ante, ali ne odmah …pusti nas da bar danas uživamo, jer budućnost nije ni izdaleka tako lijepa.

Na radiju u autu čuo sam sljedeći vic:

-Izmjena u hrvatskoj vrsti …izlaze Gotovina i Markač, a ulaze Čaćić i Sanader.

Surova realnost. Hrvatska politika nije uspjela postaviti državu na noge, možda to pravosuđu pođe bolje za rukom. Ovo međunarodno je danas pokazalo kako se to radi …treba se samo ugledati na njih.

Ali neka …barem danas, iako je to samo jedan dan …bilo je lijepo biti Hrvat.

Comments (4)

Vrlo lijepo, Emile.
Želim da dugo, dugo tako pišeš za ovaj portal.
Da što prije sasvim ozdraviš.

Da lijepo je biti Hrvat,i više nego samo jedan dan.

Drago je i meni da su hrvatski generali oslobođeni..
stime i Hrvatska po drugi puta je slobodna zemlja.
Rat je završen, okrenimo se budućnosti …rekao je naš hrvatski Heroj..Ante Gotovina..valjda će im se uskoro i vratiti oduzeti činovi.
Pa se je čvrsto za nadati da će se i među hrvatima u smislu civilnog društva..situacija poboljšati te stvoriti uljudnija međusobna ponašanja..djelovanja i jača suradnja..među hrvatima u Hrvatskoj i izvan Hrvatske..tu posebno mislimna naše iseljeništvo.

Možemo uspjeti,ako se ne pretjerava ako se onako ponaša,kako nas je Bog stvorio.Ako se ide,razmišlja i djeluje ljudski,otvara i zatvara onda kada se stvarno vidi da je to potreba u nekim opasnostima i neprilikama..inače ako ide sledećim redosljedom.

1.) najprije sam se čovjek rodio,
2.) onda su me roditelji dali ime,
i kršćen sam u Katoličkoj crkvi.
3.) Onda sam postao,
Hrvat..član hrvatske,zajednice,nacije.

Ako se ide ovim redosljedom,sigurno nećemo pogriješiti među ljudima,jer danas biti čovjek,u Hrvatskoj,u Europi i u Svijetu, veliki su izazovi,..pogotovo ako si Hrvat iz van hrvatskih granica,.potrebno je svoje poštivati a tuđe ne dirati..te akceptirati i one drugačije, od drugačijih..od sebe..te im pomoći u njihovim životnim neprilikama..slično i Srbima.

Lijepo napisano Emile

TAKO SAM ODGOJEN JOŠ U JUGOSLAVIJI

Write a comment