berlin

HRVATSKI TRAG U EUROPSKOJ KULTURI

Posted on : 17-08-2011 | By : admin | In : 03 REPORTAŽE

4

piše: Ivica Košak
Wiesbaden, 15. Kolovoza 2011
. U okviru javne tribine posvećenoj Matiji Vlačiću Iliriku, Hrvatska kulturna zajednica iz Wiesbadena (HKZ) je  predala jedna  vrijedu donaciju knjižnici Instituta za Europsku povijest u Mainzu. Bio je to poklon transkripcije epohalnog izdanja De Repubilca Ecclesiatica djela Marka Antuna de Dominsa, hrvatskog znanstvenika iz 17. stojeća. Ovo djelo, suvremena transkripcija u izdanju kuće Lamaro, Splita, 2008., bilo je izloženo 16. rujna 2010. u Wiesbadenu na javnojtribini HKZ posvećenoj 450. godišnjici rođenja splitskog nadbiskupa. Marko Antun de Dominis je 2010. godine bio stavljen na UNESCO – listu jubilaraca. Ova lista predstavlja popis na kojemu se godišnje predstavljaju znanstvenici i umjetnici zaslužni za razvoj kulture u Svijetu.

Okviri primopredaje knjiga bili su  dogovoreni  na Međunarodnoj konferenciji o životu i radu Matije Vlačića Ilirika a koja je održana 7. lipnja 2011. na  Institutu za Europsku povijest u Mainzu. Ovaj je znanstveni skup bio posvećen našem Labinjaninu, uz sudjelovanje američkih, austrijskih i njemačkih znanstvenika s prilozima koji su osvjetljavali Vlačićevo djelovanje na području teologije, crkvene politike, filologije, historiografije, biblijske hermeneutike i egzegeze.

To je dakle bila i inspiracija za javni nastup HKZ-Wiesbaden 11. klolvoza i održavanje jedne javne tribine s predavanjem i diskusijom  o hrvatskom znanstveniku i njegovom životu u njemačkoj migraciji 16. stoljeća. Presse Info: http://www.hkz-wi.de/program_hr/Illyrik_VL_22_06_2011.jpg

Izlaganja o Matiji Vlačiču Iliriku (1520.-1575.) u Wiesbadenu su pripremili: dr. Ante Bilokapić, OFM, župnik Hrvatske katoličke misije u Wiesabadenu i magistar Luka Ilić, evangelički svećenik  koji trenutno priprema disertaciju na Institutu u Mainzu.

Luka Ilić sa suprugom Angelom zaslužan je i  za objavljivanje  opsežne višejezične dokumentacije o životu i radu Matije Vlačića Ilirika u internetu, na stranicama http://www.flacius.net.
Diskusiju je vodio dipl. inž. Ivica Košak, predsjednik HKZ-Wiesbaden.
Dr. Bilokapić koji je 1965. godine promovirao u Rimu na temu M. Vlačić Ilirik, izložio je kako je za njega upoznavanje djelovanja i to ne samo sudbine Matije Vlačića, a koji je bio jedan od najranijih migranata iz Hrvatske dijaspore, nego i  Ilirikove uloge u formiranju evangeličke teologije, višestruko  doprinijelo  spoznaji vlastitog religioznog, katoličkog opredjeljenja.
Ante Bilokapić je na sličnoj javnoj tribini HKZ-Wiesbaden u 2010. godini,  izložio Razlike i sličnosti u nauke katoličke i evangeličke teologije. Članak o tom predavanju je objavljen u časopisu Riječ broj 41, 2011. Riječ izlazi  već 20 godina u izdanju Hrvatske kulturne zajednice  iz Wiesbadena. Digitalna kopija časopisa je dostupna na internetu: http://www.hkz-wi.de/rijec/Rijec_41_%20WEB.pdf.

Matija Vlačić je ostavio najtrajnije nasljeđe, kako je to  istaknuo Luka Ilić, sa svojim dostignućima na polju hermeneutike, te radovima iz crkvene povijesti i svojim teološkim opusom. U obimnom radu Clavis Scripturae Sacrae, Vlačić je prvi napisao da bi svaki stih iz Biblije trebao biti interpretiran uzimajući u obzir namjeru i strukturu cijelog poglavlja ili knjige, kao i pravilo da bi bukvalno značenje teksta trebalo imati prednost pred alegoričnim tumačenjem i metaforama. Kao teolog, Vlačić je pokušao ostati vjeran Lutheru i njegovom naglasku na ropstvo ljudske volje i nemogućnosti spasenja putem dobrih djela.

Matija Vlačić je poznat i kao ljubitelj literature, vjerojatno je posjedovao najveću osobnu kolekciju knjiga 16. stoljeća, naglasio je Luka Ilić.

Radovi iz crkvene povijesti tzv. Magdeburške centurije, utjecale su kasnije i na Splitskog nadbiskupa Marka Antuna de Dominsa, hrvatskog matematičara, fizičara, filozofa u njegovom radu na djelu zvanom De Repubilca Ecclesiatica  (O crkvenoj republici ) koju je zamislio bez primata pape. De Dominis je zbog objavljivanja svog rada osuđen od inkvizicije, a njegovo je tijelo posthumno spaljeno 21. prosinca 1624. na Campu dei Fiori u Rimu.

Zadnji, treći, tom O crkvenoj republici je tiskan 1622. u gradu Hanau kod Frankfurta na Majni.

Donacijom Kulturne zajednice biblioteci u Mainzu je De Dominisovo  djelo u kojemu  je on iznio prvi republikanski manifest protiv feudalnog i monarhijskog uređenja crkvene državne uprave, postalo nakon gotovo 400 godina,  dostupno njemačkoj publici i otvoreno za suvremeni znanstveni rad.

Interes za znanstveni rad iz područja djelovanje hrvatskih latinista postoji, naglasila je u zahvalnici profesorica dr. Irene Dingel, direktorica  Odjela za crkvenu povijest  Instituta za Europsku povijest u Mainzu. A dr. Ines Grund, voditeljica knjižnice Instituta je posebno naglasila vrijednost ovog Splitskog izdanja u kojemu je anticipirana razvoj crkvene povijesti nakon II Vatikanskog koncila. A i za pastoralno djelovanje, dodao  je dr. Bilokapić,  bitno je premostiti razlike, koje doduše  treba uvažavati ali ne i primiti ih kao smetnju  za svakodnevnom životu.

Ivica Košak je prisutnima prenio poruka izdavača Lamaro iz Splita, profesora dr. Ante Maletića s apelom za rehabilitaciju Marka Antuna de Dominisa,  Domovini vjernog znanstvenika.

Josip Špoljarić, generalni konzul Republike Hrvatske u Frankfurtu na Majni pozdravio je  rad Kulturne zajednice kao primjerno djelovanje u predstavljanju Hrvatske kulture ne samo za iseljenike već i u sredini u koji ti iseljenici žive i rade. Od cca. 305.000 Hrvatica i Hrvata u Njemačkoj, naveo je gospodin Košak, njih cca. 31.000 živi u pokrajini Hessen, od čega 1.263 živi u glavnom gradu Wiesbadenu, u jednom gradu s većinskim protestantskim stanovništvom. Katolička biskupija kojoj pripada župska zajednica Hrvata u Wiesbadenu ima svoje sjedište u Limburgu, gradu u kojemu su Hrvati 16. stoljeća bili strah i trepet – sinonim rata i gladi š vrijeme Tridesetogodišnjeg rata.
Povijesno-politički gledano, do početka 18. stoljeća, Kraljevina Hrvatska je bila u sastavu Svetog Rimskog carstva Njemačke nacije i kao takva bila sastavni dio državnih zajednica središnje Europe.  A i danas se Hrvatska migracija, nastala u  20. stojeću, u svim Europskim zemljama nalazi  pred dilemom  asimilacije ili integracije i to  upravo u trenutku kada mlada hrvatska država stoji pred ulaskom u Europsku zajednicu.

Julius Gomez predstavnik Vijeća stranaca grada Wiesbadena, naveo je prisutnima  kako su 30. lipnja 2011 – Zemlje članice EU u Bruxellesu odlučile zaključiti pregovore o pristupanju Republike Hrvatske. Nakon ratifikacije u svim državama članicama, predstoji pristupanje Uniji  u srpnju 2013. godine. Povodom toga,  Hrvatska kulturna zajednica iz Wiesbadena, rekao je predsjednik Zajednice, kako ona  izričito podržava prijedlog koji je javno iznio Peter Niederlez, savjetnik u ministarstvu pokrajinske vlade u Wiesbadenu, o stvaranju partnerstva Pokrajine Hessen i Splitsko-Dalmatinske županije.

Hrvatska kulturna zajednica iz Wiesbadena je podršku ovog partnerstava upućuje javnosti i s ovog skupa. HKZ- Wiesbaden surađuje već na tom polju s Hrvatsko njemačkim društvom iz Splita na stvaranju Klastera za unapređenje učenja stranih jezika: http://www.info-de.hr/Download/Bilten_Klaster.pdf

Suradnja njemačkih i hrvatskih institucija na području kulture i jezika važna je pedagoška zadaća koja stoji i pred nastavnicima dopunske nastave na hrvatskom jeziku koje se od ove školske godine u pokrajini Hessen provodi u organizaciji Hrvatskog Ministarstava znanosti odgoja i športa, naglasila je koordinatorica za hrvatsku nastavu u  Hessenu, Smilja Veselić-Vučina.

A gostoprimstvo hrvatske kulture, kako je to na kraju rekao Branko Višak, rizničar Zajednice: –  bilo je od izvanredno dobro primljeno od internacionalnog sastava publike. Domaća kuhinja je predstavljena moslavskom kotlovinom i vrsnim dalmatinskim stolnim vinom.

 

Comments (4)

Poštovani Dorotic Ivo said on 18-08-2011

Vidim potrebu posebno naglaiti..da je sve naše hrvatske specijalitete teško i pronaći za razliko od italianskih,španjolski,turskih..po svim njemačkim gradovima.
Pa se čvrsto nadam da će naš..prijedsjednik RH gospodin Ivo Josipović..pogotovo kada se radi o gospodarskom izvoznom smislu..povesti sa sobom..grupu specijalno za to obrazovani ljudi..oni koji će znati.. ono što čuju i vide od njemačkih tržišnih i veletržišnih stručnjaka..znati i prenesti..domicilnim gospodarstvenicima..taj potez vidim vrlo važan i nebi smio izostati.

Naravno to je mali korak za restauraciju de Dominisovog djela. I više je pokazatelj nego čimbenik.
Pa ipak, dojam na suradnik(C)e na Institutu za Europsko povijest je bio takav, prema mojoj
ocjeni, da u načelu ne bi bilo nemoguće dobiti stipendiju za (postdiplomski) znanstveni rad u okviru instituta (i Sveučilišta u Mainzu) i tako nastaviti započetu suradnju.
Institut je otvoren za upite i iz Hrvatske. A pretpostavljam da bi se i kroz rešarširanje namjena EU-fondova mogla pronaći poveznica prema djelovanju M.A. Međunarodna konferncija o Vlačiću http://www.hkz-wi.de/program_hr/Flacius%20Mainz%20HR.pdf
ukazuje na takvo zanimanje. Institut je već 2001. zapošljavao jednog znanstvenika iz Hrvatske!
Sljedeće godine će biti obilježena 200 godišnjica izdanje Goetheove knjige „O bojama“. Mi tom prilikom u Wiesbadenu pripremamo skromni prilog za njemačku javnost o de Dominisovom radu o dugi. Goethe je posvetio ne malo poglavlje, upravo tom prilogu europske znanosti našeg Splićanina.

Tako je Josipe, čevapčići nisu Hrvatski specijalitet, ali janjetina ispod peke, riba sa gradela i prije svega naša vina, godinama predlažem našim ugostieljma „Zlatnu listu“ naših vina, ali se svi, ama baš svi nečkaju.
Trebamo samo otiči u restoran „Boricito“, od španjolaca moemo mnogo toga, što se tiće vina naučiti.
Samo nemojte iči u „Burikito“ ukoliko nemate rezervaciju, jer je tamo uvijek puno. Ukoliko ipak posjetite „Brikito“ naručite ribu uz sve tovlasnik nudi i zabavni program, naravno španjolski i portugalski (Fado).

kako je to rekao gospodin Branko Višak,

A gostoprimstvo hrvatske kulture, kako je to na kraju rekao Branko Višak, rizničar Zajednice: – bilo je od izvanredno dobro primljeno od internacionalnog sastava publike. Domaća kuhinja je predstavljena moslavskom kotlovinom i vrsnim dalmatinskim stolnim vinom.

Svaka čast organizatorima i drugom vrijednom osoblju,
ono što sam htio posebno naglasiti.. čevapćići i ražnjići i pljeskavica.. nas dovoljno ne predstavlja u smislu pravi Hrvatski specijaliteta.

U dobro vino diljem lijepe naše..Treba je više nuditi Kotlovinu..slanu ribu i palentu..kukuruznu i iz bijelog brašna.. bazlamaču neki bi rekli.. slijevanku.Sve to traje par minuta rada i dobre volje..a puno ni ne košta.. ujedno je Hrvatska specijaliteta ima i drugih.

Write a comment