berlin

KOKODAKANJE

Posted on : 31-10-2017 | By : admin | In : 01 VIJESTI I NOVOSTI

0

„Zastave“, roman na ključ

piše: Ivica Košak
Miroslav_Krleža„Graja na bunjištu.
Raskokodakala se pernata stvorenja u panici silnoj.
Mašu, trepere kratkim, za let nepodobnim krilima.
Jastreb, lija i tvor tako ih zajedno preplašili ne bi.
Jer nestaše guske, tovljena perad, izgubila se u magli…“

Da, već godinama slušamo tu sliku, nikad ostvarene  posavske naive. I dok se grad Sisak po treći, četvrti put u povijesti pretvara u selište, prijevod Krležinih Zastava na njemački je dobra prilika da se pozabavimo kronikom jednog ključnog  vremena.

O radovima Miroslava Krleže izrečeno je puno sudova, boljih ili lošijih, povjesničari književnosti napisali su više stotina tekstova i rekli gotovo sve što se može reći.

A i časopis RIJEČ, a  koji izdaje Hrvatska kulturna zajednica – Ogranak Matice hrvatske u Wiesbadenu, u nekoliko navrata ukazao je na književni rad Miroslava Krleže.

Prije nekoliko mjeseci, na njemačkom govornom području po prvi puta objavljen je prijevod monumentalnog romana ZASTAVE Miroslava Krleže, a koji je na hrvatskom objavljen 1962. godine. Roman je dobivao odlične kritike u nizu uglednih medija na njemačkom govornom području. Ovo petotomno izdanje objavio je austrijski nakladnik Wieser Verlag iz Klagenfurta. Roman su s Krležinog hrvatskog na njemački preveli Gero Fischer i Silvija Hinzmann.

Zastave su objavljivane kao roman u nastavcima od 1962. godine u časopisu Forum, a već 1965. godine izlazi mađarski prijevod  Zoltána Csuka.  Zastave se mogu čitati kao roman na ključ. Csukin madžarski prijevod Crni orao slomljenih [krila],  ukazuje na Krležine Zastave koje više ne vijore vjetru nego mlitavo vise na polomljenom koplju.

Zastave se mogu čitati i  kao  kronika.  Kronika  koja  daje  realističnu  i izričito  nijansiranu  sliku  razdoblja od  1913. do1922. godine u  Hrvatskoj, Mađarskoj, Srbiji i  na kraju, još nepostojećoj  Jugoslaviji.
Knjiga Zas462948tave koja, kao što se tako često dešava kod Krleže, zahtjeva jednog obrazovanog čitatelja, a  koji  može  razumjeti  sve  Krležine  primjedbe  i  komentare.  Književno djelo,  u  to nema sumnje, je i povijesni roman u kojemu se prepoznaju realne osobe iz ključnog razdoblja i ideološko formiranja karaktera koji će odrediti  sudbinu i nadolazećih generacija. Gotovo šezdeset godina poslije mađarskog, imamo u rukama i njemačke prijevod: Die Fahanen.  Podnaslov bi danas mogao glasiti i Trauma koja traje. Trauma kojoj je potrebna jedna prosvjetiteljska priča poput Satira iz 18. st. kao protuotrov blebetanju saborskih vašara takozvanih gornjih deset tisuća (a felső tízezer ili die oberen Zehntausend). Pa makar današnji hrvatski kokošinjac ne broji više niti dvjesto perjanica.

Iako možda samodopadno, autobiografski,  u romanu se razvija slika razvoja građanske političke i etičke svijesti na početku dvadesetog stoljeća. Kroz lik glavnog protagoniste, Kamila Emeričkog pratimo život i razvoj jednog ili više (stvarnih) likova kroz jedan dugi vremenski period  i  koji  daje  opširnu  sliku  povijesno-društvene  zbilje.

Zajedno sa Stankom Lasićem, a koji analizira strukturu Krležinih Zastava, možemo Krležino djelo nazvati i Bildungsromanom. Primjer takvog romana imamo u Hrvatskoj literaturi već u 19. stoljeću. Djetinjstvo Ivice Kičmanovića u kojemu  se uglavnom kroz digresije o povijesti likova, manifestira tragedija spletki, urota te misteriozna atmosfera koja i  na pragu 21. stoljeća, slično Zastavama djeluje suvremeno. Jer, kako to reče alžirski pisac Boualem Sansal u Frankfurtu 2014. godine:  Ist die Literatur besser geeignet, neue Perspektiven zu eröffnen, als politische Aktionen? Otvara li literatura nove perspektive bolje od političke akcije?).

Da, već je Reljković uvidio koliko je njegova mila Slavonija zaostala za naprednim zemljama Europe, pa je zato odlučio napisati djelo Satir iliti divlji čovik. Točno dvjesto godina poslije, Krleža polemički razrađuje mit društvenog razvoja na tom istom tlu panonskog blata.

Njemački prijevod Krležinih Zastava može doprijeti boljem razumijevanju i hrvatsko-njemačkih odnosa danas.

Roman Zastave je zadnje cjelovito Krležino djelo sa značajkama autobiografskog shvaćanja povijesti Hrvatske od 1903. do 1923.

Zastave su izvanredno značajne za razumijevanje Krleže koji nije u svojim stavovima krut već ih mijenja, ovisno o okolnostima i vremenu, a upravo to ovom djelu, a koje se pojavilo i u njemačkom prijevodu, daje posebnu svježinu i neuobičajenu suvremenost. Zastave su roman o zagrebačkom društvu u užem smislu u prvoj četvrtini 20. stoljeća u kojem je Krleža živio, i u kojem je imao materijalnih, političkih i izvedbenih problema u građanskome društvu monarhističke Jugoslavije. Krleža upozorava na kontraste nacionalne i socijalne razlike tog doba te moralno rasulo društva potkraj postojanja Trojedne kraljevine u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Roman izražava i buntovnost i nezadovoljstvo stanjem u Hrvatskoj u kojoj se usprkos protoka vremena ništa cjelovito ne mijenja, osim što dolazi do smjene ličnosti na vlasti. U Zastavama su zastupljeni gotovo svi društveni slojevi iako vrlo neprecizno, ponekad karakteristikama od nekoliko ličnosti kako bi izbjegle moguće neugodnosti radi prepoznavanja. Unatoč tome možemo prepoznati ideološko i političko djelovanja inteligencije u Hrvatskoj (1918-1945), koja kao  da je bila bez misli i bez potrebe za slobodom.

Elita društva beskrupulozno koristi svoju moć i uživa blagodati svojeg monopolističkog i monolitnog sustava (bez opozicije). Takva elita  teži za apsolutnom vlašću, a pripadnost eliternom  društvenom sloju uvjetuje ponašanje.

 

Predstavljanje Zastava  u Hrvatskoj čitaonici Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu biti će dobra prilika za upoznavanje, ne samo problema nego i boljih rješenja. U radionici Hrvatske čitaonice u Wiesbadenu, Holsteinstr. 15a, u srijedu, 8. 11. 2017. godine, u 19 sati, biti će predstavljeni Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži autora Stanka Lasića te Krležin roman ZASTAVE (Die Fahnen).

[1] Miroslav Krleža, Die Fahnen, Wieser Verlag, Klagenfurt 2017.

[2] Zoltán Csuk, prevoditelj: Miroslav Krleža, A fekete sas arnyekaban, Budapest, 1965.

[3] Matija Antun Reljković: Satir iliti divlji čovik, Dresden 1762.

[4] Ante Kovačić, Djetinjstvo Ivice Kičmanovića  iz romana U registraturi, Zagreb 1888.

[5]Vidi Riječ broj 47. HKZ-Wiesbaden 2015. Str. 43. https://www.yumpu.com/de/document/view/52236637/rijec-47/45

 

 

Write a comment