berlin

ŠTO JE HRVAT BEZ BRKOVA

Posted on : 11-12-2013 | By : admin | In : Emil Cipar: ZNA SE!!!

5

Za koji dom je spreman HSK

piše: Emil Cipar
200406010337sito_propovijedFra Šito Ćorić glasnogovornik „hrvatskog izvandomovinstva“ (kako ga on sam naziva, dok mu je neki poluslužbeni alibi-naziv ipak malo prizemniji i insajderi znaju kako se radi o Hrvatskom svjetskom kongresu) …napisao je na službenoj web-stranici ove populističke organizacije, kolumnu pod nazivom: Nepotrebna hajka i nepravedna kazna za Šimunića.

Iz te kolumne citiram sljedeće:

-Mi u HSK, jednako kao i ljudi u hrvatskom izvandomovinstvu, u ogromnoj većini taj pozdrav Za dom spremni! shvaćamo i osjećamo upravo onako kako ga je sam Joe Šimunić pojasnio, a zajedno s njime odlučno se ograđujemo od svake pomisli i namjere koja uključuje bilo kakvu mržnju, nasilje, rasizam i slične zle pojave. Ta nijedan dio našega naroda nije tako kozmopolitski usmjeren i prijateljski povezan s tolikim narodima diljem svijeta kao mi izvan domovine. Uostalom, da su Joe i publika na Maksimiru htjeli na bilo koji način uzvikom uvrijediti naše drage Islanđane, uzviknuli bi im nešto drugo na njima razumljivom jeziku.

Ne pokušavam usprotiviti se istinitosti ove Ćorićeve teze, jer pisao ju je učen čovjek, a i samom mi je poznat taj poklič iz Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinski.

Da bi čovjek riječ rek´o.

Možda je Joe Šimunić stvarno …onako ozaren od pobjede nad snažnim Islandom, osjetio spontanu želju otpjevati ariju iz neke opere, a mikrofon  službenog razglasa se tu slučajno našao. Zna to bit …događa se to često na nogometnim stadionima, jer slična je to publika kao i ona u Metropolitenu ili Wiener Staatsoper.

I možda mu je isto tako složno sa tribina odgovorio „Zbor zatvorenika“ od 30 tisuća grla, koji se tu slučajno zatekao. Sve je to moguće, a ako to učeni Šito Ćorić koji je uz to i glasnogovornik HSK napiše, onda ne treba ni sumnjati u to.

Ispričavam se: „Zbor zatvorenika“ je iz druge opere …malo sam pobrkao lončiće.

Multimedijalni event po Ćoriću …bilo bi to što se dogodilo na stadionu. Vrhunski sport, visoka kultura, erupcija adrenalina… sve u isto vrijeme i na istome mjestu.

Ništa čudno!

Ne razumijem zbog čega se svijet buni i brine zbog toga, a nama je samo stalo do gajenja naše glazbene tradicije, a kod HSK je briga o našim povijesnim vrijednostima na prvome mjestu. Samo zbog toga fra Šito Ćorić tako grčevito brani nastup Joa Šimunića i hrvatsko izvandomovinstvo.

Kako bi drukčije moglo biti?

Trenutno se u Hrvatskoj prikupljaju potpisi za referendum protiv ćirilice. Opet nam neki neodgovorni napadaju naše svetinje, naše povijesne vrijednosti.

Želi se zabraniti ćirilica, povijesno hrvatsko pismo.

Nije mi jasno zašto fra Šito Ćorić o ovome šuti. Zašto i sada na stranicama HSK ne stane u obranu ćirilice, jer ćirilica jest hrvatsko pismo. Napisani su na ćirilici brojni dokumenti naše povijesti.

Ne bih ja o tome, jer o tome trebaju pričati učeni ljudi, pa ću to prepustiti redovitom sveučilišnom profesoru s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Mateu Žagaru. On je u Vijencu broj 488 odgovorio na pitanje:

Zašto je ćirilica hrvatsko pismo?

-Najjednostavniji je odgovor: zato što su njome pisana važna djela hrvatske književnosti i diplomatike, i zato što su Hrvati, odnosno njihovi preci u vrijeme kada nacionalna identifikacija nije bila kao danas, njome pisali. Odgovor je zapravo isti kao kad biste me pitali za latinicu ili glagoljicu.

Da se razumijemo, ćirilica nije služila kao neko rezervno pismo, samo gdjegdje, i to u odabranim prilikama, već upravo suprotno, bila je ona u određenim funkcijama dominantno hrvatsko pismo na široku prostoru istočno od rijeke Krke i Vrbasa, a povremeno (osobito starijih stoljeća) i zapadnije. Naposljetku, znamo za ćirilička slova i usred Istre, na Supetarskom ulomku iz Svetog Petra u Šumi, iz 12. stoljeća.

Pa ako je odgovor tako jednostavan, odakle onda zazor koji sam spomenuo? Odakle spremnost za odricanje pisma i praga, Humačke ploče, Povaljske listine, Dubrovačkoga molitvenika koji sada slavimo, znatnog dijela franjevačke književnosti (bosanske, hercegovačke i dalmatinske) sve do 19. stoljeća?

Ako baš i ne odricanjem, onda poželjnim isticanjem naziva bosančica ili bosanica za sav proteg uporabe ćirilice na navedenim prostorima (a ne samo za brzopis koji se rabio od početka 16. stoljeća), nužnim atribuiranjem hrvatska ćirilica umjesto zapadna, a u puku i nazivanjem ćirilice glagoljicom. Osnovni je tomu razlog, rekao bih, koncepcija filologije 19. stoljeća, koja dijelom određuje i današnju.

Dobro je znano da je stvaranje nacionalnih filologija bilo glavni oslonac konstituiranju nacija. A budući da krhak uspostavljeni nacionalni okvir mora počivati na isključivosti, prevladale su koncepcije jedne države čvrstih granica u kojoj živi jedan narod (jednostavne etnogeneze), jednoga jezika i pisma, time i jedinstvene, pravocrtno razvijane kulture. Na hrvatskom prostoru, u južnoslavenskim okvirima kojima je tada bila usmjerena, i to nakon stoljeća raznorodnih komunikacija (unatoč političkoj razjedinjenosti), takvo je formiranje bilo osobito složeno.

Prisjetimo se i kako se hrvatska filologija ne nosi jednostavno ni s toliko karakterističnom tronarječnosti. U okviru tada oblikovane serbokroatistike provela se razmjerno jednostavna podjela, koju je inaugurirao još Vatroslav Jagić, a preuzimali brojni filolozi sljedećih naraštaja, prema kojoj je srednjovjekovni glagoljički korpus s ovih prostora pripao hrvatskoj filologiji, a ćirilički srpskoj. Takva pretpostavka kao da je destabilizirala i pogled na novovjekovnu ćiriličku produkciju, pa čak i na ona djela koja su nastajala u okvirima Katoličke crkve.

Desetljećima smo ćirilicu identificirali gotovo isključivo sa srpskom pismenosti, i čitali smo tekstove pisane tim nacionalnim ćiriličkim pismom, učili smo to pismo u školi. Oblike slova hrvatske ćirilice i nismo znali, nitko nas tomu nije poučavao, pa ni sami sebe / Nema razumijevanja suvremenoga jezika bez poznavanja jezične povijesti, ni duhovnoga stanja ovog vremena bez osjećaja za duhovne vrednote manje ili više udaljenih razdoblja i prostora.

O ovome glasnogovornik HSK Šito Ćorić šuti. Njegova šutnja govori puno o karakteru ove udruge i o tome koliko je i je li uopće HSK-u stvarno stalo zaštititi hrvatsku baštinu.

Jer ako je urlikanje na stadionu Za dom – spremni! nevina reminiscencija na stvaralački opus Ivana pl. Zajca, a ne zazivanje pogromaškog duha Endehazije, zbog čega je onda staro hrvatsko pismo ćirilica manje važno. Zbog toga što je ona sada službeno srpsko pismo …pa nećemo valjda tako gledati na stvari gospodine Ćoriću.

Onda bi mogli zabraniti i brkove kako ste to sami jako lijepo rekli:

Uostalom, pa nećemo valja morati brijati brkove, zato što su dvojica najvećih zlotvora u povijesti, Staljin i Hitler, sami izrazito nosili brkove!

I što sad gospodine Ćoriću glasnogovorniče Kongresa? Hoćemo li čuvati našu kulturnu baštinu, ili ju uništavati. Odgovorite! Hrvatsko izvandomovinstvo čeka vaš odgovor kako bi znalo kako se izjasniti na eventualnom referendumu o zabrani ćirilice..

Sudbina povijesnog hrvatskog pisma je u vašim rukama!

A mnogi bi htjeli znati i trebaju li brijati brkove ili ne, jer…

…što je Hrvat bez brkova?

 

 

 

 

Comments (5)

Nevjerovatno tko sebi uzima sve pravo uopce nesto o Hrvatima komentirati i pisati.. Niste dostojni imena HRVATSKOG da ga spomenete niti u jednoj rijeci jer vrijedjate Hrvatsku povjest HRVATSKU kulturu HRVATSKI narod i nazivajuci HRVATSKI narod stokom (30 000 grla) je za dozivotni izgon iz ljepe nase..Cirilica neka tebi bude tvoje sveto pismo a nas HRVATE ostavi da uzivamo u LATINICI…i cirilica je HRVATSKO pismo hahaha tako to izgleda kad covjek kaze sebi ZBOGOM PAMETI..

Emile ako se nismo razumjeli

Evo sada ste mi razložili,važnije bi bilo da nas glasnogovornik..,HSK Gospodin Šito Ćorić razumije i ovažava..te nam odgovori na gore navedena pitanja.

Iz sigurne udaljenosti sve je lipše… pa je tako sa australskih plaža guslanje i podvikivanje ZA DOM nekako romantičnije jer živiš u zemjli koja ti za razliku od svoje domovine omogučuje da na socijalnoj pomoči živiš ko čovjek a na našoj plači ko pas….. Ako si godinama fratar sa gitarom i putuješ po bilom svitu udarajuć u žicu nostalgije…..em svet em piva… di češ bolje… Iz te perspektive nije strašno što je Todorić zemlju oko Vukovara kupio za ništa jerbo tebi rvatini to ni u đep ni iz đepa… neeeeš ti grbu grbiti za 2 i nešto 28 dana mjesečno po deset sati, najmanje… Nije strašno što su svi sveti desničari katolici iz prvih redova običnom narodu s iole pameti ooooomrzli i crkvu i popove i da ne kažem i svevišnjeg… Nije strašno što kad danas spomeneš domovinu …domovinski rat …boga… ljudima prvo na pamet padnu privatizacija …laaaaažni invalidi i popovi lopovi koju su sve svoje deeeeeebelo naplatili i udebljali se …doslovno… strašne su ploče sa natpisima na pismu kojem je po zakonu koji su potvrdili desničari tu i mjesto jerbo kao i kredite tako i zakone koje ste potpisali treba provoditi i vračati… I ja sam dite emigranta… odrastao blizu grada di je Emil zaradio mirovinu… moja mama pravoslavka me više puta odvela u crkvu od oca hrvata… Mene su naučili da volim dobro… mir i ljude i da izbjegavam sve što može uvrijediti drugog …aaako ništa… nije kulturno.

Gospodine Mayer bojim se kako se nismo razumjeli. Ovdje se ne radi o tome treba li zabraniti nešto kako bi se spriječila katastrofa. Ovdje samo prebacujem Šimunu Ćoriću licemjerje. „Za dom spremni“ je za njega kulturna baština, a ćirilica nije.
Ili ili …ili su obje stvari kulturna baština, ili su obje stvari opasne. Sredine nema. Ako je ćirilica opasna, onda je „Za dom spremni“ prizivanje duhova endehazije. Oduzimam Šimunu Ćoriću i njegovom HSK, zbog pristranosti, neozbiljnosti, neodgovornosti i sukoba interesa, svaki legitimet donositi sud o ovako brizantnoj stvari. I to je to …ni manje ni više

Emile imate pravo,..ali se bojim,-

da smo otišli u povjest malo pre daleko..naspram svega onoga zla što se je naknadno dogođalo..o dobrome je teško i spomenuti.
I sam sam protiv nasilnog uvođenja ćirilice u Vukovaru,ili bilo gdje na državnim institucijama i zgradama..ma koliko god ona bila u povjesti nužna potreba..a u 21 stoljeću dobronamjernog izglednog susjedstva..služeći Srbima..A tko zna..možda netko..kaj god,i na taj način razmišljanja uvede ćirilicu u hrvatskim školama..tj.kako bi občuvali hrvatsko povjesno pisanu važnu riječ na ćirilici..te ujedno i spasili povjesna djela..tj..a što se događa sa budućnošću i sami vidimo..Mi pak koji ne nosimo brkove,nemamo što ni brijati..a što je Hrvat bez brkova..ili onaj sa brkovima..dobro je pitanje..upravo za fra Šimon Šito Ćorića..koji se bavi koliko mi je u sjećanju,uz svoja misionarska i društvena djela, i sa..psihoterapoitskim pitanjima..a poznato mi je iz poratnih vremena, da zna dobro svirati gitaru.
Prema tome kako se vidi i iz Emilovog pisama nitko nije protiv nekoga,već se više radi o načinima vođenja,u stvari..preko državne politike i starih nekadašnjih navika,vođenja politike urvatskih klubova i udruga..na što želimo opozoriti mnogi..Upravo radi kvalitetnijeg jačanja hrvatski sadašnjih i budućih udruga i društava..te boljih i kvalitetnijih izrađenih poveznica,mostova i spona sa Matičnom nam domovinom Hrvatskom i njezinih korjena..što u stvari dosada,još ni jedna Vlada ma koliko god se kleli svi zajedno, da nešto rade na tome,nije uspjela.

Write a comment