berlin

RAZGOVORI O BRAKU U KOJI DRŽAVA SUMNJA

Posted on : 07-10-2010 | By : Sonja | In : 05 KULTURA

0

NEOBIČNI  PROJEKT  NATAŠE  DRAKULA
tekst i foto: Sonja Breljak

U Kunst Haus Meinblau u ulici Ckristinenstrasse broj 18/19, u sklopu umjetničkog centra Pfefferberg smješten je odnedavno jedan  neobičan projekt, umjetnički perfomans.
Tema ovog projekta je prilično nesvakidašnja. O njoj se ne govori previše u javnosti. Poput nekog je tabua. A prisutna. Kompleksna. I državnim zakonima i …kažnjiva!
Radi se o sklapanju braka radi dobijanja dozvole boravka, njemačkih dokumenata, dozvole rada i drugih pogodnosti  do kojih uvijek i nije lako doći.
Osoba koja je na umjetnički način dotakla i otvorila  ovu  tabu temu je Nataša Drakula s kojom smo promatrajući njen projekt progovorili riječ dvije o njegovu sadržaju  i temi kojom se bavi.
–Zovem Nataša Drakula. Došla sam  u Berlin 1991. iz Zagreba. Rođena sam u Novskoj ali sam  u školu i na studij išla u Zagreb. Došla sam ovdje kao turist, pa kao izbjeglica, potom kao student. Studirala sam ovdje na Umjetničkoj školi, vizualne komunikacije tako da sam dugo godina imala agenciju grafičkog dizajna i umjetnost mi je bila kao hobi.
Ovo je moja prva samostalna izložba prikazana javnosti. Temu ne bih nazvala udajom ili ženidbom iz koristoljublja, prije činom koji se učini iz egzistencijalnih razloga.
Ljudi koji se odluče na taj korak, primorani su da to naprave, oni ne razmišljaju o tome kako time varaju državu nego žele da si omoguće neka prava u ovoj državi, otvore konto u  banci, iznajme stan, potraže posao. Oni time dobijaju puno ali i plaćaju ne malu cijenu.
Biti radi toga godinama u braku nije nešto što se može olako shvatiti.  Ljudi koji to naprave, na neki su način poput nekih heroja.
Htjela sam ovu temu malo osvjetliti, izložiti oku javnosti. U stvarnosti je taj čin neki tabu i krivično djelo a za moje “junake” koji su to učinili, to je poput nekog herojskog čina. Za njih je taj čin bio spas.  Sadržaj ovog projekta su razgovori s pojedinačnim osobama. Razgovori su anonimni, osobe stoje iza platna kroz koje su snimljeni, pa se vidi njihova sjena i geste a čuje glas.. Oni pričaju svoju priču.
Svaki slučaj je poseban i svako ima neku svoju strategiju kako su to napravili. Pitala sam i muškarce i žene,  one koji su to morali napraviti radi papira kao i one koji su to učinili da nekome omoguće boravak. Ima tu osoba iz Moldavije, Egipta, Bosne i Hercegovine  a ima i Nijemaca. Imala sam dosta pozitivnih primjera, iskustava ljudi.
Čini se da kada ljudi imaju negativna iskustva, onda o tome i ne žele razgovarati. Čula sam da ima i loših slučajeva, svojevrsnih ucjena, prijevara a ja sam tijekom rada na ovom prijektu u većini naišla na ljude koji su to učinili iz solidarnosti.
Većina ljudi ne zna što ih očekuje kad se upuste u tako nešto. Žele da pomognu sebi ili drugome. Ali to traje nekoliko godina i nosi sobom brojne veze, razgovore, formalnosti, veza ne može biti bez puno dodirnih, zajedničkih stvari o kojima se treba pobrinuti ili ih riješiti. Čula sam od sugovornika, kako je najvažnije za one koji se  u to upute,  da se ljudi dobro razumiju, da imaju povjerenje i da sve stvari sa državnim službama naprave na vrijeme.
Iako je to brak samo na papiru, povezanost među ljudima je velika jer se moraju osloniti jedni na druge, pogotovo oni koji to čine jer trebaju papire. Imam i jedan respekt prema tim ljudima.  Razmišljala sam, ko bi to kod nas napravio, brak je kod nas još jedna tradicionalna institucija. Ovdje je drugačija situacija. Zanimljivo je kako su ovi postupci, sklapanje braka radi papira, vrlo kažnjivi od strane države i kako poput kakva teška ubistva, teško ili nikako ne zastarjeva, rekla nam je umjetnica.
-To po meni nije takav težak, kriminalan čin. Moja intencija je da se ti zakoni o braku iz 1949. godine malo prorade. Mislim da bi trebalo promjeniti nešto u tome, jer od tada su u zemlju došli milijuni migranata pa bi i tu stranu, boravka i sklapanja braka,  tu tematiku općenito, trebalo otvoriti.
Idući tjedan planiram na ovu temu jednu podijum diskusiju na koju namjeravam pozvati kompetentne ljude iz politike i kulture …
rekla nam je Nataša Drakula  čiji projekt o braku radi papira ili kako se to kaže “ iz koristoljublja”, financiran od strane Grada Berlina, traje do 17. listopada.

Write a comment