događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Poezija koja me ne probudi, ne uznemiri, ne zapali, ne otvori u meni neku davno zatvorenu sobu ili barem neki sobičak, rijetko ostaje sa mnom.
piše: Lada Franić
S godinama sam shvatila da poeziju ne čitam kao kritičarka, ni kao profesorica pa čak ni kao autorica.
Čitam je kao netko tko od književnosti još uvijek očekuje događaj, onaj poznati uzlet.…
U traganju za izgubljenim Hasanom
piše: Lada Franić
(Razmišljanje koje me opsjeda od srednje škole kad sam pročitala prvi put roman M. Selimovića “Derviš i smrt“)
✨Citat:
“Rekao sam Hasanu da su ljudi, kao što je on, prava blagodat, poklon koji nam sâm Bog šalje, i zaista mislim tako. On nekim nepoznatim čulom osjeti kome je pomoć potrebna i pruža je kao lijek. Čarobnjak, jer je čovjek. I nikad ne napušta onoga kome je pomogao, vjerniji nego brat. Najljepše je što njegovu ljubav ne treba ni zaslužiti. Da je trebalo da je zaslužim, ne bih je ni imao, ili bih je davno izgubio. On je čuva sâm, on je poklanja, ne tražeći drugi razlog osim potrebe koju sâm osjeća, ni druge naknade osim svog zadovoljstva, i tuđe sreće. Prihvatio sam nauk koji mi je dao, da ČOVJEK DOBIJA KAD DAJE.”✨…
Dogodilo se (na današnji dan) – ne ponovilo se!
Iz naše arhive/ objavljeno 23.03.2020.
piše: Lada Franić
Zagreb, 22. ožujka 2020./ draga sonja,
nedjelja je počela u sudbonosnih 6 sati i 24 minute, kad sam se skočila iz kreveta iz dubokog sna….
bilo je to munjevito ustajanje…tutnjalo je u dubini zemlje, …
Iz naše arhive/ objavljeno 19.02.2023.
Autorica teksta: “Ovo sam napisala prije jednu godinu. Bitno se ništa nije promijenilo.”
Kako se u školi komunicira na hrvatskom jeziku nakon reforme, tableta, online nastave, izolacije, zemljotresa i guranja STEM-a u sve živo?
piše: Lada Franić
Smion, suton, potrčko, gaj, lugar, šipak, žilav, čangriziv, specifičan, sjetan, nostalgija, živopisan, krajolik, crna ovca, motivacija…
I još mnogo sasvim običnih riječi, hrvatskih i udomaćenih, današnji učenici ne razumiju.…
ljudi u kavezima