piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med

Kad sam bila mlada liječnica jednom je mojem poznaniku dijagnosticiran melanom, zloćudni rak na koži. Stanje se pogoršavalo strahovito brzo. Uz najbolje tadašnje liječenje bolest se nije mogla zauzdati. Preminuo je u roku od šest tjedana. Iako sam o melanomu mnogo naučila na fakultetu, šok koji me savladao nakon prijateljeve smrti bio je mučan, bolan i dugotrajan.

Dva desetljeća kasnije drugovala sam sa lijepom, mladom, pametnom kolegicom – liječnicom. Ona mi se jednog dana požalila

piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.

Što je to

Jedan dio našega mozga zove se hipofiza. U njemu moždane stanice stvaraju tvar, tzv. moždani hormon, oksitocin. On iz mozga ulazi u krv i cirkulacijom dolazi do pojedinih organa na kojima djeluje. Naivni čovjek utvara si kako je ON uvijek i isključivi gospodar svojega tijela i vladanja. Međutim njegovo vladanje je često samo odraz aktivnosti njegovih trenutnih hormona.

Panični poremećaj i panični napad (ataka)

piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med

Obrazloženje bolesti

Panični poremećaj je ponavljana, iznenadna i kratkotrajna psihička pojava tjeskobe kod pojedinca ili grupe ljudi koja se javlja kao reakcija na strah.

Panični napad traje desetak minuta. Ako se ponavlja kroz više mjeseci ili godina, radi se o bolesti koja se zove panični poremećaj.

piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.

Suživot bakterija ili kolonizacija

Pneumokok je bakterija koja stalno živi (kao sustanar) na sluznici nosa i ždrijela kod 30 % zdravih odraslih ljudi. Čak 70 % male djece ima tu bakteriju u nosu ili ždrijelu. Ta pojava se zove kolonizacija.

Ako čovjek ima čist i prohodan nos, te urednu otpornost (imunitet), neće se zaraziti i oboljeti od te bakterije. To stoga što

piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.

Tereza

Dva do tri puta mjesečno slučajno sretnem u gradu Terezu, jednu svoju sugrađanku. Ta je gospođa vitalna, razgovorljiva, uvijek obaviještena o svemu što se zbiva ili što će se tek zbivati u njezinom okružju. Ona prva zna tko se iz njezine ulice razbolio, tko je otputovao u Irsku, tko je diplomirao, koja se djevojka udaje…

U takvom našem slučajnom i prolaznom susretu uvijek ona ima

piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.

Barbaru znam više godina. Ima boležljivu djecu pa me, pri susretu na cesti, zna zaustaviti i pitati za savjet. Nedavno smo se ponovo srele na autobusnoj postaji. Upravo se bila iskrcala sa svoja dva dječaka koje vodi k dječjem liječniku. Ambulanta radi od 13 sati, a bilo je tek 11 sati. Zato je sjedila sa svojim predškolcima na peronsku klupu i čekajući, promatrali su dolazak i odlazak autobusa.

Ta ženica ima oko četrdeset godina. Sitna je, blijeda, kaže –

piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.

Roditelji, odgajatelji! Svaka 4. djevojčica i svaki 8. dječak bit će do svoje l6. godine, u ovom našem dijelu Evrope, seksualno napastovani!

Dječje tijelo  

Naučite svoje dijete da je njegovo tijelo dragocjeno i da ga ono mora pomno čuvati. Naučite ga da ne smije dati svoje tijelo na raspolaganje drugome, iako ga ovaj za to molio ili podmićivao

 piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.

„Za vrijeme posjeta mami u bolnicu, navratih njezinoj liječnici na konzultacije; ova sva zadubljena u papire s kojih ni pogleda nije skinula, umjesto odzdrava odmah prijeđe na stvar, riječima: „Recite…?“

Kad joj rekoh ime pacijentice, liječnica, i dalje ne dižući pogleda sa svojih papira, u dahu izvijesti o svim obavljenim medicinskim zahvatima, ustanovljenoj dijagnozi i prognozi. Oči je podigla tek kad ju upitah kakve to veze ima s mojom majkom.

piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.

Autizam nije bolest u uobičajenom smislu riječi. To je poremećaj u ranom razvoju djetetove društvenosti i osjećajnosti.

Kao što sljepoća očiju onemogućava gledanje, tako kod autističnog djeteta njegova „sljepoća uma“ onemogućava shvaćanje. To je razlog da takvo dijete ne funkcionira poput svojih vršnjaka. Ono ne može shvatiti svoju majku, niti bilo koga drugoga. Mozak takvog djeteta je programiran na drugačiji način od uobičajenog. Suvremena medicina još nije posve razjasnila takvo ponašanje.

24. travnja 2018. – Svjetski dan cijepljenja: HPV i cijepljenje protiv njega

piše: Verica jačmenica-Jazbec, dr. med

Sjećanje na cijepljenje…

Bila sam sitna, tanka, žgoljava djevojčica u drugom razredu osnovne škole. Naša je učiteljica Hela bila najbolja učiteljica na svijetu. Jednog nam je dana rekla da idemo na cijepljenje protiv opasnih bolesti. Izašli smo iz razreda, prešli preko ceste i ušli u

piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.

Čula sam pučku poštapalicu koja glasi: Malo dijete – velika briga, veliko dijete – mala briga.

Zamislila sam se, sjetivši se brojnih svojih iskustava s roditeljima i zaključila da se spomenuta izreka često u životu baš i ne ostvaruje.

Ljubav i privrženost tvore čvrstu i prirodnu vezu između roditelja i djece. No u životu se dogodi da roditelji moraju, zbog više sile,

piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.

Dragi Roditelji!

Ako vam se dijete ponaša ružno, to je – vaša krivnja. Dijete je vaš vjerni odraz. Djeca neprestano kopiraju roditeljsko ponašanje u kući i u obitelji i potom ga, istoga takvog, prakticiraju u vrtiću, školi ili u javnosti. Dijete vam se ponaša upravo onako kako se i vi pred njim ponašate.

Odgoj je, uz čuvanje i brigu, najvažnija dužnost roditelja, ali i

Hrvatski glas Berlin otvara novu rubriku naslova: EDUKACIJA RODITELJA u kojoj riječ prepuštamo našoj novoj suradnici, Verici Jačmenica-Jazbec, dr. med.

Verica Jačmenica-Jazbec: –Ja sam liječnica, specijalist za dječje bolesti. Nakon 40 godišnjeg rada na bolničkom odjelu u bolnici u Čakovcu, sada sam u mirovini.

Tijekom svojega dugogodišnjeg rada rano sam shvatila da su svi roditelji u pedijatrijskoj ambulanti u stresu, strahu i grču. Oni od liječničkih usmenih uputa zapamte vrlo malo. Najbolji dokaz tome je činjenica da, izlazeći iz ordinacije, odmah zastanu kod medicinske sestre i nju pitaju što je ustvari njihovom djetetu.

piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.

Sve češće me roditelji pitaju za savjet kako da pomognu svojoj djeci u snalaženju u životu. Vjerojatno ste pomislili da se radi o roditeljima čija djeca se odlučuju za vrstu škole ili fakulteta, za mjesto rada ili mjesto življenja. No ovdje nije riječ o tome.

Radi se o posve maloj djeci, staroj do dvije godine koja fizički i psihički ne osjećaju i ne reagiraju poput svojih vršnjaka.

Senzorika i motorika