tekst: Josip Prudeus
Draga mi zagrebačka Snježna kraljica,
ali tko još pita (kamo li odgovara)
za Bjelolasicu,
kraljicu u snijegu
( kojoj ne trebaju snježni topovi !).

Ni HOO, ni Vlada, ni…Ma nitko ni „zuc“ !
Sve propalo i propada: apartmani, restoran, tereni, skijaške staze …

piše: Žarko Delač
Ovih sam dana u razgovoru s prijateljem saznao kako je bio telefonski pozivan od strane provoditelja ankete kojom se ispituje politička potpora javnog mnijenja.

Zanimljivo je pri tome kako je rekao da je govorio gluposti tj. što mu je palo na pamet.

Povodeći se tom izjavom pogledao sam sa zanimanjem posljednje mjesečno istraživanje jedne komunikacijske agencije i ostao

Iz naše arhive/ objavljeno 16.07.2015.

piše: Josip Prudeus
Nastavak drugi. Stavak prvi. Pročitao sam komentare (na prvi tekst, op. u.). Zahvaljujem više onima koji se sa mnom ne slažu nego koji mi odobravaju.

Cijenjeni čitatelj mi je spočitnuo „naslov“. Ha, on je samo pročitao „bolesna“ u naslovu, a nije čitao tekst jer bi iščitao sve o meni (nisam u inozemstvu, nisam „Hrvatina“), a činjenica je da nisam spomenuo u proslovu gdje sam bio „kad je gorilo“.

(Svim, mojim Brođanima(kama) koji istinski vole naš grad)

piše: Joža Prudeus
To su oni koje bi rado svaki grad imao. Ne jednog, stotine takvih svoje bi gradove sobom obogatili. Oni koji svoje gradove napamet znaju, naizust kazuju jer su ih od djetinjstva pamtili.

To su oni kojima u njihovim gradovima nikada ništa nije svejedno. Uvijek tek jedno: to je njihov grad. U njemu se svega sjećaju, u njemu se najbolje osjećaju, Iz njega rijetko odlaze, a tako se brzo

(Nakon 40 godina u svom Brodu sa svojima – III. nastavak)

piše: Josip Prudeus
Dok normalni pisci, spisatelji, književnici, ljudi peru vični pišu kraće i duže pjesme, slažu mudrotvorine u više-manje tanje i deblje knjige, slažu svoja djela na police knjižnice i knjižare – ja črčkao svega pomalo.

Istinabog, ostade nekoliko knjižuljaka (svaki na svoj način manjkav). Sadržajne grijehove primam na se, ali glede uređenja, ni za živu glavu, propuste nisu priznavali oni koji bi ih uređivali, sređivali, tiskali.

Tako je jednom lektoru slučajno promaklo

(Nakon 40 godina, u svom gradu sa svojima – II. nastavak)

Griota je ispovidam javno,
Bio skoro, ge sam bijo davno.

Lud propustih tolike prilike
sresti drage, davno učenike. Sada                                    

Sam bio, a bilo je pravo
u jesen sam doći obećao–

piše: Josip Prudeus
Idemo dalje. Nastavak drugi.
Tko nije pročitao prvi tekst Tko neka ga potraži, ali i ne mora. Ukratko, tamo sam pisao sjećanje na Brod dok sam još bio dijete, malac.
Sada ću se prisjetiti svoga školovanja, radi svojih đaka koji o tome pojma nemaju.

Krivo misle koji misle da su mene pametnog rodili. Taman posla.

Dobro misle koji misle da sam tijekom radnog  vijeka najradije bio učo.

No učitelj se  ne rađa pa sam i ja tako derao prvo klupe učeničke.
Ova poznata, poznata u naslovu, jedino je u vrijeme moga školovanja, vrijedila u đačkim spomenarima.

Hrvatska je teško bolesna VII. – Nisam iscicao iz maloga prsta

piše: Josip Prudeus

Nemam što dodati, niti oduzeti mogu. Pa čitajte onako ležerno. Opuštajuće, smirujuće.

Veleposlanik RH u (…) gospodin (…) sa suprugom (…) i Konzul-gerant RH (…) gospođa (…) pozvali su u petak, 4. prosinca 2009., uvažene goste na Božićni domjenak u rezidenciji Veleposlanstva RH u (…)

….

Hrvatska je teško bolesna …VI. dio

piše: Josip Prudeus
Ma, sve ve je to lijepo, no narod kaže ljepše: pruži se koliko ti je dug pokrivač !
Dakle još ću samo u dva nastavka napisati ponešto  nažalost istinito o temi naših vele-poslanstava. I opet, ponavljam pišem u dobroj vjeri da bude bolje.
Veleposlanstva moraju i mogu biti itekako korisna za državu koju predstavljaju. E, sad, jesu sva naša, a ima ih ohohoo, doista RH od značajne koristi …

Hrvatska je teško bolesna …V.dio

piše: Josip Prudeus
Malo zahladilo, pa sam se prisebio. Mislim ovako: reći će poneki  cijenjeni čitatelj kako svatko može piskarati ( po slavonski, trkeljati) što mu na um padne.
I eto po meni drvlje i kamenje.

Stoga odlučih izvući živu glavu  nudeći vam u ovom prilogu tekstove s kojima nemam blage veze.

Hrvatska je teško bolesna …IV. dio

piše: Josip Prudeus
Ovo što ću prenijeti u četvrtom nastavku jače je od bilo kojeg toplotnog udara u nas.

Znam ja da svaka suverena država  ima svoja veleposlanstva i konzulate. Znam i koji su im zadatak i svrha postojanja.  No, jedno je što piše u opisu radnih mjesta ( itekako dobro plaćenih), posve drugo u ostvarenju napisanoga.

Osobno, mislim da su sporedna, uobičajena kurtoazna

Hrvatska je teško bolesna ...III. dio

piše: Josip Prudeus
Učinih malu stanku kako ne bih svojim pisanjem u ove vrele dane zagnjavio prijatelje. No, da „Ima štofa“ za pisanje, itekako, svakim danom sve više i više, a sve manje dobroga.

Idemo redom. Prije svega htio bih pojasniti naslov (Hrvatska je teško bolesna, op.u.) koji se mnogima učinio preteškim, pregrubim. Nije. Pače mislim da je svim istinoljubivima jasan i prihvatljiv.

Hrvatska je teško bolesna …I. dio

piše: Josip Prudeus
Prije svega pozdrav i svako dobro svima vama izvan domovine s napomenom, da sam itekako svjestan i rastužen jer tamo gdje jeste, niste (najveći broj) otišli iz obijesti već vas mučna nužda natjerala.

Pa tko je taj koji bi, samo tek tako, napustio svoju Slavoniju, svoju Dalmaciju, Gorski Gotar,  Liku, Banovinu, Istru, hrvatske otoke …?

Tko je taj koji sobom nije ponio svoj Brod na Savi, Split, Karlovac, Osijek, Delnice …?

Jednostavno, suočeni s beznadnom svagdašnjicom i  neizvjesnom