berlin

ČITAJMO, ČITAJMO…

Posted on : 21-04-2017 | By : admin | In : Pisma nikome i svima

0

Noć knjige (ili knjiga kao “ugrožena vrsta” )

piše: Nela Stipančić Radonić
Noc-knjige-promicanje-kulture-citanja_ca_largeDragi čitatelju, vjerujem da si upoznat s predstojećim događajem – Noć knjige.

Znam da to ne zvuči kao novost i senzacija, ali želja mi je prenijeti ovdje par vlastitih misli, pa bi to onda moglo, nadam se, izgledati kao nešto svježe i novo. Jer smatram da nam danas više nego ikada treba novih misli i ideja, a ne stalno ponavljati jedno te isto ili, u još gorem i najčešćem slučaju, samo kritizirati. Pitaš se možda, zašto i čemu razmišljati o Noći knjige?

NEMOJ REĆI DA SI BIO MOJ

Posted on : 12-04-2017 | By : admin | In : Pisma nikome i svima

0

Nela Stipančić Radonić
poljepreko plavičasto usnulih polja mirisi stari stižu
iznad krošanja se uzdižu i njišu u zraku
oči trepere od želje
čujem smijeh s potoka
dok skače zavrnutih nogavica do koljena
i umiva pospanu prirodu po licu
prije no što joj proljeće tek skrojenu
haljinu navuče

PRESVLAČENJE U PROLJEĆE

Posted on : 27-02-2017 | By : admin | In : Pisma nikome i svima

1

Nela Stipančić Radonić
Kada me sretneš, zaogrni me jednim pogledom,
ali takvim da u njega čitav svijet stane

Izuj mi cipele i stavi pod bose noge
zelene, žute i plavo-ljubičaste, umjesto sive boje

Nanesi mi trnce po vratu, poput skupocjenoga parfema
samo, molim te, ni slučajno lažne!

NA STAROJ GRUDI

Posted on : 24-11-2016 | By : admin | In : Pisma nikome i svima

0

Nela Stipančić Radonić
crkva123S povojima oblaka na glavi
i začuđena pogleda
otvaraš krišom jedno oko na mjesečini
kad sve pozaspi, a Ti zuriš s nevjericom,
jer ne prepoznaješ više svijet oko sebe;
Nekamo su skrili od Tebe i jesen, i ljeta, i proljeća
te gladnu, bosu i samu na zimi Te ostavili,
okruženu pod injem smrznutim pogledima
da zaboraviš što lakše na sve što je bilo

IZGUBLJENI GRAD

Posted on : 26-09-2016 | By : admin | In : Pisma nikome i svima

0

Nela Stipančić Radonić …iz zbirke „Mjesečeva djeca“

neboako se ne zaustavimo uskoro
moglo bi nam se dogoditi što i drugima
starijim i mudrijim od nas
da se nekim čudom poput svijeće
istopimo i iscurimo iz reljefa
ako se ne dogovorimo sada
da je jutro ljepše od noći
i osmijeh od pogrda

S GODINAMA

Posted on : 05-03-2016 | By : admin | In : Pisma nikome i svima

0

Nela Stipančić Radonić

golubicapostajem sve brža i brža
pa više i ne stižem samu sebe
u mislima razbacanima posvuda
skupa s mojim pogledima
kao mrvicama kruha bačenim iz ruku
na trgu golubovima

ODOZGO I ODOZDO

Posted on : 29-02-2016 | By : admin | In : Pisma nikome i svima

0

Nela Stipančić Radonić
moon_by_netox187Promatrani odozgo, sićušni smo toliko,
da se jedva vidimo
i pokraj svih na zemlji veličina
pomiješanih skupa jednih s drugima,
– kao u vreći krumpira,
koji će ionako, završiti u loncu
i prije ili kasnije, morati skinuti koru.

Promatrani odozgo, nečujni smo toliko,

U ČAMCU ZA SPAŠAVANJE

Posted on : 19-02-2016 | By : admin | In : Pisma nikome i svima

0

piše: Nela Stipančić Radonić
Čini se da je od svijeta ostala samo bačva puna baruta, koji nas opkoljava i zabija se, ako ne baš u glavu, onda sigurno u leđa, bilo da smo budni, spavamo ili se nečim bavimo, pa čak i kada na trenutak  pomislimo kako smo sretni i uživamo  u prirodi.

Za divno čudo, prirodi još uvijek nekako ide; jest da joj nije lako s nama, ali trpi, stenje i podnosi nekako sve nedaće. Za razliku od ljudi.

PODIJELI SA MNOM ŠUTNJU

Posted on : 01-02-2016 | By : admin | In : Pisma nikome i svima

0

Nela Stipančić Radonić
promatram iz daljine dok se spuštaš
vijugavom stazom
kojom sam malo prije tebe prošla,
ali me nisi zamijetio
nemaš puno stvari na sebi i izgledaš usamljeno
ili mi se samo čini
dok sjedim na pola puta
umorna od spuštanja i prikupljam snagu,

BILO LJETI ILI ZIMI

Posted on : 22-01-2016 | By : admin | In : Pisma nikome i svima

0

Nela Stipančić Radonić
116208936za gušu stisla čvrsto zima
pa sve bijelo, bijelo pred očima
dah se ledi, a suze trepere dok lagano klize
niz lica prolaznika s rukama zavučenim
duboko u džepove
kao miševi u svoje rupe, a noge
navrat-nanos poskakuju po zaleđenoj cesti,
dok neke plešu nezgrapno po zraku
skupa s ledenim vjetrom što s krovova vreba

KLIZIMO POLAKO PREMA…

Posted on : 02-01-2016 | By : admin | In : Pisma nikome i svima

0

piše: Nela Stipančić Radonić
img-2467417008751659168Za ovu Novu slavlja je bilo doista posvuda, baš kao i svaku godinu, pa bila ona ovdje, izvan domovine ili tamo “kod kuće”. Jer, ljudi su ljudi, rado se vesele, zaboravljaju sve svoje brige i malo luduju.

Srećom da postoje trenuci u životu, kada se konačno većina opusti (iako uvijek postoje oni koji ne popuštaju nikada), jer ono vrijeme između, mogli bismo nazvati “pravim životom”, a ovi momenti dođu kao neka pauza ili mala nagrada za nas smrtnike.

TRENUTAK ČOVJEKOVOG ŽIVOTA

Posted on : 23-12-2015 | By : admin | In : Pisma nikome i svima

0

 Nela Stipančić Radonić
Jureći ulicama svojih života ljudi se čine
poput srna koje zastajkuju svako malo prestrašeno
pa osluškuju nepoznate zvukove u šumi
ili se kao mravi vrzmaju uokolo u travi
i ne zastajkuju ni po vjetru ni po kiši

Ostane li u današnjem trenutku čovjeku još uopće
mjesta za dugu da se protegne duž plavoga neba
do mile volje ili i ona mora već sada

HOĆEŠ LI IKAD VIŠE

Posted on : 09-12-2015 | By : admin | In : Pisma nikome i svima

0

piše: Nela Stipančić Radonić
usamljeni-frajer-800x600
Toliko usta doziva sa svih strana
toliko riječi kao lavina pada
kao nikad do sada
i zatrpava čovjeka
dok vrte se kazaljke na satu sve brže
kao ringišpil s praznim sjedalima
što zrakom kruže i nestaju u visinama

O, čovječe, kamo si se skrio pod

NA DOLCU

Posted on : 28-11-2015 | By : admin | In : Pisma nikome i svima

0

piše: Nela Stipančić Radonić
Ljudi moji, što je taj život šašav!

Uvijek otkriješ nešto novo, pa ostaneš sav u čudu, kao ja kad sam shvatila da mi ovdje među ovim njemačko-tursko-kinesko-indijskim dućanima najviše fali naša tržnica.

I to Dolac sa šarenim kišobranima, golubovima i onom našom ribarnicom, na kojoj se non-stop otvaraju i zatvaraju vrata, a čim nosom samo promoliš unutra, eto te već i u Dalmaciji!

DANI NAŠEG POSTOJANJA

Posted on : 21-11-2015 | By : admin | In : Pisma nikome i svima

0

piše: Nela Stipančić Radonić
Poneki dani prođu tako neprimjetno kao da nisu ni prošli kraj mene, već nekih nepoznatih ljudi, koji s njima onda po cijeli dan razgovaraju, svađaju se ili samo sanjare… Dok ja šutim i promatram to sve sa strane.

Ili su možda i prošli kraj mene, ali tako brzo da ih nisam uspjela niti pozdraviti. Samo mahnuti. I promatrati njihova leđa kako žurno zamiču između drveća. Barem toliko.