Ruža Zubac-Ištuk
Ima tako dana u mojim godinama
kada mi se čini da su sve moje zablude bile ključ
za otvaranje istine u ekstazi vremena,
da sam uzalud lutala stranputicama smrti za životnim činjenicama
tražeći pravdi lice u bolesnoj ravnodušnosti prema drugima
i gubila nadzor nad sobom zbog vlastite krhkosti…
Smijao se stonogi
Odlazak nije kraj
Bilo je to buđenje nesvjesno snage krvi,
Samo sam trepnula
Zaspao je dječak
Na mjestu gdje Dunav poljubiše Vuka,