Sonja Breljak
Berlin/ Da naši ljudi, naši berlinski, njemački sugrađani, i po povratku u Hrvatsku ne zaborave godine i desetljeća provedena ovdje, sasvim je jasno. Kao da je to i moguće. Istina, nekima se, iz raznoraznih razloga, san o povratku nikada i ne ostvari a pojedini u tome ipak uspiju prije nego li osvoje godine ili bolest pa postane nemoguća nova, ne lagana, prilagodba novoj-staroj sredini, ljudima i navikama.

S nekima i po povratku održavamo stalne kontakte a pojedini s vremena na vrijeme i navrate i u naš grad pa susret uvijek bude srdačan. Takav je bio i ovaj s našim suradnikom, vrsnim fotografom Alfredom Matijaševićem koji se prije koju godinu, zajedno sa suprugom Marijom, vratio u rodni Stružec, pa sad k

tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Već u vrijeme subotnjeg obreda Svete krizme, za trajanja pričesti čuo se novi glas kako, nešto glasnije, izgovara: -Tijelo Kristovo ...
Pa evo ponovno prije nego li otpoče nedjeljna misa u crkvi svetog Bonifacija na Mehringdammu, prođe kroz crkvi uz glasni pozdrav: -Hvaljen Isus i Marija!
Puk iz klupa odgovori uglas:- Uvijek hvaljen bio! I zažamori zadovoljno.
Tim pozdravom i počeo je misu fra Marko Hrgota, gost Berlina

4. svibnja 1980. preminuo je u bolnici u Ljubljani, a na njegovu je sahranu došlo više od 200 najviših dužnosnika i poznatih osoba iz 127 zemalja …Voljeli ga ili mrzili, svejedno, ostavio je tragove u povijesti a mi bilježimo …zbilo se to na današnji dan …umro je Josip Broz Tito.

O tome nam iz Splita crticu piše ..

Nikša Smoje
Godina je 1980, misec svibanj, a datum četvrti. Brod „OMIŠ“ vezan u talijanskoj luci Brindisi. Iskrcava se teret – konzerve vrhunske govedine iz Etiopije. Tog istog jutra slušam na vijestima o dva milijuna Etiopljana koji su umrli od gladi. Živote, jeben li si.

Vrtim se po brodu, zvirkam okolo i čekan rezultat. Na novom stadionu na Poljudu igraju Hajduk i Crvena Zvezda. Strašan derbi.

O POZNATOJ PROCESIJI NA OTOKU HVARU

piše: Jakov Vranković
Vrhunac slavlja Velike sedmice na otoku Hvaru je noć Velikog četvrtka na petak, kada procesije Za križem krene iz crkava mjesta Svirče, Vrbanj, Vrboska, Jelsa, Pitve i Vrisnika u 22 sata. Krenu na dug put oko 30 kilometara.

Posebno je zanimljivo da procesija nikada nije bila spriječena. Svečenik križonoši predaje križ koji je prilično težak, dva kantadura pjevaju srednjovjekovnu melodiju Gospina plača.

KRONIKA JEDNOG PUTOVANJA    ….Berlin -Grčka -Albanija -Makedonija- Kosovo- Crna Gora -Hrvatska-Bosna i Hercegovina  …

tekst i foto: Anja Breljak

11.03./ Stigli u Thessaloniki. Sunce i 20 stupnjeva

…

15.03./ Da vom se javim preko mail, jer sms nisam moglu poslati preko albanske mreze: evo nas u Tirani! Dobro smo, put do sada je bio stvarno zanimljiv i bez problema. putovali smo iz Thessaloniki do Korche na jugu Albanije, pa do

piše: Joso Špionjak
„Luka, zašto šutiš cijelo vrijeme?“- upitat će ga poslovođa.
Odgovor je uslijedio laganim tonom.
Ne, nije to bilo zbog teškoće sa jezikom.

Decenije boravka i rada na njemačkim gradilištima omogućile se i ovom čovjeku, koji je bio gotovo bez

piše: Nikola Šimić Tonin
2012. Veljun velja veljača, prevrtača veljača… Pahulje, pahulje, pahulje, i dalje pahulje…Odsjecaju sjecivima brida ledenica, u zakutak dobrano i davno već od gradskoga oltara, kuće zanemara, odsječene dijelove svoga bića, kojeg oživi o izborima, kada se po selima i zaseocima, o gradskim novcima taksira kombijima, osobnim prometalima, plaćaju autobusi Knin-prometa, Strijela-busi, Laste, Beograd-Bus-evi, Ćopić-d.o.o-i… s one strane tamo glasačke Hrvatske, one preko Drine …

Ovo mogu razumjeti samo djeca Baby-boom generacije:

piše: Ozren Romanjek
Na blagajni supermarketa gospođa u srednjim godinama traži plastičnu vrećicu za staviti ono što je kupila.

Blagajnica joj predbaci da plastična vrećica nije ekološki u redu.

-Vaša generacija ne razumije ekološki pokret. Sada mladi plaćaju za vašu generaciju koja je uništila prirodu!

Predstavnica naše generacije ljubazno reče blagajnici:

tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Istina, u nedjelju, organiziramo Pola ure kulture, promociju knjige Iveka Milčeca, bude tu još po koji sličan korak …predavanje, razgovor, prikazivanje filma …no, ipak se mora priznati kako berlinski Hrvati …pa i oni druge i treće generacije, hrvatski identitet najradije njeguju, prate, slušaju i sami i sudjeluju, kroz ples i pjesmu.

Samo u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin djeluju tri grupacije folklora. A i pjesma se “ori”  iz više izvora  -tri mješovita zbora  odraslih, pa jedan zbor

piše: Martina Budimir
Danima se po hrvatskim medijima vrti reklama sa sličnim stihom. Shodno tomu tko ju plaća, vrti se bezbroj puta na dan, i, naravno, uđe u uho.

U petak smo išli u špeceraj za doček Nove. S obzirom na činjenicu da Požega nema odgovarajuće shopping carstvo, po tko zna koji put završili smo u Slavonskom Brodu, koji će by the way, kroz koji mjesec dobiti još jedan trgovački centar. Pitate li mene (a nitko me ne pita), potpuno bespotreban. Jedino me veseli dolazak kina,

tekst i fotografije: Martina Budimir
Svakoga dana hvataju me trenuci depresije. Ne znam je li do zime ili do čega, jednostavno me zaskoče, bez upozorenja i bar na tren uspiju zamračiti sve ono lijepo što čini moj život. Nemam pojma! Ponekad mi se čini da živim u nekom mračnom dobu, u zemlji sjena, u vrtuljku koji se bezglavo vrti u krug bez imalo nade u zaustavljanje. Jesmo li doista zapali u takvo stanje u kojemu nam se čini da izlaza nema. Da, neke male radosti nam se čine dovoljno jakima za ponovno dizanje, za povratak onoj optimističnoj strani svoga bića, a opet …Znam da život ni u drugim, razvijenijim zemljama nije puno bolji, ali nekako je, kad se sve zbroji i oduzme,

tekst i foto: Alfred Matijašević
Stružec/ Predivan blagdanski ugođaj, zagrlio je mnoštvo vjernika u crkvi sv. Katarine u Strušcu na Božić. Veoma kritičko oko žena, starije populacije, promatralo je s puno zanosa ovogodišnje ukrase božićne jelke i jaslica u mjesnoj crkvi – koja se s ponosom resi, 300-godišnjeg
postojanja. U ovoj godini jubileja i Godini vjere, vrijedne ruke žena u Radionici u Strušcu, okupljene oko Marije Matijašević, izradile su heklane zvjezdice,

piše: Nikola Bašić
Vis/Ispričavam se poštovanom komentatoru na moj prethodni članak, gospodinu Jakovu Vrankoviću, Foraninu (Hvaraninu), jer pripadam tamo onima preko brda iznad Splita, koje boduli- a to su vam oni pri moru- nazivaju vlajima, nisam naučio viški dijalekt, ali dobro razumim, jer mi i djeca tako doma govore, tj. oni govore materinjim jezikom.
No ugodno mi je bilo pročitati taj komentar. A sad vam na sliku želim pokazati dio viške luke i moderni trajekt, koji nosi ime velikog

tekst i foto: Nikola Bašić
Vis/Dragi Hrvati u Berlinu, ( i svi vi drugdje širom svijeta, op.u) pogledajte predivni motiv iz Visa! Ova monumentalna zgrada, u sredini, na kojoj je bilo ispisano NARODNI DOM a 1991. je vraćen izvorni naziv HRVATSKI DOM, je središnji kulturni centar, u kojem je i kazalište.
Kamena zgrada  prema zapadu je stari hotel “Tamaris”, preuređen početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. U taj hotel sam došao raditi na mjesto šefa računovodstva, kao mladić od 26 godina.

piše: Dubravka Borić  …kao komentar na tekst “Kapitalizacija duha”

Podgora/Otac bi ubrao bor. Montirao bi ga u kut u manji ulazni prostor u kuću. Uz jedan zid je stajala starinska kredenca. Na drugom ogledalo i vješalica za odjeću. Ispod toga neka drvena klupica. Bor bi se najprije poškropio razmućenom i gušćom otopinom ugašenog vapna i vode. Iglice bora bi tada pobijelile.
Mi djeca smo kitili krošnju jabukama, orasima i bajamama koje smo umotavali u sjajnu foliju.
Dosta toga bi omotali u raznobojne i sjajne papiriće od bombona,