piše: Slavica Jurčić
Obitelj moga supruga brojna je. Podrijetlom su iz Slunja i okolice. Suprug što je stariji, to je željniji podataka o svome djedu Janku Jurčiću koji se u Brodski Stupnik doselio iza prvog svjetskog rata.

Djed Janko  imao je brata Ivu koji je ostao u Slunju i tamo osnovao obitelj. Dva brata se nisu posjećivala, a ni njihova djeca i unučad nisu imali puno kontakata.

Prošle godine sam s mojim suprugom

tekst: Marko Jareb
Eduardo je cijelu noć igrao s društvom trešetu i briškulu. Kući je došao u sitne jutarnje sate, oprao je zube i legao.

Utone u dubok san. U snu čuje kako ga doziva kum Edo i on s njim započne dijalog.

„Ma dobro, kume Edo“, reče mu Eduardo u snu. „Ispričaj mi neka općenita razmišljanja o nekim stvarima i pojavama oko nas koja su ti ispričali drugi!“ obrati se Eduardo kumu Edi.

piše: Esad Redža
Zadnjih godina je popularno i svrhovito na fasade svojih kuća postaviti neku vrstu izolacije. Znalci kažu da to znatno smanjuje troškove režija i da zapravo poboljšava kvalitetu života.

Bilo koji vid otvorenosti i propuštanja jednostavno nije u modi. Dobro izolirani kvadrati životnog prostora ne djeluju samo na energetsku učinkovitost nego dobro djeluju i na korisnika koji tako izoliran stječe dojam neke nedodirljivosti s vanjskim svijetom.

tekst: Nataša Pecić-Janković
Nakon dugo vremena opet sjedam i pišem.
Puno je vremena prošlo. Zaposlila sam se i  u godinu dana napredovala. Moj posao je dinamičan. Volim tu dinamiku jer onda zaboravljam na vrijeme i dakako, prošlost.

Rad me ispunjava i oplemenjuje, ali u granicama izdržljivog. Tako mi prolazi vrijeme. Dani, tjedni, mjeseci, godine.

piše: Marija Juračić
U moju se kuću opet uselila politika. Nemam ništa protiv nje. Ništa efikasno. Tako je šporka da ju ni jednim sredstvom ne mogu odstraniti.

Ovog se puta u prepirku između mene i zeta uključila i kći. Ne zauzima stranu, nego otvara treći front. Gotovo zlurado nas podsjeća da je sve što se na globalnom planu dešava, ona predvidjela.  A nije ni baba Vanga, ni politički komentator.  Samo je pametna. Zna se, na majku!

piše: Slavica Jurčić

„Sanjala sam te!“

To si bile prve Sanjine riječi toga dana na poslu. Njen kolega nije ju  ni pogledao, samo je rekao: „Ma je l‘!“

„Znaš, sutra bih trebala ići svojima na selo u trešnje, ali nemam kako. Hoćeš li me moći odvesti, molim te?!“ rekla je Sanja Željku i skrušeno spustila pogled.

„Ma da!“ odgovori joj on i nastavi raditi kao da nisu ništa ni

tekst: Slavica Jurčić
Završavao je nedjeljni ručak kada se ispred kuće zaustavila kočija.

Djevojke su se uskomešale. Ana se jako zacrvenjela i pognula glavu.

Majka je zapovjedila da sve tri odu u svoju sobu. Otac je otvorio ulazna vrata i popravio odjeću na sebi.

„Prosac!“ nasmije se najmlađa kćerka i izbelji se sestrama.

Priča o učitelju Luki i njegovoj sportskoj i životnoj pobjedi

piše: Joso Špionjak

Odvajkada gradi čovjek kuće u dolinama, na obalama morskim, u podnožju brda i u brdima visoko. Cilj mu je da MOŽE ugodno živjeti.

Ali nigdje ne nađe tako lijepo mjesto kao što je ono u srcu ljudskom.

Kad se rodio Luka, junak ove pripovijetke, jedan susjed je njegovom djedu rekao sljedeće:

piše: Marija Juračić
Moj zet ne razumije teoriju velikih brojeva. Smije mi se kada trčim na poštu platiti račun od nekoliko stotina kuna, kako bih izbjegla opomenu nekog distributera, a u crnoj konačnici i ovrhu jedine nekretnine.

Ništa mu ne znače ni brojni primjeri iz prakse u kojima se dug za neplaćenu uslugu popne za nekoliko nula.  On misli da  su te, računu pridodane nule, jedno veliko ništa. Ne razumije da se  zaduženje od nekih 80 kn za nametnutu tv pretplatu može

tekst: Marko Jareb
Eduardo je upravo stigao sa službenog puta. Na stolu ga je čekao objed. Istuširao se, pojeo i legao. Od umora utone u dubok san. U snu čuje da ga netko doziva. To ga zove kum Edo.

I on u snu s kumom Edom započne neobvezni razgovor.

„Kako si Eduardo“, reče Edo.

„Dugo se nismo vidjeli, slušaj imam ti mnogo toga pričati“, nastavi Edo.

tekst: Slavica Jurčić
Hodnik u bolnici, u kojoj je ležala Manuelina majka, bio je ružan. Već u njemu je Manuela osjetila da ju oko srca steže  i tako se osjećala svaki puta kada je dolazila u posjet bolesnoj majci.

„Postoji li nada u ozdravljenje voljene osobe?“

To pitanje je ovu mladu ženu stalno mučilo.
Njena majka je prije mjesec dana odjednom počela slabjeti. Doktori nisu dugo mogli dati dijagnozu, a kada su je dali, bilo je

piše: Slavica Jurčić
Bilo je to osamdesetih godina. Pokraj nas stanovala je teta Jeka koja je imala troje djece.

Najmlađi Alen vršnjak je moje seke. Njih dvoje su se znali igrati i smišljati svakakve ludorije.

Pokraj njih živjela je baka Blažeković, prijazna ženica. Djeca su se davno odselila od nje.

Njen vrt u proljeće bio je  pun zumbula, narcisa i đurđica. Njihov

piše: Marko Jareb
Eduardo sjedi u kafiću, pije kavu, gleda prolaznike i u sebi razmišlja.

“Koliko su ljudi nevaljani, traže i žele da im pomogneš, a kad ti trebaš neku pomoć od njih onda kao da te ne poznaju, i to bliski ljudi, pa čak mogu reći rođaci i prijatelji, jednostavno te nogiraju?

Koliko su jadni, misle da za svojih pet litara vina ili malo pancete

tekst i foto: Josip Mayer
Nekada su naši iseljenici ulagali sve što su zaradili u svoje hrvatske domove, stanove, kuće, imanja… Kod nas u obitelji  to je bilo malo drugačije. Mi smo se odlučili, uz školovanje i obrazovanje djece, kupiti  kuću u Njemačkoj te  stvoriti neki kapital i postati samostalni poduzetnici.

Tako je i bilo.

Kada su djeca, sin Robert i kćerka Renata odrasli, sve više ih je vukla želja da kupimo neku nekretninu u Hrvatskoj.

piše: Marija Juračić
Zavila sam se u šutnju koja traje već cijelo poslijepodne pa se moj zet zabrinuo za svoju punicu.

Ustvari, mislim da se više zabrinuo za svoj želudac, jer moja kći ne pokazuje pretjeranu sklonost ka kuhanju.

Morala sam mu reći,  što me muči. Gospodarstvo.  Ne ovaj naš skromni kućni budžet, nego ono pravo, veliko, globalno gospodarstvo, o kojemu odjednom ništa ne znam.