berlin

SIROČE U JEDNOM DANU

Posted on : 18-01-2015 | By : admin | In : PRIČE KOJE ŽIVOT PIŠE

0

piše: Katica Kiš
2543_bigDjevojka Agneza, rođena u  bogatoj Posavini u mnogobrojnoj kršćanskoj obitelji, zaželila se u 23. godini vidjeti svijet, jer su tada mnogi Hrvati i Hrvatice odlazili na „privremeni“ rad u Njemačku.

Planirala je ostati u inozemstvu samo nekoliko mjeseci.

Naša časna sestra Brigita koja je radila u benediktinskom samostanu Maria Laach, nedaleko Koblenza, povela je Agnezu i

NAJLJEPŠI BOŽIĆNI POKLON

Posted on : 28-11-2014 | By : admin | In : PRIČE KOJE ŽIVOT PIŠE

1

piše: Ante Skazlić
1662Šime je i deseti dan sjedio sam za stolom, u kutu tvorničkog restorana jedeći zadnje ostatke doručka.

Bio je zbunjen, o glava mu je pucala od buke strojeva i razgovora ostalih radnika na njemu nepoznatom jeziku. Za trenutak bi ga obuzeo prezir rema rođaku Juri, pomogavši mu da dođe na rad u Njemačku, grad Singen, zaposlivši ga u tvornicu elektromotora, a potom ga pustio da se sam snalazi kako zna i umije.

KOME ĆEŠ MENE OSTAVITI

Posted on : 20-06-2014 | By : admin | In : 01 VIJESTI I NOVOSTI, PRIČE KOJE ŽIVOT PIŠE

0

piše; Stanka Sršen
SPOMEN NA VOLJENOG OCAT je bio dvogodišnjak kad  je njegov otac otišao u daleku Argentinu. Što je to?  Mali T sa dvije godine nije mogao znati, nije mogao znati ni da su to bile godine odlazaka „trbuhom za kruhom“.

Otac je otišao, ostali su glad i neimaština kao turobna svakodnevica, kao stalni gosti trošnoga doma. Trebalo je nahraniti osmero malih, gladnih usta pa se odlazak na rad činio kao najbolje rješenje. Možda i jedino za oca koji vjeruje da će radom steći bolji život svojoj obitelji.

NEMA VIŠE MOGA DRENA

Posted on : 14-11-2013 | By : admin | In : PRIČE KOJE ŽIVOT PIŠE

0

Nikola Mića Grgurević
1424556_252772208208622_749532816_n
Slavonska ravnica i obronci Dilj-gore bijahu i davnih 80-ih, kao i danas, oaza i raj za raznoliku divljač. Od pernate, sitne, crne kao i jelenske divljači.

Lovilo se tada sa znatno manjom tehnikom i skromnijim naoružanjem, ali sa uvijek dobrim psima koji su davali potpunu čar i užitak svakom lovu. U svakom se lovačkom društvu mogle čuti priče o onom neponovljivom: Brku, Lisi, Bobiju, Cifri, Geji…

NEKROLOG ZA MAJU (2.dio)

Posted on : 06-11-2013 | By : admin | In : PRIČE KOJE ŽIVOT PIŠE

0

napisao: Ante Skazlić
samoca-i-misliOtac mi ide u subotu u Beograd na vojnu paradu, još će obići I rođake, a mama će provesti vikend u Delnicama kod svojih. Pozivam te u moj rodni grad, čekaju nas zelene obale njegovih Rijeka, mirisna jutra I prijatelji iz djetinjstva– govorila mu je Maja jednog popodneva dok su se umorno vraćali s predavanja, a u očima joj gorio plam ljubavi.

Dok su u nedjelju ujutro spavali opijeni I umorni od ljubavnih strasti, a prve sunčane zrake bacale svjetlo kroz poluotvoreni

NEKROLOG ZA MAJU (1. dio)

Posted on : 05-11-2013 | By : admin | In : PRIČE KOJE ŽIVOT PIŠE

0

napisao: Ante Skazlić
delnice_snijeg4-301112teacimascropixBepo je u zagrijanoj učionici, dok su učenici pisali test iz matematike, sjetno gledao kroz prozor prve pahulje snijega koji je vjetar donosio s Bilogore. Ni slutio nije dok je odrastao na svom sunčanom otoku da će ga ljubav prema poslu u prosvjeti odvesti u grad podno te planine. Upravo ovo lepršanje prvih pahulja u kasnu jesen uvijek kod njega izazove sjećanje na prvi susret sa snijegom u kišnoj i šumovitoj Lici, zahvaljujući svećeniku Mati, očevom bratu koji ga je primio kod sebe za vrijeme zimskih

IZGUBLJENE DUŠE

Posted on : 07-09-2013 | By : admin | In : PRIČE KOJE ŽIVOT PIŠE

0

piše: Ante Skazlić
tuzna djevojka-Toni, okreni se naprijed, bolan, dosadio si više s time.

Bile su to riječi nastavnice Ivane, koja je bila rodom iz Bosne, po tko zna koji put upućene učeniku koji je sjedio u prvoj klupi svog 8B razreda. I tako su nastavnici uporno  opominjali Tonija počevši od samog početka osmog razreda pa do kraja, a kako je bio među boljim učenicima u razredu, stoga je ostalo samo na opomenama.

Bio je zaljubljen u Milenu, a ta njegova ljubav je prštila od siline

ZLATNA RIBICA

Posted on : 28-03-2011 | By : admin | In : PRIČE KOJE ŽIVOT PIŠE

2

JEDNA ŽIVOTNA PRIČA
piše: Nada Landeka
Živjela jedna siromašna žena u trošnoj kućici pokraj rijeke.  Kućica je bila od stare hrastovine, već dugo nezaštićena od crvotočine i insekata, vlažna i ne baš ugodna za stanovanje ali ovoj ženi je njezin dom bio najbolje utočište.
Nije imala struje pa je koristila ostatke svijeća koje bi donijela sa obližnjeg groblja kako bi bar ponekad osvijetlila prostor u kojem boravi.  Financijski je veoma loše stajala, tj. prije petnaestak godina mogla je zaraditi nešto novca nadničarenjem na poljima,

ZNAM, VIDJELA SAM U DABLINU

Posted on : 14-03-2011 | By : admin | In : PRIČE KOJE ŽIVOT PIŠE

0

JEDNA ISELJENIČKA PRIČA
piše: Nada Landeka
Bilo je to jedno od prelijepih večeri, onakva večer kakvu bi svatko od nas poželio. Zadužena da čuvam svoju unučicu, što ja i ne zovem zaduženjem već nagradom, raspričale smo se ja i ona kao da smo obje podjednako velike… tj. današnja djeca su toliko već u sve upućena da gotovo da i nema pitanja na koje ne znaju odgovor. Tema je bila – domaće životinje.

DJEVOJKA IZ GRADA

Posted on : 11-03-2011 | By : admin | In : PRIČE KOJE ŽIVOT PIŠE

1

JEDNA ŽIVOTNA PRIČA
piše: Nada Landeka
Godine su uzele maha, a s godinama je stigla sijeda kosa, pokoji kilogram viška, i naravno  – gubitak pamćenja.
Sve češće i češće se osjeća kako se lakše prisjetiti daleke prošlosti tj. mladosti a sve teže onog što je bilo jučer ili danas. To je neminovna posljedica starosti i iako nije ugodna, neprekidno ponavljam sama sebi – ma bitno je da sam, fala Bogu,  zdrava i živa, sve drugo je lakše riješiti ili zanemariti.
Tako u večernje sate …dok moj muž  koji je nakon 20-tak  godina

LJUBLJENA MOJA

Posted on : 04-12-2010 | By : admin | In : PRIČE KOJE ŽIVOT PIŠE

1

JEDNA ŽIVOTNA PRIČA
piše: Veronika Vere
Već godinu dana dugujem nešto učiniti.
U snu, pojavila se ona, moja sestra, i upitala me: -A zašto nisi stavila moju sliku?
Dugo je slika stajala na mom stolu… nisam imala dovoljno hrabrosti to učiniti… no prije dva dana ponovno sam je sanjala, nasmijanu, vedru… s kosom, i svu u sjaju… Pa eto, seko moja, ispunjavam obećanje… nadam se da si stvarno sretna tamo gdje jesi…

ZAGRLJAJ

Posted on : 22-10-2010 | By : admin | In : PRIČE KOJE ŽIVOT PIŠE

2

PUTOVANJA
piše:Nada Landeka

Lijepa riječ, zagrljaj i utjeha prepliću se kroz cijeli život. Ostanu utkani u sjećanju i temelj su budućnosti….
Prevrtala se u krevetu. Ne zna da li joj je teži jastuk ili pokrivač.
Okrene se na trbuh, pa na leđa, pa zagnjuri glavu duboko u jastuk… Nemoćno već peti put pogleda na sat čije kazaljke jedva da su se pomakle za koju minutu. Još jedna besana noć je iza nje…
Skoro svaku noć isto.
Prvo joj se uopće ne ide spavati, tko bi svaku noć borio se sa

BATINE

Posted on : 05-10-2010 | By : admin | In : PRIČE KOJE ŽIVOT PIŠE

0

Jedna životna priča
piše: Veronika Vere

Dođoh do kuće, a tamo svi već polegli.  Kuća zaključana. Što ću sad, pomislih? Zar je otac zaboravio da sam ostala na roditeljskom?Nema mi druge nego pokucati. Uzalud, nitko ništa ne čuje. Kucam ponovno …jače! U kući se začuje komešanje. Digne se otac i dođe do vrata, a iza njegovih leđa i mama.
-Vidiš li samo u koje doba kurva dolazi kući? Još će

ŠKOLA

Posted on : 25-09-2010 | By : admin | In : PRIČE KOJE ŽIVOT PIŠE

0

Jedna životna priča
piše: Veronika Vere

Sutradan, je kao i obično počeo sa školom. Učitelj je bio visok i jak Dalmatinac, strog ali dobroćudan. Veoma me je volio jer sam svoje obveze uvijek marljivo izvršavala. -Što si ti Ljubice danas tako zamišljena? … prenuo  me je iz razmišljanja …jesi li obavijestila oca da je danas roditeljski sastanak?
-Jesam, učitelju, ali otac poručuje da mora raditi i ne može doći. Rekao je da ja ostanem! …prozborih pognute glave srameći se zbog toga što moram opravdavati nemar svojeg uvijek pijanog oca.
Već više nisam mogla podnositi njegovo zacrvenjele i podbuhle oči, smrdljiv zadah iz usta.

SEKA

Posted on : 11-09-2010 | By : admin | In : PRIČE KOJE ŽIVOT PIŠE

0

Jedna životna priča
piše: Nada Landeka

Nešto je bilo još gore, nego što sam očekivala. Moja nova mama imala je kćerku iz prvog braka koju sam ja trebala prihvatiti kao sestru.
Jednog jutra, baš kad se počela okretati u krevetu, spremajući se za nastavak sna u ugodnoj toploti kreveta prene me glas;
-Ajde lijenčino! Ustani! Moraš odnesti ove torbe Štefici!