Otvoreno pismo Vladi Republike Hrvatske i saborskim zastupnicima

piše: Mato Agatić
Singen/ Impresioniran najnovijim događanjima u domovini, želim istaknuti …jednu relevantnu bitku smo dobili (imamo konačno slobodu) i trebamo permanentno biti zahvalni onima koji su sve što su imali (živote, obitelj, mladost, imovinu) darovali u vjeri da ćete Vi časno voditi i izgrađivati ovu zemlju kako bismo mogli sretno živjeti i raditi svi zajedno i generacijama koje dolaze osigurati svijetliju budućnost.

Prioritetno je bilo, što smo i očekivali, da ćete spriječiti daljnju

Emil Cipar
Prvi dan mjeseca svibnja bio i prošao. Prošao kao i puno dana dosada. S jednom iznimkom …prvi dan mjeseca svibnja bio je praznik.

Kakav praznik?

Pa onako …nije se radilo osim u hramovima hrvatskog gospodarstva: turizmu i trgovini.

piše: Nikola Bašić

Vis/E pa nije lako  ponavljati se, u pisanju, u ova vremena, kad toliko toga prolazi  neprimjećeno. Kaže mi supruga: -Ma tko već i čita nešto što dolazi kao pouka, kršaćanska pouka?

Don Luka i don Ivan, pišu li ga pišu političke komentare i još toliki, pa i laici. Kao da je tu težište problema svijeta, pogotovo kod nas u Hrvatskoj.

Gdje je kraljevstvo Božje danas? Je li tu blizu, pa da se toliki

Emil Cipar
Danas slavimo Praznik rada kako se službeno zove praznik na prvi dan mjeseca svibnja.

Državni je to praznik kao i u većini drugih zemalja na svijetu.  Što se obilježava …čega se prisjećamo …što slavimo?

Slušam oko sebe u gradu. Svatko će slaviti na svoj način. Većina ih ni ne zna što se slavi, ali znaju da se taj dan ne radi.

IZ NAŠE ARHIVE ...objavljeno u svibnju 2012.

piše: Dražen Radman
U Markovo ime, u ime Ružice, u ime Ane i Kate i u ime svih drugih smrtno pokošenih od strane ‘limenog konja’ tipa BMW (i sličnih), obraćam se Vama, dičnim, uvaženim i bogatim očevima; Vama koji kao rođendansko iznenađenje poklanjate svojim dragim sinovima ni manje ni više nego takvu jednu ‘igračku’ kao što je BMW…

Na zoran i velikodušan način, kao što samo rijetki to mogu, pokazujete koliko je velika Vaša ljubav prema njima. Vi, naime,

NE ŽIVIMO OD NAMETA VEĆ OD VAŠIH KLIKOVA

piše: Emil Cipar
Potiskivao sam temu ove kolumne dugo vremena …gurao ju od sebe, gurao ju pred sobom. Nisam htio rat sa velikima i moćnima. Problema imamo i sami ionako dovoljno. Treba izdavati jedan portal, treba ga dnevno puniti novim prilozima, treba istraživati, stvarati i tražiti nova poznanstva, treba ostati raznovrstan…

A portal „Hrvatski glas Belin“ je jedna firma htjeli mi to ili ne. On proizvodi i troškove, treba platiti domenu, server, hoster…

piše: Emil Cipar
Preko tri desetljeća pratim događaje povezane uz hrvatsko iseljeništvo u Njemačkoj. Pisao sam o pojedincima, obiteljima, društvima, kulturnim i sportskim događajima… Nakupilo se pisanog materijala za nekoliko debljih knjiga.

Većinu događaja pratio sam rutinom novinara i sa potrebne distance. Nije mi promakla naivnost i nespretnost raznih priredbi, ali pripisivao sam ih amaterskoj nestručnosti društava koje su ih

Komunikacija ili ekskomunikacija?

piše: Sonja Breljak
Moj tekst pod naslovom “Nekad je potrebno stati”, od 4. travnja, izazavao prilično pozornosti. I komentara. Što na portalu, što putem emaila, sms-a ili telefona.

Zanimljivo je čitati i porediti sadržinu komentara pristiglih na portal iz Berlina ili od drugdje kao i sadržinu punim imenom i prezimenom potpisanih u odnosu na anonimne komentare. Uočljiva razlika. A dobro da su tu, i jedni i drugi.

piše: Joža Prudeus
Uskoro će lokalni izbori.

U mojoj Hrvatskoj (čovjek da ne povjeruje 143 stranaka! Stoput mnogoljudnije imaju tek dvije !!!)),

A tek sadaaaaaaaaaaaa nakon ovih kišnih dana.

Iz svake ‘velike’ razmigoljit će se na deseci Nezavisnih ( ‘malo sutra!’).

piše: Ivek Milčec
Zagreb/ U subotu, kada je središnja zagrebačka tržnica na Dolcu prepuna kupaca, stao sam pokraj brončanoga spomenika kumice Bare i pitao prolaznike …jesu li čuli za izvjesnu Gretu Kraft?

Mnogi su me u čudu gledali a jedan sredovječni penzić je u prolazu dobacio:

-Ta Švabica te sigurno znogirala pa si ,kak zgleda, odnesel gaće na štapu!

O psima, lajanju i naizgled bezopasnim stvarima … / Kolumna povodom priloga i komentara na tekst “Kako laje finski pas“

piše: Martina Budimir
Vrlo je opasna inicijativa ujednačavanja naizgled banalne stvari, odluka o tome kako se smiju glasati životinje.

Svaki građanin Europske unije na godišnjoj razini izdvaja tek nešto manje od 2 eura za prevođenje.[1] Trošak je minimalan, a dobit nemjerljiva novcem.

Hrvatski će postati službeni jezik Europske unije, 24. u nizu jednakovrijednih jezika kojim se ima pravo, unatoč našem

piše: Sonja Breljak
Berlin/ -Pa nisi pisala kako je bilo na Uskršnjoj polnoćki i za Uskrs u Berlinu, vele mi.  -Nisam, kažem.

I nisam uistinu. Tamo negdje kod Velikog petka zastala mi olovka pa ni slova na tu temu više. I cijeli Uskrs dobio jednu sasvim drugu dimenziju.

Razočarana sam. Pa pokušavam izvući rezerve snage, vjere. Ma nisam razočarana u Božjem promislu niti u Isusovom (u)djelu već u našem ljudskom ponašanju. I to s razlogom.

piše: Ivek Milčec
Zagreb/ U nedjelju,17.ožujka održan je u KD “Vatroslav Lisinski” deseti, jubilarni “Prigorski dan” kojeg su zajednički organizirala kulturno-umjetnička društva zagrebačkog prigorja: HKPD “Bosiljak” Čučerje, KUD  ”Bukovac”, KUD  ”Frankopan” Remete, HSPD  ”Podgorac” Gračani, HKUD “Prigorec” Markuševec, FIS “Remete” i HSPD “Sljeme” Šestine.

Pred prepunom dvoranom “Lisinski” gore navedena KUD-a potsjetila su nas, zapravo uvela u obnavljanje već pomalo zaboravljene tradicije da u zagrebačkom prigorju još uvijek živi

HRVATSKA PRED ”SVRŠENIM ČINOM” (1. dio)

piše: Dražen Radman
Većina hrvatskih građana slutila je da će pregovori sa Slovenijom u svezi  zadržanih štednji u Ljubljanskoj banci završiti, kako nam je kazano, ‘kompromisnim’ rješenjem. To je, zapravo,  optimalan izraz za smirivanje građana koji bi, eto, sada napokon trebali biti zadovoljni time što nam više ništa neće stajati na putu prema ‘obećanoj zemlji’ zvanoj EU.

Većina hrvatskog puka slutila je, dakle, da će ‘izvisiti’ upravo oni koji su najviše oštećeni – 130 000 građana čiji su novci ostali

tekst i foto: Nikša Smoje
Split/ Drage moje žene, majke, dame, gospođe, rodice, tetke, prijateljice, drugarice, radnice, djevojke, kćeri… i sve nenabrojene – Čestitam vam međunarodni dan žena!

Taj dan obilježava se 8. ožujka (marta) svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. Prvi Dan žena je obilježen 28. veljače 1909. u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike.