berlin

TRBUHOM ZA KRUHOM

Posted on : 20-08-2010 | By : admin | In : Veronika Vere

4

Veronika Vere

Brzo je prošlo
moje djetinjstvo
u kojem sam
unatoč siromaštvu
i brojnoj braći
bezbrižno
nabijao loptu,
igrao se skrivača
i jahao trn
po zaprašenim
seoskim putevima.

Ni okrenuo
se nisam
a iz onog malog
golobradog dečkića
izrastao sam u
čvrstog, mišićavog,
doduše nezrelog
ali spremnog na
sve izazove,
hrabrog mladića.

Kao i sve druge
čekala me
ista sudbina.
Putna torba –
u njoj nekoliko
najnužnijih potrepština,
autobusna karta

u jednom smjeru
a preda mnom
neizvjesnost
i tko zna kakva
budućnost.

Godine su prošle
a da ih nisam
bio ni svjestan.
Uz junetinu i juhu
prolazili su mi dani.
Ubrzo mi se
rodila djeca.
U istom gradu
okupili se
i ostali suseljani.
Žena koju sam
u tuđini oženio,
i ja, više nismo
bili sami.

U noćima besanim
dok smo brinuli
što i kako sutra
znali smo razgovarati
o Domovini.
Često smo pričajući
znali dočekati  jutra.
Pred očima nam
je stalno bila ista slika –
selo u daljinisa
blijedim svjetlom
na prozorima.
Iza heklanih zavjesa
nazirali se plameni
petrolejka.

U daljini kao da smo
čuli lavež pasa,
i blejanje ovaca
nas iz obližnjeg tora
iz sna prene.
Miris kajmaka
i vruće pure
kao da je ispunio
cijelu spavaću sobu.
Djevojke nakićene
ponosno digoše glave
iščekuju udvaranje
seoskih momaka.

A momaka nema,
svi su odavno već
otišli trbuhom za kruhom,
i odavno već je
u stranoj zemlji
trbuh mnogima narastao,
Već se i ne sjećamo
kako su nam bake pekle
kruh u krušnoj peći
a voljeli bi
da ne zaboravimo,
kako bi jednog dana
djeci svojoj
mogli sve to reći.

Svake noći
snujemo povratak
i jednaku sliku
imamo pred očima,
kao da naše snove
budućnost nije
ni dotaknula.
Tek ponekad
nas surova
stvarnost
iz snova prene
pa shvatimo
da nas je ipak
pregazilo vrijeme.

Comments (4)

Da gospođo Veronika Vera

Od nekud se sjećam i vašeg imena..lijepo je pročitati takove komentare..i podsjetiti se na nekadašnje dane.. nego ići ono.. s trbuhom za kruhom..ujedno još k tome.. biti i gladan.

Lijepo je procitati takve komentare koji nas istovremeno usrece, povezuju i zblize slicnim emocijama.

Jednostavno, znalački iskustveno, tok koji se potvrđuje svoji slijedom i biva zagledano pitanje mjereno neodgovorenim pitanjima. Na ovaj život ona su nemušti izust.

Sreta, blagoslovljen i svet Uskrs,

Zdravko Luburić

Interesantno! Ovakav naslov ima i moja pjesma(Trbuhon za kruhon). U Solinu sam tako slušala (u Gašpinim mlinicama, u organizaciji pok.Ljube Stipišića-Delmate) pjesmu koja je imala,ne samo isti naslov kao i moja pjesma(Kući staroj- Storon kući)nego i gotovo identičan nostalgičan sadržaj .

Write a comment