berlin

VUZEM MED VODAMI

Posted on : 24-03-2013 | By : admin | In : Jasna Lovrec: MED VODAMI

0

Uskršnji običaji u Međimurju

Piše: Jasna Lovrec
Uvod u Veliki tjedan predstavlja blagdan Cvjetnice, odnosno nedjelja prije Uskrsa. Taj dan ljudi nose na posvećenje cvijeće, odnosno puškice poput osamdesetčetverogodišnje Marije Škvorc iz Svetog Urbana. U puškicu stavljaju cice-mace i grančice dreneka. Kada se sprema ružno vrijeme gospođa Marija puškicu malo zapali, tako da se počne dimiti, jer se vjeruje da će taj dim otjerati ili okrenuti oblak u drugu stranu. Gospođa Marija  još i danas pali puškice na dvorištu protiv nevremena.

Obojena jaja ili pisanice

Najpoznatiji simbol uskrsnog razdoblja svakako su obojena jaja ili pisanice. Postoje različiti motivi koji se preferiraju u pojedinim regijama, ali ima i onih koji su oznaka nečeg prastarog, praslavenskog. Osim pisanica u Međimurju i sjeverozapadnoj Hrvatskoj posebnost su uskršnji krijesovi ili vuzmenke.

Uskrsno jaje sadrži duboku starinu o kojoj danas ni ne razmišljamo. Ono je imalo središnje mjesto u egipatskim, keltskim, grčkim, feničkim i afričkim mitovima o postanku svijeta. U hinduističkoj tradiciji vjeruje se da je Brahma rođen iz zlatnog jajeta labuda. Staroegipatski svijet nastao je iz gusjeg jajeta.

U pučkoj tradiciji jaje se nekada ukopavalo u zemlju za dobru žetvu ili pak se polagalo u temelje na početku gradnje kuće za sretan život budućih ukućana. Jaje je isto tako simbol ciklusa rađanja i smrti, simbol oživljavanja prirode u proljeće. Kršćani su preuzeli taj običaj pa je jaje u kršćanskoj tradiciji simbol Kristova uskrsnuća.

Bojenje i darivanje jaja preuzeto je od starih Egipćana i Perzijanaca a trebalo je nositi sreću i štititi od uroka.

U Europi su prvo u Nizozemskoj i Njemačkoj roditelji za Uskrs darivali djecu jajima te se taj običaj proširio i u druge krajeve.

Kršćanima je razbijanje jaja za Uskrs simbol Kristova uskrsnuća. Skupljanje jaja i njihovo ukrašavanje je pretkršćanski običaj preuzet u slavu proljeća. Uskrs simbolizira oslobađanje od smrti i novo rođenje.

Nekada su mladići oslikana jaja darivali djevojkama kao znak naklonosti. Važna je simbolika darivanja jajeta, darivanje je i simbol dobrih želja, a jaje ima i magičnu moć koja se po narodnim vjerovanjima proteže kroz čitavu godinu.

Vjerovalo se da crvena boja jajeta ima zaštitnu ljekovitu moć. Ujedno je i to boja Uskrsa jer je prevladavala pisanicama. Kako i navodi prof.dr.sc. Radoslav Katičić bojanje pisanica je dio starijih običaja Slavena.

Ornamenti na pisanicama najčešće su bili biljni, biljno geometrijski ili geometrijski. Na našim pisanicama pojavljuje se prastari motiv svastike, u izvornom ili već pomalo izvedenom odnosno stiliziranom obliku. To je znak u obliku križa jednakih krakova savijenih na kraju pod pravim kutem. Svastika je simbol Sunca i plodnosti.

Vuzmenke

Vatra u uskrsnim običajima ima dvojako značenje, ono crkveno i drugo, pučko. Crkveni običaj paljenja vatre u vezi je s obnovom kućne vatre i blagoslovom svjetla, a pučka se pak vatra pali na brijegovima na uskrsno jutro. Običaj paljenja uskršnjih vatri srednjevjekovnog je porijekla i proširio se Europom tijekom 9.st.

Ne tako davno, a ponegdje još i danas vatra se pali ispred crkve na Veliku subotu da bi se potom blagoslivljala. Blagoslovljena se vatra prenosila kući ugarcima ili gubom (osušenim gljivama) i time bi se palila nova vatra na ognjištu koja se nastojala očuvati kroz čitavu godinu radi očuvanja blagoslova.

Paljenje vuzmeniki, odnosno uskrsnih vatri  događa se u noći s Velike subote na Uskrs, odnosno rano ujutro u prvu nedjelju nakon punog mjeseca proljetne ravnodnevnice. Paljenje krijesova je srednjoeuropski običaj koji se proširio u sjeverozapadne krajeve Hrvatske preko Slovenije. Krijes se gradi na povišenom mjestu kako bi se njegova svjetlost mogla širiti što dalje.

Na vrh vuzmenke stavlja se šareni papir ili kinč. Vuzmenka se oblikovala na Veliku subotu. Ako bi netko iz osvete ili zloće najčešće iz susjednog sela prijevremeno zapalio vuzmenku, to se smatralo velikom sramotom. Neki su čak bdijeli nad svojim vuzmenkama i tako ih čuvali.

Nekada su o krijesu brinuli pastiri i seoski mladići a i danas je to još uvijek muška uloga. S vremenom se izgubilo vjerovanje u moć ugarka koji su se stavljali u vrtove, vinograde ili njive radi zaštite od zlih sila te poticanja rodnosti i plodnosti uroda, i vjerovanje u osiguranje zdravlja stoke gonjenjem stoke preko žeravica.

Neki jezikoslovci smatraju da se u korijenu riječi Uskrs nalazi riječ krijes koja je u staroslavenskom označavala sunce u ljetnom solsticiju, izvedeno od (o)kretati. Običaje i obrede u vezi s krijesom stavlja se u kontekst mita o rastu vegetacije. U praslavenskom je vzeti značilo osim „uzeti“ i „započeti“, dakle započeti novu godinu, što bi značilo da Uskrs nosi pretkršćanski trag za praslavensku novu godinu.

Mještani pojedinih naselja međusobno se natječu u izradi što više vuzmenke. Kroz natjecanje oni jačaju koheziju unutar lokalne zajednice. Krijesove preskakuju dječaci i na taj način odmjeravaju spretnost i snagu.

Sestrenje

Na Bijelu nedjelju ili Pisanu nedelju (prva nedjelja nakon Uskrsa) nekada je postojao lijep običaj darivanja, istinskog darivanja i iskazivanja iskrenog prijateljstva, tzv. „sestrenje“. Prvu nedjelju nakon Uskrsa djevojke bi se sestrile, a ponegdje bi se mladići i bratili.

Starija verzija tog običaja bila je mnogo bogatija. Djevojke bi pripremale pogače. U povorkama u nedjelju poslijepodne išlo se po pogaču (kuglof) na dogovoreno mjesto slavlja. Do ponoći mladi bi plesali s pogačom, a nakon toga djevojke bi si međusobno pristupale i obećavale prijateljstvo i sestrinski odnos sve do smrti.

Isti, malo noviji običaj još je donedavno živio, no s malom izmjenom. Djevojke bi umjesto pogače međusobno razmjenjivale pisanice. Druženje je trajalo cijelu noć u za to odabranoj kući, tamo gdje je bila djevojka u obično većoj i raskošnijoj kući kako bi svi stali u nju. Pred jutro prije samog rastanka, djevojke bi se međusobno darivale pisanicama.

Write a comment