berlin

PA GDJE SI KOMŠIJA

Posted on : 22-03-2013 | By : admin | In : PA GDJE SI KOMŠIJA

0

Svijet u malom Višnje Lalić Bradare

Posljednji ratovi na Balkanu prouzrokovali su …što posredno što neposredno velike migracije …puno je ljudi za uvijek promijenilo mjesto boravka.

Dva desetljeća kasnije pitamo se: Gdje su naši bivši susjedi …što rade, kako žive …treba li im nešto…

Višnja Lalić Bradara iz Slavonskog Broda živi sada u Melbornu u Australiji. Javila nam se kratkim dnevnikom iz ovog dalekog grada. Rado objavljujemo ovu crticu iz njenog sadašnjeg života i nadamo se kako će to biti poticaj i ostalima koji nas čitaju i koji su „promijenili komšiluk“ da nam se jave.

PS: jezičnim čistuncima unaprijed poručujemo da znamo pravopis, ali on ovaj put nije tema.

Uredništvo

MOJ SVIJET U MALOM

Višnja Lalić Bradara
Jutro je svanulo vrlo vjetrovito, puše oko 100 km na sat, ali to uopće nije neobično za Melbourne. Otpraćam supruga na posao i hvatam se svoje prve kavice. Jutros mi se ne gledaju vijesti, jutros opet razmišljam na relaciji Hrvatska- Australija.

Prije osam mjeseci sam bila u svom Brodu i pila kavicu sa mamom i susjedama ispred zgrade na Plavcu, ali ovdje je sve drugačije. Već sam navikla na svoju osamljenu kavicu,  jer ovo je Australija, ovdje se ne ide u „komšiluk“.

Gledam kroz prozor i znam sav raspored, kad tko ide na posao, vozi dijete u školu ili odlazi u kupovinu. Kako ne bih znala kad je moja ulica mala, ima samo dvanaest kuća, a ulica ide u polukrug, takozvani court.

Volim svoju ulicu, jer je tiho, na sredini se nalazi mali otočić sa drvetom gdje se djeca igraju. Opisat ću vam taj svoj svijet u malom pa će te shvatiti što mislim. Kad uđeš u taj moj court, na početku s desne strane je kuća Talijana-Hrvata i njegove supruge koja je sa Malte. Do njih živi Australac kojemu nitko ne zna ni ime ni prezime, onda dođu Kinezi, pa naša kuća.

Do mene žive Libanonci kršćani (to uvijek vole naglasiti, kao da nije dovoljna gospa od 2 metra ispred njihovih ulaznih vrata).

E onda dolazi Australac sa ženom Belgijankom, do njega dvije kuće čistih Australaca, onda opet mješavina Novozelanđana Maora i njegove žene koja je iz El- Salvadora.

Do njih živi Srbin i žena mu pola Arapkinja, pola Ruskinja …i predzadnjoj kući žive Australci a u posljednjoj Amerikanac i žena mu Grkinja.

Pa recite vi meni da to nije svijet u malom. Naša se djeca igraju zajedno, idu jedni drugima u kuće.

A odrasli …pa ne baš. Dođu meni Libanonci čestitati Uskrs i Božić, a ja navikla djecu u ulici na slavonske kolače, tako da već po mirisu što se širi iz moje kuće znaju što se sprema.

Čuvamo mi i hranimo jedni drugima pse kad netko ode na godišnji, uzimamo novine, pisma i sve što treba, ali na kavu se ne ide. Ako nekome treba pomoći u bilo čemu, priskočit će se ali na kavu se ne ide.

Moj susjed Srbin svakog osmog marta ubaci CD sa raznim pjesmama u moj poštanski sandučić kao poklon meni za osmi mart. Nađe se tu svega od Tajči, Olivera, Crvenih Koralja, Čobija, Josipe do Djordja Balaševića.

Lijepa gesta, jer u Australiji se baš i ne slavi Dan žena, ali… ni na kavu se ne ide.

Završavam svoju kavicu i spremam se na posao u biblioteku  koja je sama za sebe svijet u malom, ali o tome drugi put, jer tamo ću ipak popiti kavu sa rajom na poslu, a možda padne i kakav trač.

 

Write a comment