berlin

BOG JE PREŠAO U DRUGU GALAKSIJU

Posted on : 24-04-2016 | By : admin | In : TAJNA ŽIVLJENJA Jasna Župan

4

Iz naše arhive: 21.03.2013.

piše: Jasna Župan

Odgajana sam u duhu vjere, vjere da postoji On koji nas za sve loše kažnjava, a za dobro ‚garantira‘ ‚kraljevstvo nebesko‘ kao i to da Ga molitvom prizivamo a neposluhom na neki način udaljavamo od sebe.

Zbog toga je u mojoj obitelji molitva bila pod obavezno… prije jela, prije testa, prije spavanja… bila je oslonac u svemu i izgledala je kao izvor svega što smo imali. Ono što nismo imali, nismo ni smatrali da nam je neophodno potrebno, jer smo odgajani da je sirotinja Bogu milija.

Ne mogu reći da smo bili sirotinja, nedao Bog, takva su bila vremena, živjelo se skromno ali bilo je onih koji su živjeli bolje. Naime svatko iz svog kuta gleda kako uvijek  ima onih koji imaju nešto više pa se čovjek s vremenom zapita kojem se oni Bogu mole…

Često sam se pitala je li moguće da su drugi još bolji i u čemu mi griješimo kada oni imaju više. Tata je radio po terenima a mama je imala dobru plaću pa u čemu je bio problem…

Možda su se oni više molili… manje griješili…

Tada me ta misao vodila i sve što sam kroz molitvu tražila sve sam dobila. S vremenom sam shvatila da smijem tražiti baš sve što želim ako sam spremna i odraditi to.

Međutom kako sam shvatila …i Svemir funkcionira na principu ‚kompenzacije‘, ja tebi, ti meni i u svemu ,ali baš u svemu postoje zakoni koje sam tek kasnije spoznala.

Zbog toga sada vraćam sa kamatama…

On je postavio svoje zakone svidjelo se to nama ili ne i netko ga zove Svemir, netko Bog a netko tamo nekim drugim Božanstvom a sve je to zapravo jedno.

Nebitno, bitna je vjera, vjera u to da se sve vraća…

Ja vjerujem u Boga i da je On eto Taj koji upravlja Svemirom i da nismo sami niti jedini u tom Svemiru. U Svemiru ima više galaksija a sad što smo mi baš završili u ovoj, On najboje zna …kako vrijeme ide sve mi se više čini po kazni. Ne, ne poznajem ja druge galaksije tek iz serije ‚Zvjezdane staze‘ i vjerujem da je On nama u početku namijenio najljepšu, dao nam najljepše nebo, najljepše zvijezde i planete sa najboljim energijama da nas upotpunjuju…

No nisam mislila u ovom smjeru otići i tako ponekad pričam marsovski a biti Marsovac u ovom svijetu dovoljno je odbojno i zastrašujuće pa moram na vrijeme stati…

Nego da se vratim…

Shvatila sam zakone, nažalost tek kad sam ih prekršila …ali sam ih shvatila što mi trenutno i nije neka olakšica jer kao što rekoh još vraćam…

Često se pitam, zašto nam lijepo uz te svoje zakone On nije stavio i nekakav cjenik kazne kao što ga ima policija ili sudovi pa da lijepo znamo koji grijeh nas koliko košta čisto da znamo koji si ’smijemo‘ priuštiti.

Mislim, koliko možemo podnijeti psihički, financijski, emotivno…

Koliko ga dugo moramo i možemo otplaćivati?!

Možda bi nam sada svima bilo lakše da smo znali jesmo li ‚kreditno‘ sposobni za nešto što smo si htjeli priuštiti uljepšati si život …usrećiti se …i ako to on baš i ne odobrava …ali ljudi smo pobogu, znao je da smo skloni greškama.

To ispada kao da samo čekamo da kaznimo svoje dijete a da ga ne upozorimo što ga čeka ako se ogluši na nešto što nije za njega.

Pitam se eto, zašto nas i to nisu učili kada su nam već vjeru prenosili i pričali kaznit će vas ‚Bog‘ …valjda smo mislili dobit ćemo šibom i ok idemo dalje…

Eto zbog toga što je sve tamo negdje davno netko zaboravio pribilježiti šta ćemo dobiti za svoj grijeh i sve je krenulo k‘ vragu…

I sad kad je lijepo dobar dio otišao k‘ vragu ili bolje rečeno vrag je ušao u njih, ostalima i ne može biti bolje nego što je.

Problem je što nitko nije svjestan koji je grijeh počinio jer ga doduše ne smatra grijehom što je zapravo i najgore u svemu tome…

Tako je počelo i počelo se širiti …kao epidemija, virus zla…

Odavno smo se zaboravili moliti, odavno smo zaboravili zakone, oni koji ih i znaju koji su se i uvjerili da ne kažem ‚prosvjetlili‘ slabo da se njihov glas čuje i slabo da im tko vjeruje kuda vodi kršenje istih.

Oni koji se i mole, kao da su i njihove molitve ostale ugušene u masi, kao da ne probijaju ono što se nadvilo nad nama…

Onaj koji je vjerovao gubi vjeru…koji se nadao predaje se jer je teško dočekati da se možda i ono najmanje ‚isplati‘.

Izgleda da je kod Njega postalo kao i u državi …za nečije velike grijehe i naše male ulaze u isti koš i na istu naplatu …nitko nas ne pita jesmo li zaslužili, možemo li i imamo li odakle to platiti…

Sve gledam, jedan Papa je dao ostavku drugi će ju garant dobiti jer pokušava biti čovjek i naglasti važnost vjere, ljubavi i zajedništva, siromaštva i bijede koja se širi kao kuga a to se neće svidjeti onima koji su naučili ‚grabiti’…

Zbog svega toga odavno  imam osjećaj da je i Bog dao ostavku… da je prešao u neku drugu galaksiju… jer da je tu ne bi sve ovo dozvolio.

Tako su me učili…

Comments (4)

Čovjek je rob svojim mislima, predrasudama i nostalgiji….nekad mi se učini kad čitam novine i pratim komentare, televiziju, da je cijeli svijet postao jedan veliki ‚kutak za plačipizde‘.

Joj tebe Petre, ti očito nisi čuo za nasljeđivanje dugova, s obzirom da smo mi imali tu ’sreću‘ naslijediti tuđe materijalne troškove moguće da si ti naslijedio nečije duhovne ili neke druge vrste :)…
inače vjerujem da se sve u životu odrađuje ili zarađuje pa tako ako si ti sad u ‚zarađivanju‘ to je super za tvoju budućnost 😉 …

vjeČnosti, dakako… izbacila si me iz takta a sam i gramatiku zaboravio :)

Oprosti, Jasna, ali malo si zabrazdila… Naravno da ne postoji „vrhovna pravda“ a svaki sustav vjerovanja je baš ta „kompenzacija“ o kojoj pišeš. Ljudi ne mogu shvatiti zašto su kažnjeni za dobro a zašto su neki nagrađeni za zlo, pa kompenziraju mišljenjem o nekakvom vraćanju dugova.
Evo, kod mene je suprotna situacija, vraćam nešto što nisam ni potrošio i što ćemo sad?
Vjerovati da će se to onda vraćati u vjećnosti s nekakvim kamatama?
Kaj god! :)

Write a comment