berlin

NEMA PTICE DO PRASICE

Posted on : 07-06-2014 | By : admin | In : VJEČNO GLADAN

8

IZ NAŠE ARHIVE .…….objavljeno 5. ožujka 2013.

Ima više dana nego kobasica

Piše: Emil Cipar
Još smo u pedesetim godinama. U selima u okolici Broda nema još struje, a o asfaltu da ni ne govorimo. Otac radi u tvornici i već radi kao stolar. Ja nemam više početnih problema u školi, a i vršnjaci su me prihvatili pa je sve u najboljem redu.

Mi se polako kućimo. U dvorištu niču jedno za drugim …zečinjak, kokošinjac, svinjac…

Većina susjeda hranila je svinje samo za smok. Jednu, maksimalno dvije… Većina ih je imala svoju njivu na Muljima, pa su na njoj sijali kukuruz i njime hranili svinje. Mulji su vrlo plodno polje između Bartolovaca i pruge.

Mi takvu njivu nismo imali, pa je hranjenje svinja bilo znatno otežano. Zbog toga nismo kanili kupovati svinje za tov već u proljeće, nego smo kanili kupiti ih tek u studenom, nekoliko dana prije kolinja.

Ali kako sve uvijek ispadne drukčije nego što misliš, ipak smo svinje imali već u proljeće. Otac je popravljao neku stolariju Mišku Sandaku iz Završja, a ovaj mu je to platio prasićima.

Neobičan lik je bio taj Miško. Živio je sam, bavio se poljoprivredom kao i većina mještana Završja, ali on je sve radio na neki svoj poseban način.

Imao je puno svinja, ni sam nije znao koliko. Svinje su po cijeli dan boravile u obližnjoj šumi, a navečer bi došle u dvorište.

Kada bi svinje stigle u dvorište Miško bi po njemu prosuo dvije simple kukuruza. Tada bi u dvorištu nastala prava otimačina. Guske, patke, kokoši, golubovi svinje …sve bi pohrlilo ugrabiti što više za sebe, tako da je i posljednje zrno kukuruza ubrzo nestalo s dvorišta. Nakon toga kokoši bi se popele na lipu u dvorištu na počinak … guske, patke i svinje bi ušle u obor, a Miško bi samo zatvorio vrata za njima.

Da ne zaboravim …simpla je posuda od slame ili komušine, zapremine oko pet litara, a ima višestruku namjenu. Ipak …najčešće se koristila za dizanje tijesta za kruh.

Elem …negdje u travnju tata i ja smo došli kod Miška po prasiće. Uveo nas je u kuću. Bio je tu obligatni fijaker-šporet, stol, drvena klupa, kredenc, sećija… standardna oprema tadašnjih seoskih kuhinja.

Ali kod Miška je ipak bilo nešto drukčije. Na sredini je bio ogroman panj na kojemu su jasno bili vidljivi tragovi krvi zaklane peradi. Bilo je tu i perja koje se zalijepilo za tu krv.

Sjeli smo na klimavu klupu, a Miško je tatu ponudio rakijom iz boce. Boca je bila užasno prljava, ali samo izvana i to Mišku nije smetalo.

Majstore to su ti najbolje svinje. Krmače se pare sa divljim veprovima i meso ti je za prste oblizat. Svinje se hrane u šumi …žirom, korijenjem, glistama… Nije to kao kod ovih domaćih što jedu samo kukuruz. A vidi mene ja samo pričam. De baš probaj šunku pa ćeš vidit što je meso.

Skinuo je šunku koja je visila na ekseru u kutu sobe i stavio ju na onaj panj. Sjekirom je odsjekao poveći komad i stavio ga na stol. Iz džepa je izvadio škljocu …džepni nožić i njome odrezao komad tati, a komad meni.

-Evo probaj! Čekaj evo i kruh.

Iz neke ladice je izvadio i kruh na kojem se bila uhvatila plijesan. Škljocom je obrezao plijesan, a onda narezao par odebljih šnita.

A škljoca je džepni nožić s kojim se Slavonac valjda i rađa. Ja sam svoju dobio tek nakon što sam u drugom razredu osnovne škole prošao s odličnim.

Bio sam vječno gladan i uvijek sam mogao jesti, ali ovo mi je bilo previše. Ipak …otac i ja smo uzeli i komad kruha i šunke, a otac je još morao to i pohvaliti. Ja sam žvakao i žvakao, ali nisam mogao progutati. Spasio me veliki crni Miškov pas koji se dovukao ispod stola. Njemu sam neprimjetno stavljao u gubicu sažvakane komade mesa i kruha, a pas bi ih odmah halapljivo progutao.

-De zali ti to rakijom! Daj i malom gutljaj …neće mu škodit …nudio je Miško.

Da skratim …kući se vratismo sa pet prasića različitog izgleda i veličine.

Te večeri je kućno vijeće donijelo strategiju kako ćemo hraniti i uzgajati pet prasića. Nešto kukuruza smo imali …otac zaradio, znate već …nešto ćemo kupiti, a Emil kada god bude imao vremena ići će s njima u šumu.

Pet svinja nam je previše za smok, pa smo planirali na jesen tri prodati i nabaviti štošta što je još falilo u kući.

Tih godina …ići sa svinjama u šumu nije bilo ništa neobično. Više susjeda je to prakticiralo, a i ja sam to zavolio. Upoznao sam šume u okolici, bogati biljni i životinjski svijet u njima.

Miškove svinje su stvarno bile posebne. Nakon šumske paše kod kuće ih je čekalo kuhano jelo iz kotluše. Bila je to trava, većinom kopriva ili loboda pomiješana sa kukuruznim šrotom.

I koliko god mama istresla u korito oni bi pojeli i tražili još. Nikada se nisu mogle najesti do sita. Roditelji se čudili tolikom apetitu, a meni je bilo sve jasno. Takav sam bio i ja.

Nisam imao s njima problema u šumi. Kada bi se udaljile fićnuo sam i one bi došle. Dao bi im tada par zrna kukuruza koje sam uvijek imao u džepu.

Znale su i same doći kući. Sve su znale, ali nisu znale rasti i debljati se.

Negdje u kasno ljeto …vidjevši da svinje sporo napreduju …promijenimo plan. Prodat ćemo samo dvoje, a troje nama za smok.

Kada je dozrio žir, a te godine ga je bilo puno, ponadali smo da će se rast ubrzati. Ništa od toga! Opet mijenjanje plana …prodajemo jednu svinju.

Ni od toga ništa. Do svinjokolje naše svinje ostale su sitne i mršave.

Na Dan D u Slavoniji, a bilo je to uvijek oko 29. studenoga …Dana Republike, najvećeg državnog praznika tada, mi smo klali pet svinja, a najteža je imala jedva 80 kila.

Dan D nazvah ga zbog toga jer se tih dana poklala većina svinja u Slavoniji. Državni praznik, nije se radilo dva dana, a često i cijeli tjedan, pa je bilo pomoćnika koliko hoćeš.

Iako je iskustvo sa Miškovim svinjama …ekonomski gledano, bilo potpuni fijasko, presretan sam da sam ga napravio. Upoznao sam šumu u okolicu, kao nitko od mojih vršnjaka. Upoznao sam mjesta na kojima rastu najukusnije gljive …rujnice, varganji, lisičarke… što će mi u kasnijem životu biti od velike koristi.

I pravio sam razne glazbene instrumente, sviralu od vrbe, trubu od ljeskove kore, frulu od stabljike bazge… da ne nabrajam. Pokušao sam se na njima i glazbeno artikulirati, ali to, zbog kroničnog nedostatka sluha, nije išlo.

Okušao sam se i u izradi statua iz drveta, ilovače i kamena bjeliša, ali ni u toj umjetnosti nisam iza sebe ostavio neki značajniji opus.

Taj nedostatak sluha je kod mene toliko izražen da ja niti danas ne pjevam, čak ni nacionalnu himnu, iz straha da će me netko optužiti zbog veleizdaje domovine.

Ali naučio sam sve tehnike zviždanja …fičkanja, rekli bi Slavonci. S jednim prstom, s dva prsta jedne ruke, s četiri prsta i dvije ruke i kraljicu svih tehnika zviždanja: zviždanje bez prstiju! U šumi možeš do mile volje vježbati …nitko ti se neće smijati. A ako si znao glasno zviždati, pogotovo bez pomoći prstiju, eeeee… onda si bio veliki frajer.

Dobro …prirast nije bio baš nešto. Ipak …pet svinja je pet svinja. To je deset šunki, pet kulenova, kobasica, nešto čvaraka i slanine… Masti nije bilo baš nešto u izobilju, morali smo još kupovati, ali …bože moj.

U to doba mrzio sam posjete koje su bile česte. Rodbina iz Bosne, iz Osijeka, Zagreba… Kada god su prolazili kroz Brod navratili bi do nas, kao da je to usput. Ipak je trebalo prepješačiti sedam kilometara od Broda do Bartolovaca.

-A idem u Zagreb. Došao sam autobusom iz Prnjavora i moram presjedati, pa si mislim …nije fino da prođem kroz Brod, a da ne navratim do vas.

Ma vraga je fino …mislio sam. Bilo bi ono fino kad mama ne bi odmah na stol iznosila kobasicu, šunku, kulen …pekla jaja sa slaninom…

Ma nisi trebala nevista, baš nešto nisam ni gladan, a imam i ja pečenu kokoš …žena ispekla za puta.

-Pa što onda jedeš kad nisi gladan …mislio sam.

-Pa zar ću ja sam jesti, šta je s vama …zar mi nećete praviti društvo? …pitao bi iznenadni gost i nastavljao prašiti dalje kao da pet dana nije jeo ništa.

– A mi smo eto upravo od ručka …odgovarala bi mati …a i ne volimo mi to suho baš. Mi ti onako …više ono …s kašikom.

-Ma vražju mater smo jeli i isto tako smo vražju mater ludi za onim s kašikom …mislio sam, ali nisam smio pisnuti. Ostalo mi je nadati se da gost neće pojesti baš sva jaja i slaninu.

Ovaj bi opet mislio kako je nepristojno ostavljati bilo što na tanjuru, pa bi ga iz pristojnosti doslovno oblizao.

Takvi događaji postaju traume za cijeli život. To licemjerje mojih roditelja, koji će sami skapavati od gladi, ali će gostu ponuditi sve najbolje.

A nije to ni bila neka bliža rodbina. To bi još razumio. Vraga …bili su to često ljudi koje prije nikada u životu nisam vidio.

Ma ti se ne sjećaš …bio si još mali. To ti je od strica Franjine pokojne žene od brata zet.

-Ahaaa!!! …odgovarao bih ja …da, da! On je iz Brezika jel‘

Ma nije iz Brezika on ti je s Maćinog Brda! Ma ne možeš se ti sjećati, pa bio si još mali…

Sjećao se ja ili ne …gost s Maćinog brda je smazao tri jaja s prženom slaninom, a ja ću kad on ode dobiti za jelo nešto zdravo …nešto s kašikom. Jebemti život!

Nema ptice do prasice …kažu Slavonci, a pritom misle …dobro je svako jelo, ali svinjetina u bilo kojem obliku je najbolja.

I još nešto vrlo pametno kažu Slavonci: Ima više dana nego kobasica!

I mi smo potvrđivali to pravilo. Imali smo puuuno, puuuno dana, a vrlo malo kobasica.

Pametni Slavonci!

Comments (8)

BEĆARENJE I DOJDE I PROJDE
(bećarska ‘imna)

Sa sedamnaest postaju bećari.
Čim se rodu, udare na modu.
Već divane da ti pamet stane,
bećare se lipo natenane.

Sa dvadeset ‘vako do trideset
pismom, šalom, šale se sa malom.
Jutrom liježu, uvečer ustaju,
snaše budne, baje tamburaju.

NJEK SE ŽENU ,GOVORIDU BABE .
DIDE, BABE, PRODIKE VAM SLABE.
ŽENIT ĆE SE, PIVAJU BEĆARI,
KAD URODI VINOGRAD NA SAVI !

S četrdeset i nješto kusura
još se bećar vrti oko cura.
Sa pedeset njeki posustaju,
oni pravi bećarski šajbaju.

Kako koji, ipak, se oženi.
Dobar gazda, viran svojoj ženi.
Starih dana uvik mu je žavo…
Njekad bilo, sad se spomnjalo.

Glazba: Željko Bradić, tekst: Josip Prudeus

Bilo je tako kako je bilo, i kako jednom rekoste:“ Bilo je naše“. Ima nas mnogo koji smo proživljavali iste ili slične sudbine samo su rijetki to ostavili zapisano i sačuvano od zaborava. Hvala Vam, Emile, što ste sačuvali dijelove našega djetinjstva!

strica žene brata zet… odvalio sam se od smijeha

Emile, dugo čitam vaše tekstove, ovaj je jedan od najboljih lajko bi više puta, al jbg, FB da samo jednom

E pa zbog istog problema ne volim popove i učitelje…oni su bili sve i sva,njima najbolje ,kad se pojave…a nama ako je ostalo šta,ako nije..

Emile nema ptice nad prasice,i sam znam tako reći.

A tko bi Slavoncima ponudio janjetinu..teško bi im padale odluke..za što da se.. u tom momentu odluče. :-)

Emile ako ovo izdas kao knjigu rado bi imao jedan primjerak pa racunaj na mene

Da li se za nož na slici kaže škljoca?

Write a comment