berlin

KOJI SMAK SVIJETA

Posted on : 06-12-2012 | By : admin | In : TAJNA ŽIVLJENJA Jasna Župan

0

piše: Jasna Župan
Često su me znali pitati, do kada bi astrološki trebala trajati recesija …hoće li nas uništiti globalna kriza …jel doista blizu ’smak svijeta‘?!

Moj odgovor je uvijek isti, nitko od nas ne živi globalno nego pojedinačno a sad jel to u globalu pozitivno ili negativno ovisi od čovjeka do čovjeka.

Smatram da svatko od nas ima svoju glavu da njom misli a sad ako netko dozvoli ili je sklon tome da mu netko nečime nju puni to je njegov način funkcioniranja, da ne kažem njegov problem.

Opće poznato je da nam je onako kako mislimo da nam je, odnosno da naše misli određuju tijek onoga što ćemo si privući u život. Neke stvari , osobe ili pojave su neizbježne ali smo mi oni koji odlučuju kako ćemo se prema njima postaviti. Ukoliko im mi ne odredimo mjesto u našem životu, one će ga odrediti nama.

Iskreno, uopće se ne sjećam kada i na koji način je nastupila recesija a ‚kamoli‘ da znam kada i na koji način će završiti. Netko je samo za sve ono što je svakoga od nas, nekog prije  nekoga kasnije, zadesilo, dao ime i od tada su svi prestali živjeti. Usuđujem se reći, prestali su živjeti oni na koje je došao ‚red‘ da prestanu ‚živjeti‘.

Koliko vidim oko sebe i dalje se kupuju novi automobili, grade se kuće, prodaju nekretnine, mladi se žene, prave ogromne, nikad veće svatove, zapošljavaju se, kupuju novi namještaj …Kako da sve njih ne brine recesija?

Oduvijek je bilo onih koji imaju i onih koji nemaju, firmi koje su išle u stečaj, ljudi ostajali bez posla, niti si je svatko mogao priuštiti auto …

Ja ne vidim razliku.

Razlika je samo u tome što je netko dozvolio da ga povuče strah od ‚globane krize‘ dok se drugi bore s vjetrenjačama kao i mnogi prije njih.

Razlika je što se sada radi o nekim drugim ljudima, o meni … o vama …

Život je jedno veliko kolo sreće, samo što se svima ne okreće istom brzinom i zbog toga se nema dojam kako je sreća izmjenična. Ja ne znam nikog tko je cijeli život imao, tko se rodio bogat i zadržao to bogatsvo do kraja života. Eto ja ne znam, ili sam mlada ili neupućena ili su knjige o životu pisali također nekakvi veliki, neupućeni optimisti.

No, najrealniji ‚životopisci‘ su naše prabake, bake ili djedovi.

Uvijek sam bila znatiželjna a i dobro sam upijala sve probleme sa kojima sam odrastala. Mogu reči da sam imala jedno realno djetinjstvo bez prikrivanja surove stvarnosti koja je postojala kako prije 40 godina tako i danas.

Znam da su moji preci bili onaj sloj koji je radio za one imućne. Da su bili crne kože zvali bi se robovi ali tada se to ‚ljepše‘ zvalo …nadničari. Kako to već biva …netko je želio prekinuti sve to i želio je svojoj djeci bolje a jedno od te djece je moja mama.

Zahvaljujući mojoj baki koja tada vjerojatno nije pročitala ni jednu knjigu da bi znala nešto o zakonu Svemira, nešto u njoj je govorilo da smije i može poželjeti bolje. To bolje je išlo sporo ali je moja mama imala daleko bolje od njene mame.

Ne želim sada o prošlosti ali želim reći kako je oduvijek za nekoga bila recesija samo nije bilo televizora da ih svaki dan netko plaši s time. Oni su radili što su imali, živjeli s onim što su imali na način kako su mogli i znali. Netko se želio suprostaviti životu i rekao, ’sad je dosta želim bolje!’… a netko se nije usudio.

Tako je i danas, ništa se nije promijenilo osim količine onoga što želimo za što nam treba puno više novca nego li je trebalo njima ali muka je bila ista, srazmjerna vremenu u kojem su živjeli.

I danas ima i lijepih priča mada lijepe priče nikoga ne zanimaju jer djeluju kao bajke i dođu kao kap vode na vrelo ulje. Saživjeli smo se jedni s drugima u ‚globalnoj ‚ tuzi i jadu iščekujući najavljeni ’smak svijeta‘. Imam dojam da ga neki s radošću iščekuju kao svojevrsno ‚izbavljenje‘ pa ću ih morati razočarati.

Koji smak svijeta?!

Nekome je smak svijeta par puta u godini …ako izgubi voljenu osobu, ostane bez ijednog primanja, ako mu se dijete neizlječivo razboli, ako ostane bez kuće u poplavi ili mu ju oduzme država …

Osobno znam više primjera iz različitih ‚oblasti‘.

Koji smak svijeta?

Kada su bile poplave, pola nas u ulici je imalo ogromne štete dok nekolicina njih nije to ni osjetila. Kako je to moguće? Pa lijepo, nisu imali podrume što znači da su imali i dobre aspekte po pitanju područja ‚doma‘ u svojoj karti života.

Svatko od nas ima svoju sudbinu! Postoje generacijski planeti koji nas po godištima svrstavaju u ‚globalne ‚ promjene.

Recimo generacija moga sina ima strašno napete aspekte a to su djeca rođena u ratu ili godinu kasnije. U globalu to su bile jako teške godine koje su donijele i rat. Rat u kojem se srušilo jako puno svjetova!

Promatrajući nebo u ovom 12. mjesecu mogu samo reći da ništa veći ni manji neće biti ’smak svijeta‘ nego do sada …

Write a comment