berlin

OSJEČKI POLPETI

Posted on : 13-11-2012 | By : admin | In : OSJEČKI DNEVNIK

2

Ponedjeljak 12. studenoga 2012.

Piše: Emil Cipar
Probudih se danas u Brodu. Bio vikend i nostalgija prevladala, pa se poželjeh domaćeg jela.

Nakon šetnje sa Čukom uz Savu, uputismo se put Osijeka. U prtljažniku vrećice sa najnužnijim stvarima, iako smo svjesni kako smo najvažnije ionako zaboravili. Ne pitaj što je to …ne znamo ni sami, ali to ćemo uskoro otkriti i jedan drugome prebacivati krivnju.

Za lijepog vremena ne koristimo Slavoniku, kako se popularno naziva komadić autoceste, koja bi trebala nekada postati važna europska prometnica. Za sada služi taman toliko da Brođani mogu suhih opanaka doći u Osijek. Županijska cesta sa dva vozna traka i naplatnim kućicama …razumije se.

Nama dovoljno! …ali kad se apetiti povećaju!?

Bit će opet nekako.

Ali svejedno …za suhog i lijepog vremena koristimo put kroz sela. Nekako je zabavnije.

Stigosmo u predviđenom vremenu. Onaj osjećaj da smo nešto važno zaboravili …prati nas stalno, iako mi se čini kako Čuku to uopće jako ne zabrinjava. Izvalio se na zadnjem sjedalu i zaspao već na početku puta.

Danas imamo i sreću pa ugrabismo prazno parkirno mjesto u blizini istočnog ulaza u bolnicu, što je inače rijetkost. Zračenje prođe za čas, pa imam još malkicu vremena do ručka i koristim ga za obilazak bolnice. Otkrih kako je i osječki medicinski fakultet u istom dvorištu. Baš praktično.

Ručak je u 12. Ljubazne tete kažu mi da je danas na jelovniku grah s kobasicom ili kuhani kupus s rajčicom i polpetima.

Do zadnje riječi sam skoro sve razumio …i grah i kobasicu i kupus i rajčicu …ali što su to polpeti?

I sine mi kroz glavu da je ono što sam zaboravio ustvari rječnik …hrvatsko-osječki rječnik.

Kako ne želim upasti u oči kao stranac …tko zna jesu li Osječani dovoljno tolerantni… Ma jesu, naravno da jesu, al‘ sigurno je sigurno …ne pitam što su to polpeti, već pitam mogu li dobiti uz njih grah.

Može …naravno! I zelenu salatu uz to.

Nekako mi polpeti po izgledu sliče na faširane šnicle, popečke, frikadele… i kako se sve ne zovu u raznim krajevima Hrvatske.

I ne samo što sliče, nego to jesu frikadele. Pod nazivom frikadele, poznate su mi iz mog njemačkog vremena. Prodavale su se na raznim mjestima i jele su se bez kruha, sa senfom ili bez. Uz njih je izvrsno pasalo pivo, ili još bolje pils.

Prave se od mljevenog mesa …svježeg, kuhanog ili pečenog i suhog kruha. Omjer meso-kruh je takav da ne znaš …ako ti od njih bude loše …koga ćeš tužiti …pekara ili mesara.

-Molim vas jednu žemlju uz frikadelu!

-Ona vam je već unutra.

-Dobro, onda mi dajte još jednu!

-I ona je već unutra.

A u Osijeku su to polpeti.

Nakon ručka šetnja s Čukom na Dravi. Drava je dobro narasla u posljednje vrijeme. Proljetne temperature, iako smo u mjesecu koji se zove studeni. Pravim par fotki i krećemo u Gornji grad.

Malo čitanja prije poslijepodnevnog sna. Odlučio sam svoj boravak u Osijeku i slobodno vrijeme u njemu iskoristiti za proučavanje hrvatskog ženskog pisma …Dubravka Ugrešić, Slavenka Drakulić, Andrea Zlatar, Daša Drndić …da ih ne nabrajam sve.

Ali …u toploj sobi …i mrvicu umoran od zračenja, uopće ne primjećujem razliku između muškog i ženskog pisma u Hrvata. San je nadjačao znatiželju doznati što je to sve Štefica Cvek otkrila.

Navečer opet četnja s Čukom. Ovaj put je to Štrosika, a uz put ćemo kupiti negdje kruh.

Otkrivamo da Osječani nerado hodaju, ali da zato rado koriste bicikl. I otkrivamo kako je kruh u Osijeku jeftiniji nego u Brodu. Pola bijeloga kruha za kunu i sedamdeset pet lipa, što znači da cijeli kruh košta tri i pol kune.

Večera, dnevnik …ne onaj na TV-u, već ovaj Osječki, pa se možemo dalje posvetiti otkrićima Štefice Cvek.

Na zvuk prolazećeg tramvaja smo se već navikli.

Comments (2)

Ovo vam je dobro Sonja

Ako razmišljamo po vašem,onda je još samo pitanje vremena, kada će ..rotacijom zaposlenika odlazeći prije puno godina s trbuhom za kruhom na dobrovoljni rad, u domaće i druge strane zemlje,s njihovom povratkom u Hrvatsku postati iz Faširanih šnicla i Plopeta..Frikadele.

Sonja Smolec Polpeti su inače istarski i slovenski naziv, ali nije čudo da se nađu i u Osijeku, isto kao i dvadesetak članove moje familije koji se iz Istre, prije puno godina, trbuhom za kruhom, došli živjeti u Osijek

Write a comment