berlin

JABUKA NIJE KRUŠKA

Posted on : 20-09-2012 | By : admin | In : TAJNA ŽIVLJENJA Jasna Župan

4

TAJNA ŽIVLJENJA
Piše: Jasna Župan

Koliko smo samo puta čuli: ne možeš promijeniti druge, mijenjaj sebe!

Eh da, veliki je teret ta izreka jer nas tjera misliti kako s nama nešto nije u redu svaki puta kada se u nekoga razočaramo, kada nam ne uzvrate ljubav ili na naše mjesto dođe netko bolji.

Bojim se kako je malo tko svjestan zapravo činjenice da isto tako kao što se onaj drugi ne može promijeniti …kako je moguće da bismo se trebali ili mogli, mi. Zar smo mi tako nestabilini, labilni , površni kako bi nas netko mogao mijenjati kako mu paše samo zbog toga da bismo mu bili dobri dok s druge strane trpimo jer ne smijemo očekivati da se netko može promijeniti zbog nas?!

Doista strašno zvuči a i sama sam nekada živjela pod tim okrutnim zakonom.

Muž i ja smo dva različita svijeta koje je nebo spojilo u jedan, sa svim svojim vrlinama i manana isto po jednoj od uzrečica kako se suprotnosti privlače. I doista, privukle su se! No, pitala sam se trebam li se odreči svoga svijeta iz ljubavi prema njemu ili on svoga u korist mene, mada u braku to znači …u korist nas.

Ja kao ja, to jest …žena k’o žena, ipak odgojena u jednom konzervativnom duhu smatrala sam kako bi on trebao biti taj koji zna što je za nas najbolje pri tome stavljajući svoje potrebe na neko drugo mjesto.

Sve sam puštala dok se nisu počele dešavati nesreća za nesrećom, gubitak za gubitkom…

Za puno toga je bio zaslužan njegov karakter, njegov životni put koji je jedan od najtežih kojih sam susrela u svome radu.

Tada nisam znala iz kojih razloga se sve tako odvija, zašto on to sve  dopušta i zamislila se kao i svi …da me voli pa drugačije bi se postavio, ne bi dozvolio da se zbog drugih ja patim, da se narušava naš svijet.

Nisam znala da to nema veze sa ljubavlju nego sa našim karakterima. Sada znam da neke stvari jednostavno ne možemo iz razloga što ne možemo protiv sebe.

Tada se nisam bavila astrologijom, tada sam mislila kako ga trebam naučiti da se promijeni za svoje dobro, da mu ukažem na to što ne radi dobro, da se mora znati postaviti prema ljudima jer nisu svi dobri kao on. Ne, on nije imao percepciju toga dok su drugi koristili tu njegovu dobrodušnost.

Onda sa čula tu, usuđujem se reči, nepromišljenu izjavu: ne možeš promijeniti druge mijenjaj sebe!

I tako je počela moja borba da ja mijenjam sebe …samo problem je bio što nisam znala u što! Kako god sam okrenula, što god ja napravila nije se mijenjala naša situacija samo nas je ta promijena udaljila jedno od drugog.

Još jedna od stvari koje tada nisam znala je ta da nešto što nismo uzrokovali mi, teško da mi osobno možemo i popraviti. Što znači, ja nisam mogla popravljati ono što je uzrokovao njegov postupak.

Valjda mi se upravo zbog toga trebala dogoditi astrologija koja je u meni čučala od kada znam za sebe. No kako sve ima svoj razlog i točno određeno vrijme kada će se desiti, tako je i ona došla očito u trenutku kada sam bila spremna za nju.

Radila sam ja nju svakako i iz hobija i zabave …sve do jednog perioda kada smo upali u veliku krizu. Nisam si moga objasniti što, kako i zašto i bila sam na rubu, htjela sam izaći iz svega.

Ništa nije imalo smisla, sve je bilo glupo! Pitala sam se, što mi vrijedi astrologija kada ne mogu pomoći ni sebi ni njemu da izbjegnemo te situacije.

Znam da će zvučati nevjerojatno ali odjednom su se pojavili odgovori!

Prvo i osnovno, morala sam upoznati sebe …tko sam , što sam i kuda me život nosi. Tada sam prvi puta uzela svoju natalnu kartu i obradila ju u detalje jer …kao i svi …i ja sam mislila da se dovoljno poznajem , da je dovoljno znati što mi treba, a sve ostalo ide samo po sebi. I ide samo što se eto, kada nam krene po zlu, često pitamo Bože zašto baš meni i zašto baš ja moram patiti?

Sad znam da moramo, svi ali svatko na svoj način jer to je u skladu sa našim karakterom koji je naša sudbina.

Tada sam nakon 15-ak godina braka prvi puta upoznala svoga muža.

Tek tada sam znala tko je on a tko sam ja. Ja sam takva i ne mogu biti drukčija i više se zbog nikoga ne mijenjam kao što je i on takav,jedino što sada znam zašto je takav i zašto kroz sve to prolazimo.

Spoznala sam da je moje područje braka aspektirano tako da on ne može biti drugačiji a ja u njegovom ovakva kakva jesam i prestale su borbe s tim tko od nas ne odgovara onom drugom.

Samo smo trebali pronači ono što će održavati ravnotežu u našoj različitosti a to je ljubav koja se udaljila a zapravo je bila sveprisutna jer ona je jedino što se ne mijenja ma koliko se mi mjenjali.

Svi oni koji od nas očekuju da trebamo biti drugačiji, nadaju se da ćemo s vremenom biti dugačiji, bolji moraju znati da se nećemo promijeniti a oni će se načekati. Ili se pak s vremenom razočaraju da nas ne prepoznaju pa kažu kako smo se promijenili, moraju znati da samo s vremenom postajemo zreliji i u skladu sa onim što oduvijek jesmo.

Razlika je u tome što ne sazrijevamo svi jednako i u isto vrijeme.

Upravo kao što stablo jabuke nikada neće uroditi kruškama tako se ni mi ne možemo mijenjati u nekog drugog, samo možemo prestati biti po nečijem ukusu ali… to nije naš problem!

Comments (4)

Poštovana osobno mi ne treba nikakovih pojašnjenja..Uz svoje visoko školovanje i obrazovanje..ljudi se i te kako mjenjaju putem svojih životnih prilika,ali i snimajući i sakupljajući znanje i iskustvo, jedni od drugih,nekad smo bili pod komunističkim jarmom..sloboda rada i govora bila nam je ograničena.Danas imamo demokraciju i te kako su nužne promjene rada kreativnog razmišljanja i djelovanja.Drugo je karakter čovjeka i pitanje ..što malo tko to želi priznati.
Upravo se sjetih mladog svećenika Pod nazivom: «Milošću Božjom od drogeraša do svećenika» u župnoj crkvi sv. Petra u Schaffhausenu održana je od 2. – 4. ožujka 2012. trodnevna misijska duhovna obnovu. Obnovu je vodio don Ivan Filipović, duhovnik terapeutske zajednice.
Sam don Ivan je kao mladić krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina bio ovisnik o teškim drogama. 1994. godine je došao na odvikavanje u spomenutu zajednicu i u njoj ostao pet godina.

Više:http://www.hrvati.ch/index.php/MISIJE/miloscu-bozjom-od-drogerasa-do-svecenika.html

Poštovani… nitko od nas se ne može mijenjati drugačije od onoga kako nas je Bog zamislio i od sudbine koja nam je namijenjana, o tome se radi.
Istina jabuka može narasti na kruški ali ona je i dalje jabuka koja tamo raste, ako na nju djeluje okolina u smilsu ‚cijepljenja‘ tada je to mix jabuke i kruške i opet je to voćka za sebe koja nije ni potpuna jabuka niti potpuna kruška.
Smisao poznavanja sebe je u tome da mi spoznamo tko smo,jesmo li ta jabuka ili taj mix i da se takvi predstavmo drugima te da nas okolina kao takve prihvati ne očekujući da ćemo s vremenom postati netko po njihovom ‚ukusu’…
O tome što je netko morao otići negdje, napustiti domovinu ili slićno, to je također dio njegove natalne karte, njegovog životnog puta što sam spomenula u prošloj kolumni.
Naglasak na važnost upoznavanja svog ili nečijeg karaktera je prvenstveno bitan u počecima našeg razvoja u odnosu roditelj-dijete a kasnije poznavanje partnera kako bračnih tako i poslovnih.
Pojedinca jesu okolnosti natjerale da bude tamo gdje ne želi a koliko će tamo ostati, njegov je izbor koji opet ovisi o tome koliko se on sam u djetinjstvu znao ili smio izboriti za sebe.
Zvuči zapetljano, kako kažete, ali je zapravo vrlo jednostavno :)…Svakako me smijete kontaktirati za dodatna pojašnjenja. Lijep pozdrav!

Pokušavam se i sam sjetiti njemačke političare i govornike..koliko puta znaju reći..kad žele nešto promjeniti..od prilike ovako..
Meine Dame und meine Herren die Äpfel sind keine Birnen..
te brojke su mi stvarno nedostupne i teško ih je okružiti..jer se još uvjek rado ponavljaju.

Niko i Ništa,
me je sada potaknuo u daljnja razmišljanja..da postoji i voćki na kojima se dade cijepiti neka druga vrsta..ali bez ljuske prisutnosti i vjere u Boga.. vjerovatno nebi išlo ništa.
Istina je da se ljudi mjenjaju najbržije..u mjestu pa pokušaju primjeniti i druga iskustva..kada se na nečemu opeku poput mala djeca.
Naši su se pak iseljenici odlazeći s trbuhom za kruhom..morali mjenjati i prilagođivati na radu domaćina u stranim zemljama i te kako brzo tako rekuć skakati iz opanka u cipelu.. Za njihove doživljaje i njihova dragocijena iskustva..malo tko u Hvatskoj.. im rodnoj domovini i pita..jer se upravo boje toga..tj..promjena..upravo slično kao što je i naveo..naš
niko_i_ništa
Nećete vjerovat, ali na kruški može narast jabuka. Malo ste se zapetljali, ali dobro je da ste se otpetljali. Moj je moto, zapiši na papir šta ne valja, i živi svaki novi dan u skladu s tim. Svaki dan se čovjek može ponovo rodit, prebrisat memoriju, i polako, sitnim koracima. Lijep pozdrav.

Stara nam naričja pak govore:..BONUM EST FUGIENDA ASPICERE IN ALIENO MALO !-> Dobro je na tuđoj nevolji uočiti što treba izbjegavati. (Tuđa nevolja može biti pametnome čovjeku dobra škola).

Nećete vjerovat, ali na kruški može narast jabuka. Malo ste se zapetljali, ali dobro je da ste se otpetljali. Moj je moto, zapiši na papir šta ne valja, i živi svaki novi dan u skladu s tim. Svaki dan se čovjek može ponovo rodit, prebrisat memoriju, i polako, sitnim koracima. Lijep pozdrav.

Write a comment