berlin

CINDERELLA

Posted on : 24-05-2012 | By : admin | In : KORIENSKA MISAO

2

KOLUMNA POVODOM
piše: Sandra Marelja Muić


Prošlo je. Gotovo. Napokon. Još jedna epizoda iz stranačkog života sadašnje opozicijske stranke. Ova, izgleda …najgledanija! Mislim da ne možemo niti govoriti više o epizodama, jer smo  dobili skoro pa ciklus igranog filma, svaki tjedan po jedan blockbuster. Ovaj tjedan bio remake klasika braće Grimm. Cinderella, bez izgubljene cipelice i princa koji hita u pomoć. Zato je tu modernija izvedba istoga -izgubljena fotelja! Nije pomoglo ništa …ni novi kompletić u stranačkoj boji, ni dodatni sloj laka na frizurici, ni ritualno paljenje svijeće na Mirogoju.

Kako je vučje bratstvo uspjelo s tom svojom nepodnošljivom lakoćom postojanja izrežirati i ovaj uradak i likvidirati glavnu damu iz grupnog portreta, sam Bog zna, a vjerujem da i on prebaci kanal kada su oni u prime time-u na ekranu.

Mislim, zna se sve, samo izgleda da sirota gospođa nije ništa znala, pa se našla sama u nedjelju navečer, bez princa i kavalira, jer oni šta ih je uslikalo s njom u prvom redu mi nikako nisu spadali u te navedene kategorije. Sve odreda nekadašnji najbliži suradnici, sve liga prvaka kameleona.

Onaj iz Like, sjedi pored nje kao da od prekjučer mora na nuždu, kravata ga davi više od fotografa koji žele ovjekovječiti trenutak rukovanja bez kontakta očima. Onaj pored njega, iz Zadra, okrenuo se cijelim tijelom od njih, kao da je netko  otvorio hladnjak s pokvarenom tirolskom, preočito da već zna ishod i jedva čeka da cirkus završi.

Vidim joj u jednom trenutku u pogledu nevjericu i šok, smanjene zjenice i potpuno bijelo lice. Netom je možda postala svjesna da ih možda nije trebala uvijek zahtjevati da ustanu prilikom njenog ulaska u sobu sastanka i inzistirati na samo svojoj  kožnoj stolici.  Možda se nije trebala toliko ježiti na svoje stranačke kolegice, pogotovo one mlađe i pametnije od nje. Možda je ipak kompletić bio promašaj … Tko će ga znati.

Ni sljedeće prohladno svibanjsko jutro nije donijelo ništa novoga na sajmu taštine.  Mega naslovnice, davež novinara hoće li nešto kivno reći i apsolutni manjak empatije za  bilo što učinjeno proteklih godina.  Premijer je coolerski indiferentno nešto prokomentirao iz  svog prekooceanskog posjeta, čak se imalo više čitati o stoljnjak haljini njegove supruge koja je šivana u Zagrebu za tu prigodu, te kako je mrs Obama prekrižila sva modna lupetala sa svoje liste samo da bi se domogla iste takve. Kako ne!

Posljednji očajni pokušaj skretanja pažnje na sebe, izjava da joj se onaj kome predaje stranačku vlast ne javlja na telefon, a ona se htjela srdačno isćaskati za kraj i sasuti mu tople želje preko mobilnog operatera. Nije, eto, mogla sinoć čekati dok završe izbori, ostavila je tijesto da kisa, pa da ne ode sva mast u propast, požurila se ranije kući.  Obećala sutra donijeti kiflice kada bude išla u posjete u Remetinec, a ona  stvarno drži do svojih obećanja.

Gdje god sam pogledala u ponedjeljak: sekvence nedjeljne melodrame. Koliko je prenaglašeno bilo medijsko promoviranja jednog kandidata za predsjednika, toliko je prenaglašeno isticanje gubitka izbora bivše predsjednice stranke, pored toliko žalosnih i vrišteće loših situacija u zemlji.  Nekako mi se čini previše. Puno toga se meni tu čini previše.  Moglo bi se reći kako se tu radi o nekoj vrsti manije, točnije rečeno …egomanije na jednoj hrpi!

Comments (2)

Rastanci su uvijek bili i biti će natužniji dio svakodnevnog nam života i različitih sudbina.

Ne, nisam mogao ne reagirati, jednostavno tekst povuće, natjera da se potraži što drugo od gospođe, jer ugodno sam iznnađen, i a više i nisam, jer svki novi tekst samo potvrđuje već izrečeno, vrsna analitičara, izoštrene moči zapažanja, s prijeko potrebnom ironijom, jer kako ovome i ovakvome, pregledu hrvatske zbilje prići. Naslov ima: „Vučje bratstvo,“ zašto ne kompletirati osvrte, uokvirit ih u jednu knjigu, i natjeati druge,
da smišljaju književnu formu, uknjiženome…. Od jedan do pet,
čista desetka. Kada smo na temi bajki podići ću i prčitati „Snježanu i sedam patuljaka“…
Nikola Šimić Tonin

Write a comment