berlin

MAJA

Posted on : 26-03-2012 | By : admin | In : 09 PRIČE, Sandrine priče

0

piše: Sandra Marelja Muić
Jozo se ispravi na trenutak  ne bi li ublažio bol u leđima. Dva reda dalje, Anđa je potpuno odsutno obrađivala svoj red sa krumpirima bez potrebe za, makar sporadičnom komunikacijom  u ovoj pustopoljini.  Od jutros je cestom prošao samo jedan rasklimani tamić i više se ništa nije dogodilo osim što  su uspjeli obraditi  cijelu lijehu sa kapulom i skoro pa pola krumpirišta.  Nije ni čudo da je Anđa djelovala odsutno, jednolični rad i presuha zemlja  ubacili su joj mentalni sklop u mod za hipnozu, pa je zato i tako brzo napredovala. Jozo pogleda za onih par tuka šta su se vrtile po obližnjoj travi  kao u nekoj kolektivnoj dubiozi, te išle dva koraka desno i dva natrag i opet tako bez neke ozbiljne strategije napretka.

Taman posegne za bocom ugrijane vode kada se iz daljiine začu auto kako se približava i kako se činilo, ide pravo k njima. Novi bijeli golf zagrebačkih tabla skrene putićem koji je vodio do njihovog polja i podiže oblak prašine parkirajući pod bajamom , a malo je falilo i da se parkira na bajam.  Anđa ležerno baci pogled na auto i nastavi dalje sa svojom strojno-ručnom obradom još uvijek u seansi hipnoze.  Iz auta iziđe dvoje mlađih ljudi,muškarac i žena, jedno popravljajući košulju, a drugo frizuru.

Dobar dan …. – pozdravi atraktivna mlada žena ispod ogromnih tamnih naočala i krene prema Jozi dok je drugi dio tandema stajao pored auta i pričao na mobitel.

Ne znajući hoće li prvo pozdraviti ili zatvoriti bocu od vode ili otresti nereprezentativne maskirne poljodjelske hlače , Jozo se zabulji u vitku plavokosu gazelu u najužim hlačama koje je u životu vidio i jedva promuca  kroz ono preostalih zuba  „ …Dobar dan“.  Gazela krene u najvišim cipelama koje je Jozo ikad vidio još korak naprijed no kapitulira pred iskopanom mekanom zemljom, a i pred Anđinom pojavom koja se ugledavši ovog endema uspravi u krumpirištu i naoštri pogled kao da je drži na ciljniku negdje u savani. Bogami joj sad bi ko pravoj gazeli, radi čega god da je ovdje došla.

-Oprostite što Vas smetamo, …mi smo iz Državnog inspektorata, …ako biste nam mogli pomoći … gazela digne naočale i jednim treptajem masnog sloja na  gustim trepavicama zapali sve ono što su Jozo i Anđa napravili danas, tako se barem Jozi učinilo na tren dok ga ne protrese spomen riječi „…inspektorat“.

Uh , majku mu…pa nisu došli radi ono dvije litre ulja šta sam odnio načelniku neki dan.

Asteroid Anđa baci motičicu sa strane i krene prema njima. U međuvremenu se jedna tuka zalijepi u sjajnu felgu  pokušavši kvocnuti ono „VW“ na njoj, vjerovatno je to bilo od silnog hodanja u krug po ovom suncu. Muški dio iz „inspektorata“ je još uvijek tipkao po mobitelu.

E,…procjedi Jozo na pola daha još uvijek držeći bocu s vodom u ruci kao da je nikako ne smije ispustiti na pod, ne bi da je kapsula sa plutonijem iz james bonda….izvol’te..šta Vam možemo pomoći…

Gazela izvuče neku sliku iz svoje plave fascikle i tutne im je pod nos.

Dojavljeno nam je da je ovom cestom jutros prošlo vozilo u kojem se nalazi ova umjetnička skulptura, odnosno najvjerovatnije njeni djelovi ,…to je umjetničko djelo ukradeno ovaj tjedan  i pod državnom  je zaštitom, zove se „Gola Maja“….Cokčući jezikom među bijelim zubima i trepčući onim svojim naftnim trepavicama brbljala je gazela dok je  Jozo potajno udisao oblak smrznute vanilije po kojoj je davala i polako se opuštao. Što od arome koja ga je učinila da na trenutak zaboravi vrijeme i mjesto, što od činjenice da se ne radi o one dvije litre ulja njegove.  Poznavao je samo jednu Maju, a ona je radila na šalteru u banci koju je viđao jednom mjesečno  i nije bila gola i ne daj bože da ju je tako poznavao pored ovog isijavajućeg asteroida pored njega kod kojeg mu se svakog trena činilo da će se vratiti po onu motičicu koja je odmarala u polju.

Jutros vam je ovdje prošao samo jedan tamić… odloži Jozo bocu u obližnju kantu sa alatom.

Gazela digne obrvu.

Hm…nije isključeno da su to oni …takva skulptura je jako teška i ne može stati u osobno vozilo …mlada žena vrati kopiju u fasciklu i napući usne.

-Jeste li vidjeli možda na koju stranu su otišli na ovom raskrižju, …lijevo za Zagreb ili desno za Split?

Anđa se polako vraćala svom četvrtom redu, popravivši maramu na glavi. U međuvremenu je kolega upalio golf, ne bi li dao znak za pokret  jer mu se učinlo valjda da je gazela dugo u razgovoru ili ga je mučila neka druga ljuta potreba.

E,..to vam nismo gledali …a i ne bi vam znali reći gdje su veći lopovi, oni u Zagrebu ili oni u Splitu …, ali znam da ima jedan u Splitu šta se nakupio umjetnina, biće onda da su i oni krenuli tamo …

Gazela nešto promuca, okrene se na dvometarskoj peti i uputi prema autu. Golf zavije tuke u oblak prašine i odjuri odakle je i došao.

Write a comment