berlin

BAKINA ČIPKA

Posted on : 29-09-2011 | By : admin | In : Gordana Knežević

5

BAKINA ČIPKA
piše: Gordana Knežević

…I dani se pišu kraćim trenutkom, kada linija nebesko plavog blijedi… kao stara čipka iz bakinog ormara, a podsjeća na ono vrijeme, koje je ostalo živjeti…

…u pričama

…u sjećanju

…u ponekoj uspomeni

i u kojoj bori više…

a ipak jednako je draga i možda i još više moja i lijepa.

…Ostajem zarobljena, uhvaćena trenutkom sjećanja, a budim ih dodirom, laganim, nježnim, držeći gotovo bojažljivo uspomenu, ne želeći promijeniti ništa…

…niti jedan nabor…

…i moj život pišem naborima mojim…

Dani su ugaslog ljeta, iako još uvijek griju i prožimaju, ipak namočeni izmaglicom…

I sama bivam uronjena, obavijena ispranim.

Isprana su moja sjećanja, brižljivo izvezena neminovnošću prolaznosti, a ostaju u mojim osjećajima kao nešto prošlo ono što sam nekada živjela jarkim bojama i prodornim mirisima…

Ostalo je samo sjećanje, proživljeno izbljedjelom čipkom, lagano položene na mojim koljenima, nekada negdje od nekoga pažljivo pohranjene u vremenu sjećanja…

…a danas ovim kratkim trenutkom živim ponovno …tu ljepotu …izbljedjelu …zaboravljenu, ispranu lošim …i uživam u blistavosti njezine patine…

…i zato je magična…

…i ne bih željela novo…

…savršeno bijelo…

…nenaborano

…sterilno

Želim ju upravo takvu…

…ispranu, izbljedjelu i s ovim žutim mrljama…

od vremena i udaraca

…i s ovim mirisom suhe lavande

…i zbog nje se osjećam živom

…zbog ove patine…

…niti ugaslo ljeto ne znači kraj …jer boje su još uvijek jednako moje i moguće da čula prožimaju više…

ili tek sada …kad su zrela …opojna i omamljujuća…

…kao lavanda …obavijena brižljivo izbljedjelom čipkom…

…omamljuje …prožima i budi čula

…i kada jarko pomalo postaje zagasito …kao moja sjećanja …na ono jučer …a nešto živim i kao moje danas…

…i shvaćam kao kraj jednog ljeta, kada svjetlost postaje kraća, a tama donosi smiraj …od užarenoga i jarkoga…

odmor od glasnosti i jakosti …i ostaju  kao razliveno žutilo koje osjećam kao sunce …i toplo je, baš ovako razliveno na bijelom.

A zadovoljstvo pronalazim i u neminovnosti onoga sutra

…i već mi misli lutaju dalje …tamo kada naši trenuci svjetlosti postaju sve duži …i duži…

i gotovo da mogu ponovo osjetiti miris …slatkoga, i možda je to i ovo mirisno plavo što pokreće

…zatomljeno…

…zaboravljeno.

I spuštam pogled …i tko zna tko ju je vezao i čije misli i prošlost mogu osjećati, a mrlje ostaju samo kao nečujni podsjetnik vremena…

I tko zna čije su nade bile utkane?

…A ja, ja gotovo da mogu dodirnuti i snove…

…moje i nečije…

i ova izmaglica kasnog ljeta

i sve je tiše …mirnije, gotovo da spava, a boje se miješaju …stapaju, razlijevaju zajedno s oblacima…

i bakina čipka …kao jedan oblačić …u sjećanju prolaznosti vremena…

…i ovo moje kasnoljetno putovanje, lagana uznemirenost od ovoga što susrećem, lagana strepnja zbog onoga ka čemu idem.

…putovanje …naše i svakidašnje.

Malo uzdrhtale sjete kada silovitost ustupa mjesto plahom, jer sve se nečujno, neprimjetno gasi i nestaje…

…te ostaje samo kao sjećanje

i nestaje u izmaglici, kao ovo ljeto koje se neminovno gasi, umorno od siline i traži smiraj u ispranom…

…izmaglici naših sjećanja …a ostali su samo pokoji mirisi obavijeni našim prošlim životom …i mojim

…i pohranjujem, brižljivo spremam, ostavljam i mrlje kao trag mojeg vremena, koje i nije bilo samo moje

…a dodir je hrapav, osjećam svaki nabor, a glatko donosi olakšanje, kao i mirenje s neminovnim, a neminovno je bilo i ono što je prošlo…a ostalo je kao ova bijela čipka s razlivenim žutim, položena pažljivo na mojim koljenima.

…i lavanda koja je budila sjećanje …i nju ostavljam upravo tu, da počiva i dalje, spremljena nekada davno i ostavljena našim sjećanjima.

…i slatko je susresti nešto ostavljeno i proživjeti jačinom uspomena

…i vratiti se bljedilu

…prolaznosti vremena

…i utopiti se u bojama ugaslog ljeta.

I podižem lijeno bakinu čipku …ostati će ponovno tamo, negdje zaboravljena …pospremljena u nekom trenutku vremena.

…a ja se vraćam mirisima i svjetlosti nekog jutra…

…i nije važno što ljetu ostavljam silovitost, jer osjećam se jakom i sada kad sve doživljavam isprano

…kao bijelo s patinom i pokojom mrljom

i privlači upravo zato

jer je istinski

moje

i proživljeno…

 

 

Comments (5)

Problem je ipak u tome šo bakina čipka.. gubi sve više vrijednost u cijeni..ponekad se nađu na tržištu.. i strojni falsifikati.. ali i s mlađuim generacijama koja često ne poznaju ta djela..na taj način ni vrijednotu cijene ručnoga rada.
Možda se netko stručan nađe u udruzi ili društvu.. te upravo približi mladima..osim u domicilu i u iseljeništu ručnim radom.. hekljanje bakine čipke..bilo bi od koristi uz nas i za generacije koje dolaze..kako da se stvarno ne zaboravi kako se to i radi.

Hvala draga Gordana na ovako lijepom i životnom opisu sjećanja i osjećanja….. Bakine čipke su upravo zato tako životne jer u sebi nose energiju ljubavi koja ne umire s godinama. Ljudi odlaze, ali ljubav u ma kom obliku, pa i u tom, unešenom u njezin predani rad dok je čipku heklala ili na neki drugi način izradala, ostaje zauvijek. Širi se zrakom, okolinom, nebom, ne ostaje iza bake samo njena čipka, ostaje cijela ona u tom komadiću izblijedjelog platna, i svaki put kad čovjek dotakne čipku, dotakne ljubav i osobu koja je cijelu sebe utkala u svoje djelo!

Hvala i vama Gordana

Uvjek ću poticati moral i dobru volju onima.. koji ga istinski zaslužuju..među njima ste i vi osobno.
Upravo kroz tekstove poezije i proze se i te kako može prepoznati čovjeka.

Želim vam još puno uspjeha

Zahvaljujem gospodine Mayer, vrlo rado pratim vaše komentare na moje tekstove, poezija i proza je moje omiljeno izražavanje, bez obzira što me ovdje možda više poznaju po političkim kolumnama, iznimno mi je drago kada mi objave nešto što osjećam istinski.
Još jednom puno hvala…poštovanje

Poštovana Gordana Knežević
jako lijepo

Ako je uspomena..to bi značilo prošlost..
neka je to siječanje..neka to znači budućnost.

Write a comment