berlin

SJETI SE BARBARA

Posted on : 31-08-2011 | By : admin | In : Za srce i dušu

1

Jacques Prevert

Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smiješila si se
A ja, ja sam se isto tako smiješio
Sjati se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom iz Quessanta
O Barbara
Kakve li bljezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svom stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili jos uvijek živi
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
od koga ne ostaje ništa

 

 

Comments (1)

KIŠA
Toga dana nad Mostarom je lilo kao iz kabla,što se kaže u našem narodu.
Neretva je bila toliko nabujala da je većina Mostaraca mislilo da će doći do poplave.
U Mostaru je bilo mnogo beskućnika,što kad bi i došlo do poplave ne bi imali gdje da odu.
Srećom Mostarci su jako kolektivni i sa istočne i sa zapadne strane Neretve pa bi ti beskućnici ipak našli neki smještaj.
U to vrijeme ja sam imao 21 godinu.Imao sam i djevojku.Zvala se Mia.Imala je plave oči i dugu plavu kosu.Jednog preljepog junskog popodneva,Mia i ja smo otišli na Neretvu,bez ikakvog razloga.Došli smo na rub jedne stjene i tu smo sjeli.Nakon kratkotrajnog odmaranja Mia je ustala i oskliznula se.Pala je hladnu Neretvu.Iako je bila sjajna plivačica nije se mogla oduprijeti jakoj struji.Nakon 5 metara udarila je glavom od stijenu i na mjestu ostala mrtva.U sebi sam nisam osjećao potrebu da živim.Ovdje ću završiti jer nemam dovoljno snage da nastavim.

Write a comment