berlin

POLITIČKA ŠKOLA

Posted on : 12-07-2011 | By : admin | In : Brodske priče

11

BRODSKE PRIČE
piše: Emil Cipar

Novi sam u Hrvatskoj. Dobro …ne baš sasvim novi. Već sam živio ovdje…, ali davno jako davno. Od tada se puno toga promjenilo. Novi ljudi, nova država, novi sustav, novi običaji, nove tradicije…Sada slijedi logično pitanje: …A kako tradicije mogu biti nove? E može! Ono, …bar meni su nove. Imamo tradicionalni Festung fest, tradicionalnu fišijadu, tradicionalnu čvarkijadu, tradicionalnu rakijadu… Za posljednje baš nisam siguran da je tradicionalna, ali to nije tako važno. Nije se teško priviknuti na to. Ono što mene najviše zanima je politika. Uskoro su izbori i ja bih htio biti koliko-toliko spreman za njih. Bit će to moji prvi slobodni izbori. U Njemačkoj nisam imao pravo glasa, ali sam pozorno pratio događaje oko izbora, tako da mi je skoro sve bilo poznato. A kako to izgleda u Brodu? Tomu treba posvetiti posebnu pažnju. Najbolje je raspitati se. Ali gdje? Pa najbolje je kod biračkog tijela…, u bazi…
-Eeee, u Brodu ti to nije jednostavno! …moj će sugovornik… Pa nastavlja: -Mi Brođani smo ti posebna sorta ljudi. Mi nećemo da nama bude dobro! Mi moramo imati nešto da možemo kukati! Razumiješ ti mene. Mi uvjek moramo na nekoga psovati, nekomu prigovarati. Brođanin je to zadovoljniji što mu je bolesnički karton deblji, mirovina manja, stan hladniji, voda zagađenija… E onda Brođanin sa takvim debelim bolesničkim kartonom dođe u kafić, karton na stol …da svi vide… Onda je on king…, razumiješ? Onda on vodi glavnu riječ… evo dali mi opet tri dana bolovanja…, a tlak stoosamdeset. Bio sam i na EKG-ju…, gdje nisam sve bio. Evo sada imam uputnicu za labaratorij!
Dok king ovo priča drugi s puno tanjim kartonima šute. A šta oni mogu i reći. Pred njima je najjadnik glavom. A svi mu zavidno pogledavaju bolesnički karton, priželjkujući da i njihov bude jadnoga dana bar približno tako debel.

Teško mi je to povjerovati. Moj sugovornik primjećuje moj nepovjerenje, pa nastavlja:

-E evo ti još jedan primjer: Evo ti ova sportska dvorana. Koliko dugo je tu stajala nedovršena! Nikomu to nije smetalo! I bilo fino! Ideš se malo prošetati, pa vidiš tu ruševinu, …malo psuješ…, imaš o čemu pričati, …razumiješ! I onda dođeš kući nekako opušten, …nekako na brodski način… zadovoljan. Ali to se nekima u Zagrebu nije sviđalo..!. Završili dvoranu, samo da nam naude…, da nam bude dobro… Onda došli na brzinu iz Zagreba, …nitko nije znao,…čak ni gradonačelnik, …promrmljali neku ispriku, kao… neće se to više dogoditi! …nismo tako mislili! A neće vraga! Opet će nam nešto napraviti na brzinu…, dok mi spavamo… I onda …jednoga dana ideš u šetnju …ne slutiš ništa loše…, a ono…novi Autobusni kolodvor! Onda opet ista priča: …gradonačelnik nije ništa znao… i onda jadnik još potroši hrpu novaca da nam to kaže preko televizije.

Sada sam još zbunjeniji. Činjenice idu mome sugovorniku u prilog, ali ne mogu se pomiriti s tim da živim u gradu gdje ljudi ne žele boljitak, ne žele napredak. Moj sugovornik primjećuje moju zbunjenost pa nastavlja:

Tako je uvjek bilo! Dobro je kad je loše! Onda su Brođani na svoj način sretni, sve je opet na svojemu mjestu. Kada je na primjer lijepo vrijeme, onda se Brođanin ne veseli tomu. Neee! …on se veseli što će za par dana opet biti loše…, rekli su na televiziji. Ma ne možeš ti izbaciti Brođanina iz takta. Ne da se on zbuniti…

Dobro pa ne misle baš svi tako?! Sigurno ima Brođana, koji žele popraviti stanje…, nešto učiniti za grad, …nešto u čemu bi svi uživali?

Pa i nema baš! Ono malo što je bilo …ili smo potjerali, …ili su sami otišli. Evo na primjer Zdravko Tomac, veliki izumitelj. Ma znaš onoga što je izmislio komunizam, tuđmanizam, mesićizam… Ma onaj što je sam-samcat razjeb’o KGB… Eeeej…, KGB čovječe! Sada je izmislio krščanstvo…, pa mu je vječnost osigurana. A o svemu je napisao knjiga i knjiga… Još će dobiti Nobelovu nagradu! To ti je naš Superzdravko! On je napustio Brod…, a i šta će tu? Bolje da je što dalje! Još bi nam moglo biti dobro! Bojim se samo da će Brod postati hodočasno mjesto. Turistima bi se moglo pokazivati gdje je Zdravko prvi puta vidio svoga Boga, …koji se onda još zvao Tito. Od onda je Bog često mjenjao imena, ali Zdravko ih je uvjek prepoznao…, nemože se on sakriti od našega Zdravka… Kada hodočasnici navale mi bi opet mogli kukati da nemamo dovoljno hotelskih kapaciteta, nemamo gdje smjestiti toliki broj posjetitelja…

Pa dobro, …kako ću ja onda glasovati? Htio bih se uklopiti, da ne ispadnem neznalica. Koju stranku? Koju koaliciju?

-Ma kakva stranka, …kakva koalicija? To ti je za one, koji žele da im bude bolje! Ako stvarno želiš da se u ovome gradu ništa ne pomakne smjesta onda biraj nekog doktora. Svejedno kojega i s koje liste. To ti je garancija da će nama i dalje biti loše. I to je dvostruka korist. Imaš gradonačelnika kakvoga želiš, a u bolnici doktor manje. Ako ih neznaš po imenima onda biraš one koji ispred imena imaju ono… Dr.

Comments (11)

Kukanje nije samo pojam u Brodu,to je na dnevnom redu i u Zagrebu.Vecinom se kuka kako je lose i nedostaje novaca za svsta,npr.prevoz,solske knjige,rezije su previsoke itd.
A kad promatras sto rulja radi i cim se bavi vidis:puni kafici citav dan kao da nitko nejde na posel,pije se,pusi,dobra klopa,vecina ima dva mobitela,auto svadbe seo organiziraju po feudalski,vecina ima barem dva stana koje nece ili neznaju iznjmiti,ljudi imaju zemljista,kuce katnice,novosagradjeni stanovi su prazni jer su cijene previsoke tako reci horendne.Pa radije nek to propada a ne da se ljudima da jeftinije, pa da malo krene to trziste.Vecina ceka kak je gospon Emil Cipar napisal sto deblji karton,sto prije u pensiju…a onda ce ta prica ici iz pocetka..primanja nisu dovoljna..pa odkud bi to doslo kad se toliko jos sposobnih ljudi salje u toliko pozeljnu penziju.A mladi to promatraju i vec sa 32 godine kad covijek stvara misle kukanjem oboljeti.. i mastati o penziji.. a tko bu tu penziju zaradil ako 50%stanovnistva u penziji ili nije zaposleno.A nesto promjeniti to se veli mora vlada.Ne vlada nego drustvo a to su svi ti i ja itd.Lijepe pozdrave salje Milica

[...] Sanda Ham na priču Politička Škola: [...]

Kad nitko više nema riječi za našega Toma

Nisam čitao Tomčevu knjigu,čovjek kad radi ima pravo da zaradi.ali sam ga budno pratio često mi ga je bilo i žao kako su neki sa njim postupali.Nemogu odoliti stvarnosti da ne rečem,vjeruje u život i nakon smrti.Nemože si predpostaviti da je život nakon smrti tek samo jedna crna rupa iz koje više nema izlaza.

lp-jm

Pa i nema baš! Ono malo što je bilo …ili smo potjerali, …ili su sami otišli. Evo na primjer Zdravko Tomac, veliki izumitelj. Ma znaš onoga što je izmislio komunizam, tuđmanizam, mesićizam… Ma onaj što je sam-samcat razjeb’o KGB… Eeeej…, KGB čovječe! Sada je izmislio krščanstvo…, pa mu je vječnost osigurana. A o svemu je napisao knjiga i knjiga… Još će dobiti Nobelovu nagradu! To ti je naš Superzdravko! On je napustio Brod…, a i šta će tu? Bolje da je što dalje! Još bi nam moglo biti dobro!
————————————————-
Sjećam se dobro i Tomčeva intervjua u jednom našem listu u kojemu je govorio,da nikad neće vjerovati da je smrt samo jedna crna jama iz koje nema izaza.

Poštovana Sanda Ham

Smatram ako i zarađuje nešto ali je bio jedan među poštenim političarima Hrvatske jedan od njegovih naslova bio je i onaj.
Dijasporu nije dobro zapostavljati.

Lp-jm

Skenirali ste Tomca samo tako! Makar kažu da je on doista preobraćenik, ali… preobraćenik koji na tom zarađuje, hm

Ah Zlatko Tomac

Rado sam ga slušao
bio je političar koji se je sa vremena na vrijeme, bio spreman mijenjati za razliku od mnogih drugih.

strašno :) … hoću reći, strašno istinito! :) )

Gospodin Viktor Arbanas je upravo u doljnjem postu spomenuo novinae pa se sve to uklapa u priču.

Ako kažemo sami smo si krivi onda ni pojedini novinari ne smiju izostati,podržavajući one za koje su mnogo čega znali a nisu htjeli reći.
Držajući glave u pjesku a sada se opet ponašaju poput veliki heroja,da su jedino oni izmislili toplu vodu a malu su što za dobrobit hrvatske učinili.

lp-jm

Tako je Emile! O hrvatskom “tradicionalnom” bi se mogli pripoviedati vicevi. Prvo upriličenje netkoga slavlja ili narodnoga veselja koje nema veze s predajom je već “tradicionalno”. Nemaju priređivači i novinari vremena dočekati najmanje petu priredbu pa proglasiti tradicionalnom.

Drugo je golemaštvo (objačnjenje: na šatromlatu je to megalomanija). Gradske VLASTI se ne “troše” na sitnice, gluposti kao održavanje travnjaka, stupića, pločnika, divljem parkiranju ili u biti uređenju grada te redu i miru u gradu. Ne, njima je važno VELIKO jer se tek na velokom izplati lapati! Osim toga s golemim ostvarenjima postaju poznati!

E moj Emile

Birajte vi one
koji imaju najkristalnije
imovinske kartice.

lp-jm

Write a comment

Friend: tai game java - Game Mobile - game mobile online