berlin

NAŠA INTEGRACIJA

Posted on : 19-01-2016 | By : Sonja | In : Sonjine priče, SUSRETI

2

Iz naše arhive ...objavljeno 24.05.2011.

SUSRETI

piše: Sonja Breljak
Poput riječi dijaspora, tako mi uvijek tvrdo i grubo zvučala i riječ integracija. Znači puno a opet zvuči nekako isprazno. Riječi dijaspora u Hrvata se pokušalo stati u kraj, nadomještajući je blažom riječju /hrvatsko/iseljeništvo pa opet ona prva nekako preživjela sve te napade i …iako znači nešto drugo …ostala visjeti u zraku kao naša odrednica.

Ni s riječju integracija nije se puno bolje sreće. Od česte upotrebe zadnjih godina, postade pomalo  bezlična, potrebna a ne previše omiljena. Zamjenske riječi nekako nema …asimilacija zvuči još gore …a i znači nešto sasvim drugo.

Malo je šala na račun dijaspore i integracije. Šteta. To nije dobro. Sve stvari oko kojih se trudi, koje su aktualne, životne, pronađu mjesto u vicu i šali. Tako se lakše prerade, lakše žive.

Primjerice, berlinski komičar turskog porijekla, Bülent Ceylan, zanimljiva je …i ne česta …pojava  u tom smislu. Kao iz rukava sipa komične prizore iz života ovdašnjih Turaka i načina njihova života u Berlinu. Lakše se tako primaju stvari. Pa i o ozbiljnim temama laganije i spremnije razgovara. Tko želi … tko ne želi … tko treba i kakvu integraciju i kakve strance …

Pada mi na pamet ovaj komičar dok mi se slične, pomalo komične stvari vezane uz integraciju događaju i u stvarnosti. Radim svakodnevno u „svijetu u malom“. Ponekad smo poput pokvarenog radija. Izmiješaju se svi jezici …

Kolega Halim, Albanac je, govori i turski jezik. Rođen u Njemačkoj i ima i njemačke dokumente. Ugodan, pažljiv, vrlo točan. Svakodnevno kupuje i donosi na posao novine …Tagesspiegel. A one povelike …poput nekdašnjeg Oslobođenja kod nas u Bosni i Hercegovini ili Vjesnika u Hrvatskoj.  Halim je vrlo pedantan. Novine čita u pauzi između dva prevodilačka posla pa ih potom ponovno uredno  složi. Jest! Ali tu je puno kolega. Svi tijekom dana bace poneki pogled na pokoju stranu Halimova Tagesspiegela pa novine nakon malo vremena nisu više složene, niti cijele …strana tamo ..strana ovamo. Kolegu to strašno  nervira. Doskočio tome  ovih dana. Ili je barem tako mislio. Riješio kupovati po dva primjerka Tagesspiegela. Jedan njemu. I jedan nama!
Bio time zadovoljan tek jedan dan. Sad …po stolovima prevodilačkog biroa, umjesto jednih neurednih novina …imamo dvoje!

I dok tješimo Halima … kako je to neizlječivo  i posljedica različitosti kultura i navika, sa svojom pričom o novinama i integraciji, pridruži nam se Ikram. Ikram je iz Afganistana. U Njemačkoj je dvadesetak godina …

Kad sam tek stigao u Berlin …pripovijeda Ikram …upišem kurs njemačkog jezika. Išlo nekako. Učiteljica stalno govori ..,čitajte novine, trebate čitati novine …i sve tako. U zgradi gdje sam s početka stanovao, puno stanara. U prizemlju brojni poštanski sandučiči. U njima svaki dan zataknuto bezbroj reklama i novina. Kod mene još nema toliko reklama. Nema ni novina. Bože moj …mislim …novi sam, tek stigao u grad. I tako …poslužim se novinama prvima do moga poštanskog sandučiča. Teško čitati ali korisno. I tako nastavim cijeli tjedan, iz dana u dan ..baš sam bio vrijedan.
S početka sljedećeg tjedna, u sandučiću pored …nema novina. Tek …zataknuta bijela cedulja. Na njoj piše: -Ich war vor dir, du Aschloch! Bio sam prije tebe, ti …pa da ne ponavljam  nepristojnost  i u prijevodu.
Ponesem cedulju na kurs njemačkog jezika. Učiteljica se skoro ugušila od smijeha
. Pita ...pa šta si to uradio? Ispričam …uzimao novine, čitao …šta je tu loše?
Tako saznadoh da sve zataknute novine nisu reklama već moj susjed kojega za jutarnje novine zakinuh cijeli tjedan, plaća godišnju pretplatu. Kad sam mu to ispripovijedao koju godinu poslije …tad već bijasmo poodavno dobri znanci …i on se umalo ugušio od smijeha!
…pripovijeda Ikram  …i mi se svi smijemo.

I Halimu koji skuplja po stolu rasute novine, sad lakše.  I to ti je naša integracija …zvuči nekako ljepše, toplije  i shvatljivije u šali i vicu nego samo u ozbiljnim, naučnim i inim   izlaganjima, raznih Sarazzina …

Comments (2)

Ono što je interesantno

Autor je za tu priču dobio nagradu
od Večernjeg lista a mačka
koja je prošla svoju mačju kalvariju ni miša.

Bilo je bilo malo šale od Hrvata iz dija-spore

Ivan Ott :
Priča Iz života

Mačak „Tigar“

U ovim teškim godinama iskušenja i patnji hrvatskog naroda, iseljena Hrvatska zdušno i obilato je pomagala sunorodnjacima u domovini. Nije bilo stvari koju nisu iseljeni Hrvati slali u ime humanitarne pomoći. Popularna hrvatska komičarka Nela Eržišnik jednom se zgodom našalila apostrofirajući izraz “ hrvatska dia-spora „.
– Ma kako vas mogu zvati „dia – spora“?! Niste vi bili spori, već hitri kad je trebalo pomoći ugroženoj domovini. Pod hitno ste slali vreće brašna, a u njima „Kinder jaja“, da zamijesimo “ kajganu “ onima s one strane balvana!
Pa ipak je jedinstveni raritet pomoć koju je dobio starački dom u Sisku u kojem su zajednički živjeli stari ljudi i ratni prognanici. Starački dom primio je u ime humanitarne pomoći živog mačka, tigrastog krzna, po kojem je dobio ime „Tigar“. Zapravo, bila je mačkica ženskog roda te joj je po pravilu pravopisa pripadalo ime „Tigrica“.
No, naši ljudi u iseljeništvu tijekom godina iskrivili su jezik i stvorili svojevrsnu gramatiku u kojoj je sve dopušteno. Tako je u obitelji Mayer hrvatskog podrijetla nastanjenoj u švapskom gradiću Steinachu, Rems-Murr okruga, od mačkice postao mačor – Tigar.

Write a comment