berlin

HRVATSKI TRAGOVI U UMJETNOSTI TORONTA

Posted on : 03-05-2011 | By : admin | In : 01 VIJESTI I NOVOSTI, 05 KULTURA

1

PREDSTAVLJEN DUBRAVKO NAUMOV, UMJETNIK  HRVATSKIH KORIJENA

priredila: Sonja Breljak
foto: Fariz Kovalchuk, Bezpala Brown Galleriy Toronto
Toronto/Treće predstavljenje  Dubravka Naumova, umjetnika  hrvatskih korijena torontskoj publici odvijalo se  u renomiranoj  Bezpala Brown Gallery  koju vodi Lyudmile Bezpala- Brown.
Na svečanom otvaranju grupne izložbe troje  umjetnika: Dubravka Naumova, akademskoga slikara, Lučke Koščak , kiparice  i Li Wengeirl , fotografa  iz  Švicarske,  nazočili su umjetnici i značajni djelatnici Toronta. Izložba nema zajednički naslov. Sve radove obedinjuje jedna zajednička ideja …pozitivna spiritualna energija koja postoji u svim ovim umjetnicima i provejava u svim njihovim djelima ma koliko ona bila različita.
Lučka se predstavila svojim „Anđelima“, serijom  terakotnih i gipsanih skulptura. Li  istražuje spiritualno na najprozaičnijim mjestima.
Na umjetničkim djelima  Dubravka Naumova ta energija  se ogleda u novo prezentiranom letu ženskih figura koje su ovoga puta bijele i vise kao simbolika čovjekovoga   stanja duha: slike se zovu na primer: „Radost“,  „Nada“, „Zadovoljstvo“…“Sloboda“…itd. Sve slike su akrilik na platnu različitih veličina.  Izložbi je nazočio  veliki broj uzvanika a  zabilježena je i u kanadskom glasilu za umjetnost, Slate magazin.
Inače, prvo predstavljanje umjetnika Naumova …koji živi u Torontu  …bilo je 7. kolovoza prošle godine,  samostalnom izložbom naslovljenom  Zbogom Infinitiv, isto tako  u  Bezpala Brown Gallery. Na izložbi je  predstavljena  21 slika izrađene  na papiru u kombiniranoj tehnici (akvarel, pastel, gvash) nastala u razdoblju  2009/2010. godine. Na svakoj od slika dominira mala leteća figura princeze koja navigacijskom preciznošću i gracioznošću vlada nebesnim prostranstvom. Naslov   izložbe Zbogom Infinitiv je zapravo posljednji stadij u dugogodišnjem opusu s princezama koji umjetnik obrađuje već desetak godina.
Dubravkov svijet princeza je zapravo simbolika unutarnje borbe umjetnika: njegova intima i kreativnost naspram realnog svijeta koji ga obstruira trivijalnim zakonima profitabilnog društva. Dubravko koristi ovu analogiju da na lirski i pomalo šaljiv način prenese poruku «  biti umjetnik nije lako  baš kao što « nije lako biti princeza ».  Naime, princeze, baš kao i umjetnici, prate unaprijed zadati protokol koji im ne daje prostora za samorealizaciju, tako da oboje ostaju u stanju infinitiva baš kao i glagoli u gramatici: neodređeni i pasivni.
Od 19. kolovoza u istoj galeriji  umjetničke slike Dubravka Naumova sudjeluju na grupnoj izložbi s umjetnicima Rubens Korubin i Dimće Isailovski iz Makedonije.
Za izložbu  akademskog slikara  Dubravka Naumova objavljeno je u kanadskom najtiražnije listu, “ The Globe  and Mail, iz pera R.M.Vaughan, između ostalog i sljedeće: –Na slikama umjetnika Naumova ekspertiza i karakter ponovo se sukobljavaju u seriji vješto razlivenih u akvarelu naslikanih žena u letu. Na nebesnoj plavoj pozadini, Naumove muze, visoko uzdignute u mašti, izvijaju se, lebde i vrte se kao vreteno do zemlje uvijek s repovima kometa u toploj boji. Više nalik na zrakoplov koji slijeće nego drevne  božice, s pompadur frizurama, odjevene u prevelike balske haljine, ove munjevite heroine  su spoj  između superheroja iz stripova  i Zaze  Gabor ( koja u njezinoj autobiografiji tvrdi  kako je Balenciagina balska haljina  koja se otvorila  kao padobran  spasila od pada hotelskog balkona s drugog kata.) Afektivne i pune energije muze umjetnika Naumova ne potpaljuju iskonski  plamen imaginacije – one pale vatru  i narose čelo.” (prijevod s engleskog Marga Mančeva )
Dubravko Naumov diplomirao je slikarstvo na Falultetu Likovnih Umjetnosti u Skopju u klasi profesora Rodoljuba Anastasova,  a kasnije i reklamni dizajn na renomiranom  Ontario College of Art and Design u Torontu. U svojoj umjetničkoj karijeri imao je mnogobrojne samostalne i grupne izložbe .Izlagao je u Japanu, Torontu,  Parizu, Bruxellesu, Beogradu, Novom Sadu,  na kulturnoj  manifestaciji „Skopsko ljeto”,  renomiranom festivalu „Ohridsko ljeto“ i drugim gradovima.

 

Comments (1)

UNIVERZALNO CRKVENO SLIKARSTVO
Ilustrirano Vjerovanje
Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje … i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice, i postao čovjekom. Raspet također za nas pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan … I život budućega vijeka. Amen.

Ilustrirano Vjerovanje ili kršćansko apostolsko i nicejsko Vjerovanje oslikano u crkvi/hramu po redoslijedu početak-tijek-kraj, je sinergija vjere i umjetnosti, dobroga i lijepoga, a pritom je savršeno i nenadmašivo umjetničko djelo kao što je savršeno za sva vremena i Vjerovanje.
Slika ili ikona stvaranja svijeta, kod pročelja, oblikovana je na osnovi Biblije, Postanak 1:1-31, Izlazak 3:14 „אֶהְיֶה אֲשֶׁר אֶהְיֶה“, Kološani 1:16, i Crkvene Predaje, posebno Srednji kršćanski nauk i http://santa-sofia.org. Ova izvorna slika je slavenska sinteza i ispravak teologijski nedostatne, no umjetnički odlične, slike u čuvenoj Sikstinskoj kapeli u Rimu, koja je bila oslikana u 16. stoljeću prije popularizacije Krunice (1571.) i Križnog puta (1731.) pa i te slike u njoj nedostaju.
Slike na lijevoj i desnoj strani: Otajstva krunice (’15 u 1′ oko 25 cm x 35 cm x 15 slika, od Blagovjesti do Krunjenja na nebu Majke Marije, mogući okvir ’15 u 1′ je po uzoru na okvir ‚5 u 1′ Gospe Trsatske) i Križni put (’15 u 1‘ oko 25 cm x 35 cm x 15 slika, 15. slika Kristov silazak nad pakao na Veliki Petak, izvorno slavensko-talijanski) prema svetištu Marije Bistrice i UNESCO-ovom spomeniku kulture Gospe od Škrpjela kraj Kotora, „Hrvatska Sikstinska kapela“ – i druge slike.
Slika Posljednje Večere („iz prvog kršćanskog hrama“ u Jeruzalemu – Dragutin Kniewald) je pred oltarom kao u crkvi u Ogulinu u Riječkoj metropoliji, u katedrali u Punta Arenasu („Hrvatski grad“), u poljskoj crkvi u New Yorku i Mississaugi kraj Toronta, slično kao u Zagrebačkoj bazilici i katedrali, u katedrali u Frankfurtu, u crkvi u Fužinama i još drugdje.
Slika Svetih u životu vječnom sa Bogom, primjerice u crkvi/kapeli u Jadrču u Riječkoj nadbiskupiji i djelo umjetnika Domenica Ghirlandaia, je iza oltarne/pričesne ograde (ikonostas) u apsidi, u čijoj sredini je i tabernakul. Ta slika, kao i 15. postaja Križnog puta, silazak nad pakao, lijepo i savršeno zaokružuje ilustrirano Vjerovanje u jednu dosljednju i nezamjenljivu cjelinu.
U većim crkvama, mogle bi se još dodati i slike, vitraj, kao na primjer pad Adama i Eve, Mojsije i 10 Zapovjedi, Sveti Ilija, Milosrdni Samarijanac – dobra djela, Pokajanje Carinika/Zakeja, Apostolski Sabor u Jeruzalemu, Car Konstantin i sloboda Kršćanstva 313., Sveti Leopold Mandić u ispovjedaonici – sakramenti, Blaženi Ivan Pavao II. na Trsatu – molitva, hram Svetog Petra u Rimu i slično. „Idealni hram, dom naroda Božjega, jest sakralni praktični simbol nadvremenske forme i proporcije, ukrašen likovima svetih osoba i događaja od početka stvorenja do proslavljenja na nebu“ – to jest, hram simetrije i sklada (primjerice u Carigradu, Kijevu, Zenici, Đakovu, Udbini, Rimu i Washingtonu) koji propovjeda Kršćanstvo u slikama i u kojemu se vrši Liturgija na slavu Božju i posvećenje ljudsko. Oblik crkvene kupole mogao bi biti simbol duge iz Knjige Postanka 9:16, a križ na njoj znak je Novoga Saveza. Vidi: Župa Svetog Križa, Osnovni Kršćanski Vjeronauk, Ogulin, 2013.; Župa Hrvatskih Mučenika, Univerzalna Crkvena Ikonografija – Ilustrirano Vjerovanje (prijevod iz poljskog originala 1999.), Mississauga, 2001.; Florijan Škunca i drugi, Sakralni prostor tijekom povijesti i danas, Zagreb, 1987.; Pismo Pape Ivana Pavla II. povodom 1200. obljetnice Nicejskoga Sabora II., Rim, 1987.; Paul Evdokimov, L’Art de l’icône: théologie de la beauté, Paris, 1972.; Vatikan II., Sacrosanctum Concilium, Rim, 1963.; Dragutin Kniewald, Crkveno graditeljstvo, kiparstvo i slikarstvo, Zagreb, 1944.; Dragutin Kniewald, Liturgika, Zagreb, 1937.
Povodom „Godine vjere“ i 1700. obljetnice slobode Kršćanstva, priprema Goranska Matica, Vrbovsko http://goranskamatica.org; blagoslovom Biskupa Mile Bogovića http://gospicko-senjska-biskupija.hr 21.11.2013., izdaje Župa „Blaženi Alojzije Stepinac“, Ogulin, 24.11.2013.

Write a comment