berlin

PRAVDA IZGUBILA RAVNOTEŽU

Posted on : 29-04-2011 | By : admin | In : 01 VIJESTI I NOVOSTI, 17 OSVRTI

1

OSVRTI
piše: Edi Zelić
Sutrašnji „Vjesnik“ … upravo javlja HRT-ov Dnevnik …donosi članak o promjeni strategije obrane generala Gotovine i Markača pred Haaškim sudom. Odvjetnici Ante Gotovine pokušat će novim dokazima demantirati tezu o prekomjernom granatiranju Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca, dok će branitelji Mladena Markača, potpomognuti dodatnim pravnim stručnjacima, pokušati dokazati da „Oluja“ nije bila udruženi zločinački pothvat, odnosno da država Hrvatska nije utemeljena na ratnim zločinima i etničkom čišćenju.
Uistinu bi ova vijest bila komična da nije tragična. Jer definitivno je tragično i paradoksalno da jedan tobože neovisan međunarodni kazneni tribunal napadnutu državu i njene generale osuđuje za prekomjerno granatiranje i udruženi zločinački pothvat. I to u borbi protiv „Republike Srpske Krajine“?!
O kojoj to „Krajini“, časni sude, Vi govorite? O paradržavnoj i nelegalnoj tvorevini Srba u Hrvatskoj koja je …ali sada stvarno … nastala na zločinu? O tvorevini srpskih pobunjenika i četnika koji su ubijali, palili, pljačkali, maltretirali i iživljavali se nad hrvatskim stanovništvom na okupiranom području? O tvorevini koja je pet godina paralizirala Hrvatsku kao državu i čiji su srpski stanovnici, potpomognuti JNA i bradatim spodobama iz Srbije, granatirali hrvatske gradove u kojima su i sami odrasli i u kojima su provodili ljetne odmore?!
Časni sude … Srbi su iz tzv. Krajine pokušali protjerati sve što je bilo hrvatsko, cilj im je bio dobiti etnički čisto područje koje su željeli pripojiti Velikoj Srbiji zločinca nad svim zločincima Slobodana Miloševića. Ono malo hrvatskog stanovništva koje je ostalo kod svojih kuća, uznemiravalo se dan i noć. Starice su silovane, bacane u bunare, starci su ubijeni pred klancima u svojim vinogradima.
Je li Hrvatska trebala i dalje mirno pratiti takve zločine i ne poduzimati nikakve vojne akcije nakon što Vaša međunarodna zajednica nije bila sposobna pronaći zajednički vanjskopolitički jezik i djelotvornije metode od formalnog dizanja kažiprsta, izražavanja žaljenja i osuđivanja navedenih radnji?
Znate li, časni suci, da se većini srpskih zločinaca iz tzv. SAO Krajine nije ništa dogodilo?
Pobjegli su u majčicu Srbiju i tamo se poput Ratka Mladića kriju od Vašeg cijenjenog sudstva. Ali naravno da tu niste krivi samo Vi, nego u prvom redu i mi …Hrvati.
Bilo bi prejednostavno kada bismo svu krivnju bacili na međunarodnu zajednicu. Zakazalo je hrvatsko vodstvo koje je olako zaboravilo postupiti odlučnije u kažnjavanju zločinaca, koje je umjesto toga pristalo na bezuvjetnu suradnju s Haaškim sudom, koje je ispratilo hrvatske generale u Haag i koje nije ni pokušalo obraniti nacionalne interese ili odlučno stati pred Vas i svjetsku javnost, te reći da je Hrvatska napadnuta, okupirana i da je velikosrpski agresor imao za cilj spriječiti hrvatsko pravo na samostalnost vojnom agresijom i uništavanjem svega što je hrvatsko.
Četničke horde nisu stajale ni pred crkvama, spomenicima, oltarima ni križevima. Njima ništa nije bilo sveto!
A danas im Vaša presuda, Haaški sude, u neku ruku pokazuje da su bili u pravu, da su oni „zločinačkim pothvatom“, „zločinačkom“ vojnom operacijom „prognani“ iz zemlje koju su svim silama htjeli oduzeti Hrvatima i koju su uništavali i pljačkali do iznemoglosti. Pogledajte samo koje slavodobitne reakcije je Vaša presuda izazvala u Srbiji, gdje su radikali već sada značajno dobili na podršci.
I što sada?
Hrvati trebaju odlučno reći NE. Hrvati se moraju pobrinuti ispraviti štetu nastalu  Haaškom presudom. Trebaju postići ono za što su hrvatski političari, ali očito i odvjetnički timovi obrane u Haagu bili nesposobni.
Operacija „Oluja“ mora biti zapisana u povijesnim knjigama kao ključan faktor za zaustavljanje rata i otvaranje puta prema mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja, istočne Slavonije i Baranje.
U tom smislu treba pozdraviti najave demokratskih prosvjeda u hrvatskom iseljeništvu, gdje iznadstranačka udruga Hrvatski svjetski kongres Njemačke pokušava mobilizirati hrvatske udruge i pojedince za izlazak na ulicu. Prosvjedi su najavljeni u Frankfurtu i Stuttgartu, a vjerojatno će se održati i u Münchenu te Den Haagu.
Može li se mobilizirati zaspalo i apatično hrvatsko iseljeništvo?
Ukoliko budu izbjegnuti politiziranje demonstracija i pokušaji profiliranja pojedinih stranaka, pojedinaca i njihovih interesa na grbači hrvatskih generala i sudionika „Oluje“ …šansa postoji …zašto ne?!
Ako, dakle, STVAR bude u fokusu pažnje, a NE politika i slave željni pojedinci, možda se iseljeništvo trgne iz zimskoga sna.
Na demonstracijama je bitno pokazati veličinu, dostojanstvo i serioznost. Nikome nisu potrebni ekscesi niti sumnjiva obilježja. Hladna glava i razuman stav postići će najveći efekt u njemačkoj javnosti koja poštuje demokratske proteste, ali osuđuje bilo kakav ekstremizam.
Ako je bilo pojedinačnih zločina, njih treba osuditi, ali istodobno pojasniti da se jedna oslobodilačka vojna operacija ne može nazvati „zločinačkim pothvatom“ zbog prekomjernog gađanja i granatiranja civilnih ciljeva.
Po toj logici, izvolite suditi i ostale zločinačke pothvate …poput američkih ratova protiv Vijetnama i Iraka …izraelske zločine nad Palestincima i obratno, međunarodne operacije u Afganistanu, pa i aktualno u Libiji, jer su u svim tim akcijama stradali civili i u prekomjernoj mjeri su pogođeni civilni ciljevi. Uostalom, svaki pogodak civilnog cilja je prekomjeran, zar ne?
Ante Gotovina nije zapovjedio nikakvo ubojstvo, dapače zgražao se nad nečasnim postupcima svojih vojnika i našao se u ulozi političke žrtve.
Lijepo je to ovih dana opisao američki novinar Washington Timesa, Jeffrey Kuhner, koji za razliku od novinara u Hrvatskoj piše neovisno i istinito, bez pritiska odozgo. Kuhner tvrdi da je general Gotovina izdan od strane HDZ-a.
I ne samo on. Izdani su svi hrvatski branitelji kao i teško stečena hrvatska neovisnost, samo kako bi se dodvorilo Bruxellesu. Sada taj isti HDZ predvođen premijerkom Kosor pokreće diplomatsku ofenzivu i uključuje poznate sportaše u kampanju za peglanje obraza. Sada? A što ste radili zadnjih 15 godina?
Zamazivali ste oči biračima …krali ste …pljačkali …i izdali ono za što su se hrvatski vojnici i generali herojski borili.
I danas imate obraza gledati u oči herojima Četvrte gardijske brigade i čestitati im na njihovoj dvadesetoj obljetnici?
U nijednoj normalnoj zemlji Vi više ne biste bili na vlasti. Prije bi Vas se pronalazilo po zatvorima i u ćelijama poput one u kojoj sada čami heroj Ante Gotovina.
No, Europa Vas je odmah prepoznala kao marionete bez vlastitoga stava, uštirkane lutkice koje će svemu i svačemu kimnuti glavom samo da bi se dobio datum početka pregovora ili pristupa i, ne zaboravimo, novi politički mandat za nastavak pljačke. Sramite se! Odstupite.

 

 

Comments (1)

Dragi moj Emile

Prjatelju možda ćeš se začuditi što ću ti sada reći,ne samo da je pravda izgubila ravnotežu već je i hrvatska privreda zahvaljujući bivšim istrošenim političarima i dan danas na vlasti, izgubila ravnotežu.
Ako ćemo još dalje tako nastaviti o raznim u Hrvatskoj izgubljenim ravnotežama.
Ubrzo ćemo ustanoviti da su hrvatski građani izgubili sa takvim djelovanjem na vlasti ćak i orjentaciju kako uopće se ponašati u ovakvoj državi,u kojoj malo što osim stečaja tvrtki dobro funkcionira.

Podsjetimo se onih prvih ratnih teza,kada se je za Hrmoniku govorilo da nije hrvatski instrument.
Teško se je pojedincima bolo odlućiti da stane pokraj nje,kuda li da netko zasvira na Hrmoniku trebalo je dugo vremena.
Teza za hrvata da nije Hrvat ako nije u HDZ-u to im nije uspjelo.
Pa onda proslava 8 Marta bila je proglašena komunističkim praznikom,teško se je neki muški da ga nitko ne vidi i osudio da makar na skrivećki donese supruzi,djevojki poklon ili ružu.

E sada da nije bilo u Zagrebu za 1 Maj graha gospodina Bandića za tamošnje građane koji su imali priliku doći po porciju više.
Lako bi se nabrojilo koliko je stvarno bilo oni koji su došli pokazati zabrinutost za svoja radna ili neka druga frađanska prava.

Meni kao takvome kakvoga me hrvatski građani u javnosti i društvu poznaju,nameće mi se sve više puta pitanje.
Treba li netko skuhati grah kako bi više hrvatski građana izašlo na ulice,posebno kada se radi o njihovim gorućim pitanjima života i eksistencije u obitelji.
Ili im stvarno svima tako dobro ide.

Write a comment