berlin

OPROŠTAJNE RIJEČI SVEĆENIKA

Posted on : 30-09-2019 | By : admin | In : 01 VIJESTI I NOVOSTI, MISIJA

1

prilog priredila: Sonja Breljak
foto: Mirjana Klišanin
misaBerlin
/ Na kraju netom prošlih nedjeljnih misa, dosadašnji župnik HKM Berlin, fra Edward Sokol, od vjernika se oprostio pismom koje su sastavila sva trojica svećenika koji napuštaju Berlin i odlaze  na druge svećeničke dužnosti.

Evo tog obraćanja od riječi do riječi:

„Danas je 26. nedjelja kroz godinu, sljedeće nedjelje je 27. i predstavit će vam se i novi župnik, fra Dejana već i  poznajete, jer fra Mijo i ja sutra odlazimo na naše nove službe. A kako se najbolje oprostiti, pa sjeli smo nas troje zajedno, napisali smo jedno pismo, jest se puno pričalo, puno se postavljalo pitanja, zašto i kako, šta se desilo? I dobro je da ćete vi biti u to upućeni a ujedno danas je i sveti Mihovil, svi oni koji slave sretan im imendam kao i našem fra Miji.

Znači, provincijski Definitroj na Kapitolskom kongresu, održanom u Splitu od 3. do 7. lipnja, donio je odluku o personalnim promjenama ovdje u Berlinu.

Znači, trojica svećenika u HKM  Berlin razriješeni su svojih služni i imenovani na druge službe. Neki su već to čuli ali nismo to mogli odmah objaviti jer su nam rekli iz Provincijata da čekamo sa službenom  objavom dok sve promjene koje su predložene, ne budu potvrđene od određenih tih Biskupija, zato smo čekali i ovaj trenutak.

Znači, ja odlazim u München, u samostan sv. Gabrijela za gvardijana i postajem još i provincijalov delegat za Njemačku i biti ću župni vikar u njemačkoj velikoj župi koja se sastoji od dvije koje su sad postale jedna velika.  Fra Tomislav Brekalo je otišao za župnika u župi Stankovci Banjevci, to vam je  zaleđe Vodica, jedna od ljepših župa u Kotarima. A fra Mijo Šabić odlazi za meštra novaka na otoku Visovcu, tamo gdje je naš novicijat, na rijeci Krki kod Drniša.

Promjene koje se događaju u našem svećeničkom redovničkom pozivu su sastavni dio našeg zvanja. Vođeni Kristovom zapovijedi da idemo po svem svijetu i da propovijedamo Evanđenje svakom stvorenju, mi svećenici pokušavamo vršiti i živjeti to Kristovo poslanje. Životne odluke koje nisu lagane ne donose se preko noći. One trebaju sazrijeti u nama i za njih trebamo imati jake i čvrste argumente. Na takve  odluke treba gledati s puno aspekata jer one ne utječu samo na onoga koji ju donosi nego i na one koji su povezani s tom osobom. Jedan od takvih odluka bila je i ta da nas trojica svećenika koji djelujemo  ovdje u Berlinu tražimo premještaj, ponavljam, tražimo premještaj na druge službe.

Od onog trenutka kad se doznalo u Zajednici da odlazimo, mnogo je vas dolazilo osobno do nas i pitali zašto je to tako. Pokušat ćemo donekle obrazložiti neke činjenice koje možemo iznijeti, da vam situacija bude malo jasnija, da iz nje iščitate ono što u budućnosti trebate kao zajednica činiti da se iste ili slične situacije ne bi dogodile.

-Zajedništvo u jednoj župi se gradi oko župnika i o tom zajedništvu svi su pozvani dati svoj doprinos ali s tim da se razvija opće dobro a ne da prevladavaju interesi jedne grupe, nekih osoba na uštrb cijele zajednice, riječi su nadbiskupa Nikole Eterovića, našeg apostolskog nuncija ovdje u Berlinu, u propovijedi prilikom podjele sakramenta svete potvrde kod nas ove godine, koje najbolje opisuje ono što mi na odlasku želimo poručiti vama kao pojedincima i cijeloj zajednici.

Svećenički poziv je poslanje koje dolazi od samoga Isusa. Oni su Isusovi predstavnici ovdje među nama. Svaki svećenik koji djeluje u nekoj župi, na svoj jedinstven način pokušava izgraditi zajedništvo, pokušava biti izaslanik samoga Isusa koji nikog nije odbacio nego je i one koji su odlutali tražio da bi ih vratio u zajedništvo. Primjer koji svećenik daje svojim životom najveći je argument u njegovu životu, sve ostalo gradi se na tom njegovu životnom primjeru.

misa 1HKM Berlin imala je privilegiju da imaju tri svećenika. Tu je više razloga zbog čega je tako. Trudili smo se da vam nas trojica u zadnju godinu dana budemo dobar primjer tog zajedništva. Mi smo redoviti razgovarali, dogovarali se, raspodijelili obaveze, pomagali jedan drugom, savjesno izvršavali svoje obaveze. I upravo na takav način kroz zajedništvo nas trojice pokušali biti lijep primjer kako se gradi zajedništvo u Zajednici. Na žalost, to zajedništvo nismo uspjeli prenijeti  na naše najbliže suradnike laike koji su ponekad unosili prevelik nemir i među nas trojicu. Jedno vrijeme je bilo ugroženo i normalno funkcioniranje zajednice zbog interesa jedne male grupice koja je iz vlastitih interesa omalovažavala  svećenike i svećenički poziv, blatila Provinciju koja nas je poslala na ovu službu, fratre i crkvu općenito. Te osobe su se stavljale iznad  svećenika u HKM jer se smatraju sto puta sposobnije, kako su i sami govorili, i kompetentniji od nas za posao koji je naša svećenička dužnost: držanje vjeronauka, rad s mladima, organiziranje pastoralnog života u misiji i tako dalje.

Pokušavali smo uvijek mirnim putem rješavati problem. Pokušavalo se neke stvari objasniti ali se  nije moglo ići naprijed. Svećenici su  zadnjih par, nekoliko godina šutjeli i trpjeli dok sve nije u jednom trenutku eskaliralo. Ne želimo vas opterećivati pojedinostima koje su se dogodile a problem koji je isplivao na površinu zadnjih godina, u zadnju godinu dana, jest problem koji je posljednjih par godina prisutan ovdje u HKM Berlin.  A sada je, kako smo već kazali, eskaliralo.

– Gdje postoji razdor, gdje postoji nemir, gdje postoji ogovaranje, tu nema duha,  duh je onaj koji umiruje na zajedništvo, na ljubav, na jedinstvo, u raličitosti darova, naglasio je nadbiskup Nikola Eterović u istoj propovijedi na dan podjele sakramenta potvrde ove godine.

Svakodnevna napeta situacija između najbližih suradnika u HKM Berlin i svećenika, koja traje posljednjih par godina, nikako nije mogla donijeti dobre plodove. Rad nas svećenika je na raznim mjestima omalovažavan. Svećenike se nekoliko puta prijavljivalo u Biskupiju Berlin da ne znaju raditi s djecom, da neprofesionalno održava vjernauk za krizmanike zbog čega smo fra Mijo i ja išli na razgovor u Biskupiji da bi se obranili od optužbi.  To je samo dio onoga  s čime smo se mi svakodnevno nosili. Nas trojica svećenika koji smo djelovali u Berlinu, imamo iza sebe  rezultate našeg dosadašnjeg svećeničkog rada, na prijašnjim službama. Trudili smo se, naravno, i ovdje ostaviti barem malo sjeme koje će donositi dobre plodove i zahvaljujemo svima koji su nam na tom putu bili podrška i potpora.

Zahvaljujući Bogu na proteklom vremenu, molimo ga za pomoć na našim novim službama a od vas tražimo oprost za ono u čemu nismo bili dobri. Svjesni svoje grešnosti i nesavršenosti, molimo od vas da se za nas molite kao što ćemo i mi vas u našim molitvama i svetim misama prikazivati i moliti Gospodina za sve vas.

Do sad su u HKM Berlin  djelovala trojica svećenika a jedan je imao i obavezu prema njemačkoj župi svetog Sebastiana.  A od 1.10. ove godine biti će dvojica. Svećenici koji dolaze su fra Zvonko Tolić, zadnjih 9 godina djelovao je kao voditelj misije u Stuttgartu a fra Dejan Međugorac, djelovao je u Drništu zadnju godinu dana.

Zašto sada samo dvojica? Pitanje je koje ste često postavljali. Jedan jedini, i pravi, veliki razlog je taj, da nakon svih ovih nagomilanih problema, bilo je teško pronaći nekoga tko je spreman preuzeti ovu službu. Ipak, uz vaše  molitve, Božje providnost pokazala se i sada na djelu pa  imate svećenike koji su tu uz vas i za vas.

Citirat ćemo papu Fanju što on kaže o svećenicima.

Veliki je i neprocjenjiv dar koji svećenici predstavljaju, ne samo za crkvu, već i za samo čovječanstvo.  Mislim na sve one prezbitere koji vjernicima i čitavome svijetu, ponizno i svakodnevno nude  Kristove riječi i geste, nastojeći se sjediniti s njim, u svojim mislima, volji, osjećajima i čitavim svojim životom. Kako im ne odati priznanje za njihove apostolske napore, njihovo neumorno i samozatajno služenje, njihovu ljubav kojom teže zagrliti sve. I kako ne pohvaliti vjernu odvažnost tolikih svećenika koji usprkos  svim poteškoćama i  nerazumijevanjima, ostaju vjerni svojem pozivu, biti Kristovi prijatelji koje je on po imenu pozvao, sebi odabrao i poslao. (Papa Franjo)

Budite uvijek zahvalni Bogu i  Provinciji Presvetog Otkupitelja koja šalje svoje svećenike već 50 godina ovdje u Berlin. Poštujte svoje svećenike i surađujte s njima. Molite se za njih da ostanu vjerni pozivu na koji su se odazvali i da budu ustrajni u širenju radosne vijesti.

I sve vas neka  blagoslovi i prati Božji blagoslov i pozdravljam vas franjevačkim pozdravom: Mir i dobro!“

Comments (1)

Čini se da neki Berlincane nisu zauzeti na poslu i u privatnom životu i onda misle da se moraju svugdje mješati. Trojici Svećenika sve najbolje želim, ponajviše da se njihov rad i trud u buduće vise cjeni.

Write a comment