berlin

BONACA

Posted on : 23-08-2019 | By : admin | In : Mirko Popović

0

Mirko Popović
mirkoposlije ću večerati
pođimo niz nečujnu sonatu

tamo gdje sa zidova
rumena patina otpada

tamo gdje djeca na ljuljačkama
u nebo lete bez glasa

zatvori prozor, netko me doziva
kao jedne zaboravljene jeseni

kad čekali smo
da se glasovi kestena
nečujno otkotrljaju

i dovrše sliku

Write a comment