berlin

ZAVJET ŠUTNJE

Posted on : 22-08-2019 | By : admin | In : Dragica Šimić

0

Dragica Šimić
dragicaJa više ne pjevam.
Idući pustopoljinom pronašla sam  šutnju
I sa njenog se zdenca napila.
Besjedu srca u dubine vrela spustila.
Kroz njega su protutnjali konjanici
Na vrancima
Noseći o sapima lancem svezanu
Riječ moga srca.

Bujice su nagurale planine
Na slabašnu kapiju moga srca
I ono ostade zatvoreno
I na šutnju osuđeno.

Noću su strpljivo oblijetala
jata golubova pismonoša
Spuštajući kraj ruševina
Škrinju sa pismima bez adrese
Koja nisam čitala
U tišini se zaklinjući na šutnju.

Samo  je vrijeme romorilo
Jezikom života u meni
A ja sam šutjela
Skupljajući njegove pejzaže
Pune malih bijelih oblaka
I jata ptica.

Ja sam šutjela tražeći od tišine
da izliječi jauk i plač riječi.

Možda ću jednom opet pjevati.

Write a comment