berlin

ŠKOLA ZA ŽIVOT

Posted on : 17-08-2019 | By : admin | In : Igor Matijašić: OGLEDALO BUDUĆNOSTI

1

piše: Igor Matijašić
školaPolako se bliži početak rujna i „start“ nove školske godine koja bi trebala donijeti odgovore na podosta pitanja.

Je li to samo još jedna u nizu reformi koju će zaustaviti već prvi sljedeći izbori (kao što ističu neki) ili se zaista radi o pokušaju da i naši učenici budu ukorak s vršnjacima iz cijeloga svijeta?

Iako nas vrsni mladi robotičari (primjerice), iz godine u godinu oduševljavaju medaljama s razno-raznih međunarodnih natjecanja i time, na neki način, demantiraju završni dio prethodne rečenice, svima je jasno da se radi o izoliranim skupinama koje počivaju na iznimnoj nadarenosti učenika i bezgraničnom entuzijazmu njihovih mentora.

Zapravo je dovoljno pogledati međunarodne rezultate pismenosti ili možda tek još jednom zaviriti u ovogodišnje rezultate državne mature i sve će biti jasno.

Stoga je svaki pokušaj da se nešto promijeni i pokrene itekako dobar. Ili možemo ponovno, baš poput junaka Coelhovih romana, „na obalu rijeke sjesti i plakati“…

Eksperimentalnim programom „Škola za život“ sedamdesetak odabranih škola donekle je najavilo svima (i pomalo odškrinulo vrata) što ih čeka po povratku u učionice. Pokušalo se, dakle, a pravi rezultati i pokazatelji bit će vidljivi kad program zaživi u svim školama. Iako je čak i tijekom ljeta bilo najavljivano da bi se sve moglo stopirati i odgoditi, sad je jasno da baš ništa više ne može zaustaviti ulazak reforme u sve škole.

Hoće li uspjeti? Jesu li učitelji spremni ili su edukacije bile nedovoljne? Mogu li učenici doista profitirati?

Najbolji odgovor jest omiljena rečenica mnogobrojnih hrvatskih političara – vrijeme će pokazati…

Vjerojatno će se pojavljivati određeni problemi već na samom početku, ali baš kao što sam mnogo puta isticao u svojim tekstovima – ništa ne može predstavljati nepremostivu prepreku ako se ona istinski želi riješiti! I još nešto što često ističem i što se zna – uz svu silnu tehnologiju koja se sve više dostavlja školama (što je za svaku pohvalu jer će škole biti kudikamo opremljenije), ključne osobe i dalje ostaju učitelji i oni će iznjedriti reformu. Činjenica da se razmišlja o povećanju njihovih plaća i dobivanja statusa službenih osoba svakako će biti dodatni poticaj u „uzburkanom moru“ koje ih čeka najesen.

Ono što je puno važnije, a nekako se sustavno gura pod tepih i zaobilazi, jest činjenica da je u samo 6 posljednjih godina u naše škole upisano čak 44 331 učenika manje!
Četrdeset četiri tisuće tristo trideset i jedan učenik manje…

Sad će odmah dežurni kritičari „isukati mačeve“ te istaknuti činjenicu da bi se odmah trebao smanjiti i broj učitelja pritom ne shvaćajući osnovni postulat – broj učenika u razredima se smanjuje, ali broj razrednih odjeljenja u školama mahom je isti (mada se i broj razreda u ovih 6 godina smanjio za 110!).

Nekada je, kao što se zna, u učionici sjedilo tridesetak i više učenika, danas ste sretni ako dođete do brojke dvadeset u pojedinim školama. Stoga, broj od 44 331 nipošto ne treba zaboraviti! Radi se o gradu veličine Siska (prema popisu iz 2011.).
I pritom razlozi uopće nisu poput onih koju pojedini svećenici žele podijeliti s oltara (komotni roditelji koji ne žele imati djecu, već se prepuštaju užicima), već su općepoznati – iz dana u dan „sve nas manje ima tu“, mnogobrojni su već spakirali kofere i otišli na put bez povratka.

Stoga nije dovoljna samo Škola za život, već je potrebno osigurati Društvo za život u kojem će svaki pojedinac moći izraziti sebe i kvalitetno živjeti od plodova svoga rada, društvo u kojem neće biti toliko „jednakijih“ od drugih, društvo u kojem mlade osobe neće trebati nekog svog „barbu“ da bi osigurale posao, društvo koje neće prijetiti plinskim bocama i šatorima, društvo u kojem neće biti najvažnije rečenice – „Znaš li ti ko sam ja?“ i „Di si bio ’91?“, društvo u kojem zatvor neće biti tek stvar prestiža, društvo u potpunosti dostojno hrvatskog čovjeka…

Optimistički gen u meni i nadalje vjeruje da je to itekako moguće!

Ili, kao što kaže znamenita kineska poslovica – Planinu će pomaknuti samo onaj tko je na početku pomicao kamenčiće.

Je li najavljena reforma koja stiže ujesen jedan od kamenčića?

Comments (1)

Da je hrvatski čovjek dostojan takvog društva, živio bi u istom, društvo stvaraju ljudi…

Write a comment