berlin

RAMIZ, SAKUPLJAČ KOSTIJU

Posted on : 12-07-2019 | By : admin | In : Slavica Sarkotić

1

Slavica Sarkotić
Ima u Srebrenici
Srebrenici tužnoj
Jedan Ramiz
Visok, suh kao motka
Hlače mu oko nogu lamataju
Sakupljač kostiju ga zovu
Šumama hoda i traži kosti
Rasute
Jer svaka kost je dragocjena, kaže
I svaka mora dobiti ime
Tražit će Ramiz dok sve i jednu kost ne pronađe
Posustati neće
Jer nisu oni mogli nestati, kaže
Oni su tu u šumi posijani
Rijekom plutaju i čekaju pravdu i istinu
Ovo su bili prsti govori i košćice prevrće
Obradovat će se neka majka, sestra, sin, kći
Kad sazna da sam nekog njihovog pronašao
Kako da se obraduju kostima najdražih
O Bože svemogući
Lakše će im biti govori Ramiz
Moći će ga pokopati kako pristoji čovjeku
A ovo je rebro, pokazuje
Tko zna čije
To će oni tamo doktori reći
Moje je da tražim i ne odustajem
Ovo je bedrena kost
Ove dvije su od ruke
Lakatna i nadlaktična
Neka će majka, neka će sestra, neki sin, neka žena
Reći ovo je moj sin, moj brat, moj babo, moj muz
I konačno će ga dostojno sahraniti
Kostima dati ime i u zemlju ih položiti
Meni je svih žao govori Ramiz
I onih na drugoj strani što izginuše uludo
A krvnicima neka žrtve u san dolaze
Sve dok su živi, svake noći
U potoku se kosti najlakše nađu
Kazuje Ramiz sakupljač kostiju
A mlađahni Amir
Rođen te godine 1995. kad su mu babu ubili
Kaže pronašli su mu očeve kosti
Kosti ruke koja ga nikada pomilovala nije
Amir kaže fali mu babo, trebao mu je podrška biti
I oči mu se pune suzama
Ali još kostiju fali
112. i 117. kost jednog Emira
Pa zdjelična kost jedne Esme
A neke su na više mjesta pronalazili
Razbacane u više grobnica
Bistri potoci i rijeke teku zemljom Bosnom
Bistre suze oplakuju žrtve
8372 ih je bilo i nije to konačan broj
A Ramiz uporno sakuplja kosti
Dok i zadnju ne pronađe
Ramiz odustati neće

11.7.2019. 24 godine poslije

Comments (1)

Potresna poema koja mi je orosila oči.

Write a comment