berlin

U NAMJERI

Posted on : 08-07-2019 | By : admin | In : Dragica Šimić

0

Dragica Šimić
71972c3d436f36b79087Kad bih ti pisala najljepšu pjesmu
Rekla bih
Kako je jutro bijelo poput tvoje košulje
I da poželim često opet
Provući prste kroz tvoju kosu.

Rekla bih kako dan započinje
Tihim šapatom tvoga imena
Umjesto zaboravljenom molitvom
I kako sjećanja jugo raznosi svuda
Po ulicama uskim, šarenim balkonima,
Cestama i nebom
A lišće, poput roja leptira
Prati taj zalutali eho kroz vrijeme.

Rekla bih kako je noć
Poput tanke paučine opasala moje snove
I da te u njima sretnem često
ponovo sretnog i da si moj.

Kad bih ti pisala najljepšu pjesmu
Morala bih ukrasti tvoje riječi
Zbog čijih nježnosti često plačem
U tišini
Cvijet moj.

„Šapat kroz vrijeme“/ 2019.

Write a comment