berlin

OKUS OPORE SVILE

Posted on : 01-07-2019 | By : admin | In : 01 VIJESTI I NOVOSTI

0

Nova knjiga: „Okus opore svile“ Maje Šiprak

piše: Zdenka Jozić Matijaš, spisateljica

20190628_083920 (1)Oksimoron. Pjesničko stilsko sredstvo koje šokira, zbunjuje, budi, uznemiruje. Nuka čitatelja na razmišljanje je li dobro shvatio pročitano, ima li se tu što uopće shvatiti, jednostavno izbacuje iz kolotečnine ravnodušnosti.

Oksimoron u pjesmi otvara vrata u prostore neistražene u našim svakodnevnim užurbanim životima.

Oksimoron u naslovu knjige otvara čitatelju vrata u novi svijet koji mami, privlači, u svijet dualnosti, nepomirljivosti, sukoba, fatalnih privlačenja, igre s izvjesnim gubitkom, ples smrti ili ples života.

Svijet je to privlačenja dvaju polova svemirskom snagom, nemogućnost opstanka, nužnog slijeda odbijanja, odlaska po nekoj višoj sili pred kojom ostajemo pobijeđeni. Možda očajni. Možda tek rezignirani. U najboljem slučaju pomireni.

20190328_152150Pjesnikinju Maju Šiprak znamo kao pjesnikinju koja piše ljubavnu tematiku. Poznajemo njezin poetski rukopis, njezin pristup životu, međuljudskim odnosima, poznajemo njezino darivanje čitateljima. U svojoj poeziji Maja je rasla, svoju prizemnu ljubav znala je obogatiti duhovnim prostorima, znala joj je dati svetost, dah onostranog.

Je li ova najnovija knjiga povratak na sasvim prizemne stanice ljuskog bivstvovanja s novim pogledom, pogledom ne više u jedno biće, s odnosom ja – ti, ne u vlastitu nutrinu odnosom ja – ja, ne u bezvremene, bestjelesne predjele vječnosti?

Je li ovo jedno stajanje, čvrsto stajanje na tlu i konačno pogled u širinu u ravnini vlastitih očiju, u niz, još jedan niz, još jedan niz ljuskih sudbina?

Je li nam to Maja kroz ljubavnu poeziju donosi širu sliku svijeta?

Ovoga ovdje što živimo sada, ni tren ranije, ni tren kasnije.

Nije li pribjegla „lukavosti“ žene-pjesnikinje i ukazala na ono što jest?

Možda je ključ u samom naslovu u oksimoronu „opora“ svila.

Ali, ne!

To nije samo oksimoron, već nešto više.

Znamo da svilu možemo dotaknuti i tako ona u nama pobuđuje najistančanije osjećaje za koje je sposobno ljudsko biće. No, i ona je postala opora.

Maja ide korak dalje, kaže „okus“. Zašto? Okus je osjet koji se najdulje pamti.

Želi li nam reći, upozoriti da ćemo itekako zapamtiti ovu „oporost finoće“? Sjaja, blještavila, slavlja, dokonosti, materijalnog izobilja.

Hoćemo li Maju Šiprak ovom knjigom svrstati u pjesnikinje ljubavne, duhovne, ali i socijalne tematike?

Odgovor ostaje na čitatelju koliko smo spremni, spretni čitati nenapisano.

 

spisateljica Zdenka Jozić Matijaš

Write a comment