berlin

(NE)SPOKOJI

Posted on : 24-06-2019 | By : admin | In : Mirko Popović

2

Mirko Popović
MIRKOnavečer
u bjelini zida daleke
odjekuješ korake
iščezavaš s bojama
kao nepovrat
koji ne stari

noću
visoko izrasteš s ružama
na usnulim skalinama
proviriš na prozor
vidiš tihog sebe
ne znaš spavaš li nijem
kao večernja čežnja
u koju si ne htijući
kao u ambis zagledan
zvijezde bi rekle
da ti ništa nije jasno
pa bi te dotakle nečujno
kao slutnja ljetne zore
jutrom
riječi su ti fragmenti
lijenog šaputanja
o minulom

Comments (2)

Hvala, Marija. Čast mi je.

Pejzaž duše iscrtan životom!

Write a comment