berlin

BEZ SNA

Posted on : 13-02-2019 | By : admin | In : Za srce i dušu

0

Vanja Škrobica
mjesecvodenim pogledom
probijam prljavo staklo prozora
zatvorim otvorenu knjigu
na stolu
jutarnji povjetarac giba zavjesu

zora je najteži dio dana
kad se koncentriraju sati nesanice

šapućem Antigonin monolog

mrtvi se ne vole
a živi još manje

što još mogu napraviti?
i za koga?

osušile se grimizne ružice u vazi
vodu im nisam danima promijenila

upalim TV:
dokumentarna emisija o parenju cvrčaka

pokušavam moliti
ne ide
pokušavam postiti
ne ide
pokušavam ne plakati
ne ide

listam album iz djetinjstva:
bila sam dugo ćelavo dijete
gotovo sve dok nisam
zakoračila u predškolske godine
već tada sam, zajedno s albino dečkom,
bila  izolirana

zaključam prošlost i odreknem se hrabre Antigone

posegnem za pićem
zatresem glavom: „Uuuuh“

možda sada zaspim
snom pravednika

2008.

Write a comment