berlin

SAN O BREZI

Posted on : 30-11-2018 | By : admin | In : Vinko Pavić

0

Vinko Pavić
breza-17-200x200Noćas me jedna breza takla
Noćas mi tiho šapnula ime,
A moje srce ko od stakla
Prozbori; ne zaboravi me.

Ni kad te bura povije snažna,
Ni kad te sunce ugrijat ne će,
Ni kad te lomi nada lažna
Ni kad ti prosac nutka cvijeće.

I kad joj htjedoh prići bliže
Dotaknut njene usne meke,
U moju sobu zora stiže
Poput brzaca mutne rijeke.

A moja breza nesta samo
U zimskom jutru punom kiše,
Ja nemam gdje i nemam kamo;
Hoće l‘ se ikad vratiti više?!

Write a comment