berlin

POSLJEDNJA JESEN

Posted on : 10-10-2018 | By : admin | In : Za srce i dušu

0

Vanja Škrobica
rain-drops-1024x781s nama u društvu
plove jutros
porozne, šuplje uspomene
neuglednom i slijepom ulicom

brda lišća zelenožutovinskicrvenog
plešu među nogama
zaplita se u našoj kosi i svojom suhoćom zazivaju strah

i kraj

jedino borovi iz uvale ispuštaju
eterični miris Mediterana
i bore se s prolaznošću

kukavice smo
oboje
blesave kukavice
prepustili smo se rijeci tužne kiše koja se nakratko izlila po nama i oprala posljednje  jutrošnje dodire

 

ako ijedno godišnje doba
opisuje kraj ljubavi
to je baš i jedino jesen

jesenje je jutro  bez srebrne mjesečine
voće naglo prelazii iz zrenja u gnjilež

nema leptira, kukaca, mirisa

i naše uvrede krenule su nedavno nekako iznenada
kao jesenje oluje
oštri pogledi
postali su silni vjetar

jesen nema slatke, ljubavne mistike
ni ljepote čekanja

i uvala je tiha
mirna u oseci mora
brodovi bezbožno umiru od dosade
ili starosti
blijede sjene jarbola
jedra im spuštena

oproštamo se u kafiću
hvatam jednu suzu u čajnoj žličici

jedan osamljeni rocker
pogrešno svira staru baladu
nepoznati muškarac
zamolio me za ples
prihvatila sam
nisi zabrinut, ne pokazuješ blagu ljubomoru

pustio si me

ni jesen, ovu posljednju zajedničku jesen

ne želiš zaustaviti

Write a comment