berlin

ONA MOŽE PROMIJENITI SVIJET

Posted on : 06-08-2018 | By : admin | In : 03 REPORTAŽE

0

tekst i foto: Sonja Breljak… fotoalbum
044Berlin/ Ugodno, berlinsko nedjeljno popodne. Čak je i preveliku vrućina iz prethodnih dana nakratko (kažu, vrlo kratko jer već dok čitate ove redove ponovo je preko 3o stupnjeva) je zamijenio blagi, osvježavajući povjetarac i ugodnih 25 stupnjeva.

Otkako sam prije nešto manje od pet godina iz berlinske općine Mitte i prometne Leipziger Straße odselila u mirnu, zelenu četvrt u općini Steglitz, rijetko obilazim gradske znamenitosti poput Reichstaga ili Brandenburških vrata. Činim to ponekad iz poslovnih, novinarskih razloga ili pak onih privatnih ukoliko pokazujem grad kojem od prijatelja što gostuju u Berlinu. A, evo me sad tu, s posebnim razlogom.

Osamnaest je sati, sunce visoko, naime u Berlinu prilično kasno stiže sumrak i noć. Točna sam, prema dogovoru i osvrćem se okolo. U gomili svijeta pred Brandenburškim vratima tražim u licima i očima ljudi prepoznatljiv znak da su iz istog razloga kao i ja tu – Flashmob za Olivera!

Vi možda i ne znate što to u novogovoru mladih znači „flashmob“? To je brzo okupljanje dogovoreno mrežnim putem (fejs, mobitel) pri kojemu grupa ljudi učini nešto posebno, neobično okolini, i relativno  brzo se raziđe. Kad sam krenula od kuće, stariji sin u prolazu pita: „Gdje ideš mama?“ Odgovaram „stručno“ i važno: „Imam flashmob ispred Brandenburških vrata“, i zaradih uzvik priznanja: „Vauuu!“

Dakle, evo me, prema takvom „flashmob dogovoru“, pred Brandenburškim vratima, zapjevati pjesmu „Vjeruj u ljubav“ u spomen i slavu nedavno preminulom Oliveru Dragojeviću. Pisala sam o tome, uputila poziv svima koji imaju volju i želju zapjevati, odgovarajući tim pozivom a evo i dolaskom, na inicijativu, sad već i mog  facebook prijatelja Krune Pekasa, Zagrepčanina s petogodišnjom berlinskom adresom.

Kruni se svidjela slična reakcija u brojnim gradovima u Hrvatskoj pa pokrenuo inicijativu za ovaj susret pred Brandenburškim vratima a meni se svidjela njegova inicijativa pa ju prenijela na Glas, pozvala one koji nas čitaju a evo sam, bome, i sama došla. Uvijek sam na pjesmu spremna. Pa još pjesmu o ljubavi, pa još Oliverovu, pa još u srcu Berlinu, kako ne!

Istina, na dogovoreno mjesto, nešto prije 18 sati,  stigoh među prvima. Oko Brandenburških vrata, turista i znatiželjnika kao u priči, razni perfomansi, demonstranti, kočije s konjima, gosti iz Adlona, stari, mladi, pravi šušur…

052Nisam dugo bila sama među tom gomilom nepoznata svijeta koji o dogovoru zapjevati pjesmu o ljubavi u 18 i 30 kod Brandenburških vrata, na strani prema hotelu Adlon, pojma nema.

Uskoro me obradovaše dolaskom bračni par  Salopek i Knezović, stari članovi Hrvatske zajednice Berlin. Čitali, vele, moj poziv pa eto i njih. Za njima, svako malo netko zastaje i pita:

Je li ovdje za Olivera?“

„O jeste jeste“, odgovaramo radosno.

Stiže Karmen koja je preuzela dirigentsku ulogu, inicijator Kruno dijeli tekst pjesme, tu je Jagoda, moja  zborašica s Merhingdamma, Mira, predsjednica Zajednice, pa Klaudija koja snima (nastat će video ovog doživljaja), Mateo, Sandra, Marion, Dominika, Aleksandra …razne generacije doseljenika u Berlin, neki su tu pedeset, dvadeset a neki godinu i pol, tri, pet…

Stadosmo u polukrug. Potražismo odgovarajuću intonaciju, nije to lako, na kraju, prvi puta smo zajedno. A opet, pri pjevanju kod sviju sličan sjaj u očima. Prilaze Nijemci, pitaju što to pjevamo, sviđa im se melodija, Japanci fotografiraju, tekst stavljamo u ruke i gospodinu iz Štutgarta koji govori naš jezik i veli: „Aaa, svaka čast, trebali smo to i mi u Štutgartu.“

I pjevamo od sveg srca: Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve, vjeruj 054u ljubav ne živi bez nje, vjeruj u ljubav i sačuvaj nju, vjeruj u ljubav u dobru i zlu. Daj mi svoju ruku sad neka ljubav veže nas, daj mi svoju ruku sad kao rijedak cvijet, daj mi svoju ruku sad, prava ljubav je uz nas, nek nas vodi u sretniji svijet …ona može promijeniti svijet…

A, čujte, pjevala sam od djetinjstva do danas u raznim zborovima, grupama, klapama, bilo je uvijek lijepo ali ovo nedjeljno flachmob okupljanje, pjesma pri kojoj mi se nešto u srcu od dragosti steglo i u oku zaiskrilo, baš mi je pričinilo zadovoljstvo. Lijep spomen umjetniku a i upoznavanje novih  lica od kojih ću neka sasvim sigurno, vrlo rado, opet sresti.

Eto, šta čini ta ljubav u pjesmi i stvarnosti. Vjerujem u njenu čudotvornu moć, ona može promijeniti svijet. I ovaj moj (mali svijet) u nedjeljnom danu je ( na bolje) promijenila.

Hvala, Olivere!

Hvala, ljudi!

050

 

Write a comment