berlin

VOLJENOM GRADU ZA ROĐENDAN

Posted on : 17-05-2018 | By : admin | In : ONO MALO DUŠE

1

prilog: Marija Deanković/ Ekonomsko-birotehnička škola Slavonski Brod

2Slavonski Brod/ Jučer je (15.05., op.u.) u velikoj dvorani Gradske knjižnice Slavonski Brod javno predstavljena zbirka literarnih, fotografskih i likovnih uradaka učenika Ekonomsko-birotehničke škole BRODarije Gradu na dar.

Radovi učenika nastali su tijekom desetogodišnjega rada na dvojezičnom višemedijskom projektu Kud plovi ovaj Brod (2008. – 2018.) koji predstavlja i slavi naš rodni grad. Ovo književno izdanje i promocija (knjige i projektnih aktivnosti) simbolični su dar mladih Brođana rodnome gradu za njegov rođendan.

Na početku promocije prisutnima su se obratili Ružica Bobovečki, vršiteljica dužnosti ravnatelja Gradske knjižnice (sunakladnik književnoga izdanja), Mato Čaklovac, ravnatelj Ekonomsko-birotehničke škole Slavonski Brod (nakladnik književnoga izdanja) i Hrvoje Andrić, zamjenik gradonačelnika Slavonskoga Broda.

Knjigu su predstavile urednica Ivana Opačak, prof. hrvatskoga i engleskog jezika u Ekonomsko-birotehničkoj školi (suradnica Hrvatskoga glasa Berlin u rubrici Poezija, op. u.), i recenzentica Katica Mihaljević, umirovljena profesorica hrvatskoga jezika.

Program predstavljanja zbirke priredili su učenici Ekonomsko-birotehničke škole. Sadašnji učenici – Marko Janković, Veronika Čalušić, Maja Poljarević, Mija Blatančić i Lorena Princip – kazivali su stihove bivših učenika škole, a program su vodili bivši učenici škole Kristina Lovrić i Matej Matičević.

Svečanost je začinio glazbeni sastav Šokci za 5 koji čine sestra Ivona i braća Ivan, David, (bivši učenici škole), Tomislav i Dario Pejić (sadašnji učenici škole).

Autorica stihova na hrvatskom i engleskom jeziku: Kristina Čavčić, 1. e

SLAVONSKI BROD

Klasije u ruhu bijelom
Drveće pod snijegom cvili
Korzo blista od ljepote
DOBRO JUTRO, grade mili

Samostan naš stari tu je
Savom ledolomci rade
Moje misli tebi lete
DOBAR DAN ti, dragi grade!

Zima biserje svud prosipa
I Tvrđavom mora proć´
U ljepoti svojoj bajnoj
Snivaj, Brode, LAKU NOĆ!

 

SLAVONSKI BROD

Klasije-All in White
Trees under the snow whine
Korzo shines in all its beauty
GOOD MORNING, my little city!

The old monastery is here
While Sava icebreakers work near
My thoughts are carried away
My dear city, HAVE A NICE DAY!

Winter´spilt its little pearls
Through the Fortress in soft swirls
Your beauty is like Heaeven´s light
my dear Brod, GOOD NIGHT!

2012.

2

 

Comments (1)

Brod na Savi, grad moga djetinjstva i mladosti
12. ožujka 2015 u 14:24

GRADOLJUBI
(Svim, svojim Brođanima(kama) koji istinski vole naš grad)

To su oni koje bi rado svaki grad imao .
Ne jednog ,
stotine takvih svoje bi gradove sobom obogatili .

Oni koji svoje gradove napamet znaju,
naizust kazuju
jer su ih od djetinjstva pamtili.

To su oni kojima u njihovim gradovima
nikada ništa nije svejedno.

Uvijek tek jedno: to je njihov grad.

U njemu se svega sjećaju,
u njemu se najbolje osjećaju,

Iz njega rijetko odlaze ,
a tako se brzo vraćaju.

Njih raduje svako širenje grada,
mada bi rado sve to usporili .
Ne prihvaćaju žurbu koja narušava,
prebrzo urušava lijepo i pitomo.

Oni bi uvijek radije tri puta mjerili
I tada još uvijek tri puta promislili
ovako ili onako,
ovdje ili ondje
ovo ili ono.

Oni prvi zamijete s tugom zapušteno pročelje,
prvi primijete svaku novu, sve rjeđe, oličenu zgradu.
Njih raduje popravljena ograda u ulici,
uređen vrt prvog i najudaljenijeg susjeda.
Oni žive u susjedstvu sa svim ulicama.

Oni s radošću prate položaj mjeseca iznad tornjeva
Velike i Male crkve i vatrogasnog tornja
Znajući kada će biti točno vrh križa ,
kada sa desne ili lijeve strane.

Na korzu ili kojoj sporednoj ulici
njima ništa nije sporedno, niti svejedno:
prvi primijete svjetiljku koja bezrazložno žmirka,

Na tržnici prepoznaju,od prve,
iz kojeg je netko sela
po govoru,
po pokretu,
po izgledu.

Vole razgovarati o gradu .

Vole pitati.
Rado slušaju svakoga,
Rado poslušaju dobroga.
Rado se savjetuju.
I rado savjetuju.
Proučavaju
I poučavaju.

Znaju reći .
Umiju otrpjeti,
zatomiti,
Odšutjeti .
I ćutiti…
važući dobro
što je dobro
što nije za dobro njihovoga grada.

U njima je neprevarljivi mjerač za dobro, čisto, čestito.

Sa svima na dobrojutro
i s onima koji takvo što u sebi ne nose.
Sa svima na dobardan
za svaki još bolji i sretniji.
Sa svima na dobarvečer i laku noć

Oni ne trebaju čitati osmrtnice
s telegrafskih stupova,plotova ili stabala.
Oni jednostavno ujutro ili uvečer
osjete,naslute
da je netko otišao zauvijek.

Oni su sve pomalo u svom gradu .
Šetači, čitači, kroničari, pjesnici.

Takvi žive sa svojim gradom
i kad su u drugom gradu.
Takvi idu ulicama svoga grada drukčije nego ostali :
oni vide više,
oni čuju više,
oni poznaju više
I više od toga:
vole sve više.

Uza Savu, Mrsunju ili Glogovicu
od Vijušasa, starog Mocvaja,
sve do Budainke i Osječke
sve je to prevažan dio njihovog grada,
te zamijete cvijet bezrazložno utrgnut,
nepotrebno posječeno stablo ,
iz obijesti strganu klupu,
išaran zid,
Polomljen grm…
I nikad ne razumiju počinitelje.

Takve zanima listanje svakog kestena.
Takve zanima pada li prvi snijeg u pravo vrijeme
i primjećuju da je već trebao kopniti.

Točno opažaju u svom gradu
Prerano,
Prekasno,
Na vrijeme.

Njih čudi svako kašnjenje
Jer imaju u sebi kalendar još iz djetinjstva.

Oni osjećaju razliku između pretproljetne
i proljetne kiše.

Znaju točno s koje će strane vjetar skoro u koji sat.

Točno pogađaju hoće li, ili neće granuti.
Čak kada sjevnuti i gromom grunuti.
Oni gonetaju znakove jer su ih godinama čitali:
Ako se crni poviš ove ili one šume…,
ako se mrači iznad Brodskoga brda,
ili od Motajice.

Znaju čak kiši trajanje.

Oni nepogrešivo pogađaju u dan
kada će na kojem mjestu
prolistati, zazeleniti, propupati, rascvjetati

bagrem ili bazga , na korzu magnolija.
lipa u Klasiji…

Poznaju vrijeme padanja kiše, snijega i lišća.
Njima je poznato padanje lišća
u svakoj gradskoj ulici
Čak okolici. Oni su rođeni šetači.

Njima su poznati svi zavoji
na svim stazama
u gradskim parkovima.

Poznaju vodostaj ćudljive Save.

Odoka znaju kada će nabujati i presušiti.
Kada iznenadi, nisu zlovoljni.
Muči ih tek što Sava

nije od neba plava, kao nekada
od Poloja do Migalovaca,
čista i bistra
od Matinog kupališta do Ade…
Bješe to još u vrijeme dok se Mehu dozivalo
da ih čamcem prebaci od Najlon bašće
do čardaka s onu stranu.

Bješe to u vrijeme kada su mršava kljusad

dereglije uzvodno vukla krcate pijeskom.

Ta, Sava, nekoć bistra i plava

sada je…
No o tom što ih muči,
kazuju tek naboranim čelima
i upitnicima u očima.

Malo je gradova
koji na svojim ulicama takve susreću.

Sretni su gradovi koji u svojim kronikama
nažalost takve sve rjeđe bilježe.

Veliki su gradovi
u kojima takvi samozatajni žive.
Puni sebedarja,
Prazni sebeljublja.

Takvi , samozatajni
koji bi najradije drugima,
svakome za dobro učinjeno
gradu i ljudima
usmeno i pismeno zahvaljivali,
uručivali zahvale i pohvale
svima
kojima je kao njima
Brod u srcima.

(J.P. 2015)

Write a comment