berlin

BERLIN IZ DRUGE PERSPEKTIVE

Posted on : 01-05-2018 | By : admin | In : Slavica Sarkotić

0

Brodom po rijeci Spree

piše: Slavica Sarkotić
31484195_2512058405486388_2261800559134638080_nPostoje dani koji su jednostavno predodređeni da budu za pamćenje. Dani koji se jednostavno rode obasjani suncem i dovedu nas do nekih novih mjesta na kojima još nismo bili i otvore nam neke nove poglede i vizure s kojih još nismo promatrali svijet oko sebe.

Tako su ova dva dana vikenda bila obasjana suncem koje je i stalne stanovnike Berlina i nas koji dođemo tek povremeno, jednom ili dvaput godišnje, izmamilo van, na otvoreno.

Jučer, u subotu, rekoh mojima da idem malo prošetati, obiđoh pješice kvart, lijepi, zeleni dio Wilmesrdorfa onoliko koliko su me moje ipak već vremešne noge mogle nositi.

Valjda zato što prije petnaestak dana napisah da nisam vidjela jorgovana u Berlinu sada pronađoh cijelu aleju, čitavu ulicu jorgovana. A kako mirišu!

Otiđoh pomoliti se u katoličku crkvu Heilige Kreuz Kirche u našoj Hildegard Strasse, potom uz rascvjetane živice odoh do Volksparka i sjedoh na klupu promatrati prirodu i ljude.

Dugo sam sjedila na klupi među rascvjetanim grmovima rododendrona i šarenim gredicama raznolikog cvijeća, bijaše to jedan od onih trenutaka kad čovjek zaboravi na vrijeme. Tek postoji i osjeća se opuštenim.

Promatr31460854_2512096515482577_6330543178805936128_nah ljude kako odmaraju na travi ili vode sa sobom svoju djecu i kućne ljubimce.

U jednom trenutku začuh zvona s crkve. Zvonila su tako svečano, tako lijepo, tako umirujuće da mi se učinilo da su na trenutak i ptice u parku prestale pjevati i počele osluškivati tu zvonjavu.

Potrajalo je to neko vrijeme a onda zvona utihnuše i žamor u parku se vrati.

Danas, u nedjelju, odlučismo sin i ja otići na plovidbu brodom po rijeci Spree.

On je naravno bio više puta, ja bih svaki put kad dođem imala neke druge obveze i planove, Spree nikako da dođe na red. Do danas.

Puno p31454001_2512048912154004_5457225050191036416_nuta sam bila u Berlinu ali ovo je prvi put da sam Berlin vidjela iz druge perspektive; s broda koji plovi rijekom Spree.

Ostatak ekipe odlučio je ostati na kopnu i vrijeme utrošiti na šetnju i druženje.

Ukrcali smo se u četvrti Nikolai Viertel u jedan od mnogih brodova koji iako je prava sezona tek počela,već plove po rijeci Spree.

Neprestano smo se mimoilazili s brojnim drugim brodovima punim turista. Gotovo svaki od njih u ruci je držao fotoaparat, kameru ili mobitel.

Topao je, čak pomalo vruć dan izmamio je mnoge stanovnike Berlina na obalu i u parkove gdje mogu uživati u suncu.

Svuda uokolo širi se miris bagremova cvijeta i cvatu drvoredi japanskih trešanja.

Pored nas dok prolazimo ispod mostova na rijeci Spree promiču brojne berlinske znamenitosti: neke su sasvim blizu a neke vidimo u daljini.

31445050_2512049358820626_623300012071190528_nNad svime dominira veličanstveni Fernsehturm sagrađen od čelika i betona koji sa svojih dvjestotinjak metara nadvisuje sve okolne građevine.

Alexanderplatz je tamo negdje blizu njega sa svojim poznatim satom kakvog ne vidjeh nigdje drugdje i koji pokazuje vrijeme u mnogim metropolama svijeta.

Njega s broda ne vidimo. Ali vidimo poznati berlinski Hauptbahnhof koji se sjaji sav u staklu i čeliku i pored kojeg se stalno nešto gradi..

Vidimo Berliner Dom najveću gradsku crkvu i sjedište protestantske crkve u Njemačkoj s njenom prepoznatljivom kupolom.

Prolazimo posve blizu zgrade Reichstaga i kancelarskog ureda, a u blizini su i ostaci berlinskog zida. U daljini se na travanjskom suncu sjaji Siege Saule.

Sve v31453972_2512049422153953_8962655496079147008_nrijeme iz zvučnika dopire glas vodiča koji nam govori o povijesti ovog dijela Berlina uz koji prolazimo. Čovjek uvijek može još ponešto naučiti.

Nakon pola sata brod se okreće i vraća na mjesto polaska.

Čovjek ne zna kamo bi pogledao. Posvuda se miješaju različitosti: zgrade iz nekog davnog stoljeća i nove građevine od čelika i stakla.

Odnekud do nas dopire miris roštilja. Netko sprema objed uz obalu rijeke. Mmmm.

Objektivi kam31487797_2512049215487307_5267568103377600512_nera i dalje su uposleni.

Ostat ćemo zabilježeni kamerom nekog Engleza ili Japanca, a bome sam se i ja nafotkala do mile volje.

Sin se samo osmjehuje dok se ja okrećem lijevo-desno na stolcu ne bih li uhvatila što bolji kadar neke zgrade.

Iskrcasmo se na istom mjestu gdje smo i ušli na brod, vrijeme je proletjelo začas.

Na kraju se još u obližnjem parku pozdravih s Marxom i Engelsom od tamnog kamena, okruženih turistima iz raznih krajeva svijeta, uhvatih kamerom s mobitela još neku zanimljivu statuu pijevca na ulici i krenusmo kući.

Gledam Spree a u ušima mi šumi naša zelena Kupa.

Write a comment